Drito iz Tvornice: Kandžija i Gole žene, Bolesna Braća, Dječaci, Sajsi MC, Oni, Implied Complex
Drito iz Tvornice: High5, Kuku$, Krešo Bengalka, Krankšvester, Smoke Mardeljano, Matter
Kralj je mrtav, živio kralj! Usklik iz drame „Kralj umire“, šampiona teatra apsurda Ionescoa čini mi se kao izuzetno prikladan opener s obzirom na situaciju kojoj sam svjedočio zadnja dva dana. U ovom slučaju, prvi kralj je ono što većina nas smatra rockom koji se u ovo vrijeme, baš poput Ionescovog kralja Bérengera, pokušava pomiriti s osjećajem tjeskobe pred vlastitu smrt. Drugi je pak kralj onaj primjereniji današnjici, onaj koji je ove godine i statistički zasjeo na tron – hip-hop. Naime, hip-hop je prema Nielsenovom godišnjem izvješću i službeno postao najdominantniji žanr preko bare. A hip-hop u cjelini, i njegovi podžanrovi koji su se jučer orili zagrebačkom Tvornicom, dokazuju da se taj trend polako preslikava i kod nas.
Drito iz Tvornice već tri godine skuplja regionalnu kremu hip-hop scene. O popularnosti festivala ne moram ni govoriti – rasprodana Tvornica, Facebook feed u kojem se očajnički traži karta više, dugačak red, zahaltavanje od strane klinaca pitanjima „e buraz moš’ sredit upad?“ i „imaš kartu viška“ te razrada strategija od strane srednjoškolki kako zašprehati lika na popisu da ih pusti, da bi za par sekundi s tugom izašle vani derući se na frendove „pa nisi mi reko’ da je unutra treba, ja mislila da je lik!“ jasno oslikavaju pomamu za dvodnevnim hip-hop spektaklom.
Prvi dan ugostio je nešto slabiji line-up pa je logično samim time bio i slabiji od jučerašnjeg, drugog dana. Iako ima predznak regionalnog, zbog otkazivanja Who See, festival je izuzev tri izvođača koji su otvarali prvu i drugu večer ipak pokazao raskoš hrvatske hip-hop scene koja doživljava renesansu i korak je ispred susjeda iz regije. Prije nego što krenem na listu od ‘najgoreg’ do najboljeg s Drita i svakom izvođaču prilijepim ocjenu od 1 do 5, unaprijed se ispričavam zagrebačkim momcima iz Implied Complexa koji zanimljivo kombiniraju hrvatski i engleski, grupi Oni te slovencima Matter što ih nisam ulovio i uvrstio u ovaj popis.
8Bolesna Braća
Da citiram momke iz Hladnog Piva i njihovog nedavnog intervjua, „nostalgija je super stvar, ali kratkoročno. To ti je isto kao s dobrim vinom. Ako puno popiješ onda ne valja, ako popiješ malo onda čini dobro.“ Bilo je fenomenalno vratiti se nakratko u osnovnu školu kada su “Radio Fanfara” i “Lovci na šubare” bili sveto pismo, a njihovi skitovi za mene ono što je za generacije ranije bio Monthy Python. Dok sam se osmjehivao i derao na “Patrišu”, “Bijelog miša” i ostale hitčine, dečki su cijelu priču odradili rutinski i bez žara i na kraju mi je cijela doza nostalgije bila poput previše vina. Bizzo je defintivno u boljoj formi od Baby Dooksa, ali u usporedbi s ekipom koja je slijedila poslije njih, jasno je da su njihovi dani prošli, što je i u redu – ipak su odrasli, ozbiljni ljudi koji jebeno dobro rade ozbiljne stvari. Bizzo svakog ljeta dovodi svjetsku kremu hip-hopa na Fresh Island, dok se Baby Dooks pokazao kao vrhunski producent, no ‘respect where respect is due’, bez njihovog predanog rada klinci koji danas drmaju scenom ne bi imali zdrave temelje.
7Sajsi MC
Sajsi obožavam. Ona je fenomen za sebe i primjer kako predanim radom i jasnom vizijom možeš napraviti jako puno, čak i na brdovitom Balkanu. Dok su sestre prošle godine na istom mjestu u isto vrijeme zajedno s Krankšvesterom pomele Tvornicu, ove godine su nastupile same što je definitvno smanjilo doživljaj. Standardno i suvereno vladanje scenom, odličan Tijanin vokal i seksipil koji frca na sve strane bili su dovoljni za solidan nastup, no ulovio sam samoga sebe kako se na momente dosađujem, pogotovo kod novijih pjesama. Možda je do publike, možda je do hiperprodukcije koja je mrvicu srozala kvalitetu novih pjesama – Sajsi nazivam balkanskim Gizzardom zbog neumornog izdavanja singla za singlom svakih nekoliko tjedana – ili do moje lijenosti da se uživim u nove pjesme, ali nakon nekoliko puta odlične Sajsi, dobio sam Sajsi koja je bila solidna, ali ništa više od toga.
6Smoke Mardeljano
Izaći solo i zagrijati publiku prije nego što krene opće ludilo zvano banda 33 nije mali zadatak, a Mardeljano je to izveo iznenađujuće dobro – nije ga bez razloga Vice prozvao najtvrđim srpskim reperom. Odličan flow, tvrde teme i impresivan a cappella dio za kraj me je uvjerio kako bi češće trebao pustiti Mardeljana u svojim slušalicama.
5Dječaci
S dolaskom Dječaka na binu, Tvornica je bila ispunjena do zadnjeg mjesta i grla su bila spremna – nostalgija je učinila svoje, povratak na “Dramu” rezultirao je općim oduševljenjem, a momci su vidno uživali na bini. Zondo se čak pohvalio da su tjedan dana miksali stare beatove kako bi zvučali svježe i onako kako treba, što je izuzetno pohvalno jer ako me nešto iritira, onda su to loše matrice na koncertima gdje izvođači još uvijek izvode hitovi s početaka karijere. Prvi pravi moment vrijedan spomena, prije nego li je Kandžija dignuo parti na drugi nivo, bila je naravno “Narodna” – ne možeš Balkan iz Balkanaca. Pive su dobile krila i poškropile Tvornicu, a Vojko me ugodno iznenadio solidnim pjevanjem za razliku od kolega mu iz grupe. Dobar nastup, no prvi dan se nije mogao mjeriti s kaosom drugog.
4Krešo Bengalka
Turiranje motora znači samo jedno – splitski psiho je u kući. Kad bi se Krešin rap klasificrao u tvrđe žanrove predvođene električnom gitarom, Krešo bi došao kao najtvrđi hardcore. Rock koji je nekada bio glas mladih i buntovnih utopio se u moru bez ideje te je digao ruke od ikakve društvene kritike i relevantnosti. Reperi poput Kreše taj su prostor zauzeli bez pardona. Bez dlake na jeziku i s agresijom koja pršti u svakom beatu i izgovorenom stihu, sam je na bini secirao zoološki vrt zvan hrvatsko društvo. Nakon kaosa Krankšvestera, za izaći sam pred publiku u Tvornici kao posljednji izvođač večeri i to izvesti uvjerljivo treba imati muda. Na najboljem prošlogodišnjem hip-hop albumu “Finale” dokazao je ih ima, no jedno je studio, a drugo je Tvornica. Iako je atmosfera mrvicu splasnula odlaskom ljudi nakon Krankšvestera, Krešo je test položio. Repa uglavnom o Splitu, no socijala prisutna na ulicama drugog najvećeg grada u Hrvatskoj itekako je rezonirala sa zagrebačkom publikom. Čim je krenuo “U glavu” osjetio se naboj koji nije popuštao do samog kraja i velikog finala tijekom kojeg mu se pridružila i kontroverzna twerkerica iz Supertalenta Sarah Seifert koja je u trans bacila mnoge svojim pokretima. Tvrdo, nabrijavajuće i bez kompromisa – kad će taj 25. veljače i izlazak novog albuma “Split ZOO”?
3Kandžija i Gole Žene
Iako su Dječaci malo podigli atmosferu, tek s dolaskom Kandžije Tvornica je eksplodirala kako to i priliči festivalu poput Drita. Kandžija je pokazao da s bendom cijela priča ipak ispada moćnija i ozbiljnija nego na polupraznoj bini. Toxara i Kandžija, uz pratnju Golih Žena, prebacili su Tvornicu u višu brzinu nakon mlakog početka prve večeri. Bila je ovo sjajna predstava benda koji može svirati što god zaželi – gulaš diska, funka, rocka i metala daje taj poseban i svima nam dobro znani okus hip-hopa zvan Kandžija i Gole Žene. Većina okupljenih nije prestajala pjevati zarazne refrene, a moram primijetiti i pomak u Kandžijinom pjevanju koje je svakim danom sve bolje i bolje, za razliku od nekih mu kolega koji pokušavaju, ali im isto baš i ne uspijeva. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Kandžijin posljednji album izašao 2015. godine, to cijelom koncertu dodaje još jednu ozbiljniju dimenziju jer ne izdati ništa skoro tri godine i imati takvu recepciju od strane publike je zaista impresivno. Ne moram ni reći da je “Donji Miholjac” pjevala svaka osoba u radijusu od kilometra oko Tvornice. S obzirom da je prvi skok u publiku ostao u sjeni drugog, Kandžija javi ako trebaš kiropraktičara, znam ljude! 😉
2High5 & KUKU$
33 bandi skidam kapu i naklon do poda. Uvod u cijelu ovu listu uvelike se odnosio na njih jer su drugog dana festivala pokazali da su najperspektivniji izvođač na sceni. Prosjek godina publike drugog dana Drita osjetno je pao zahvaljujući bandi, a dobar dio publike bili su klinci u rasponu od 14 do 18 godina. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji nijedan noviji bend (High5 su prvi EP izdali 2014.) koji se može pohvaliti ovakvom popularnošću kod Z generacije, a to nije mala stvar. Činjenica da rokaju trap dovoljno govori da su se vremena promijenila, iako je sentiment zapravo isti. Trap, kad bi ga uspređivali, najbliži je punku u svojoj filozofiji te ga tako treba i gledati – dok su punkerima predbacivali da ne znaju svirati i da nisu pravi glazbenici, slične stvari predbacuju i ovim momcima. No njih, s pravom, boli ona stvar. Dok domaći ‘rockeri’ s njihovim stažem i njihovih godina jedva pune garaže, banda nastavlja s nihilističkom zajebancijom i fokusiraju se na stvaranje emocije i, za klince u publici, nezaboravne atmosfere. Oni koji ih ne vole odmahuju rukom, optužuju ih za kopiranje južnjačke scene što je u slučaju KUKU$a djelomično i istina – Hiljson i Goca, poput dobrog dijela njihove publike, izgledom se furaju na američku im braću po highsnobrietyju i hypebeastu, dok Goca fura Lil’ Pumpove „eeeesssssssketit“ fore. No, tko je bez grijeha neka baci kamen prvi, jer što su u mladosti bili Psihomodo Pop nego kopija Ramonesa? Isto se pak ne može reći za High5 čije pjesme ne spadaju striktno u zonu trapa i čija me žestina i brutalnost uvijek iznenadi – Swanninog screama ne bi se posramio ni jedan metal bend i već kujem planove da ga pozovem na feature u svoj. Izmjenjivanje na mikrofonima, bratska povezanost i vrhunska zajebancija glavnih aktera na bini dok cugaju, repaju, skaču i bacaju gang signs milina je za gledati. A još je ljepše vidjeti mlađu publiku kako u transu divlja sa svojim idolima.
1Krankšvester
“Gaber” nije bez razloga hit godine prema odabiru naše publike, i Krankšvester nije bez razloga grupa s najviše hypea u Hrvatskoj. Krankšvester je uspio nadići žanrovske granice te je pod svojim porno-rap kišobranom u moshpit koji nije stajao tijekom cijelog koncerta uspio uvući metalce, hipster, punkere, repere, šminkere, čobane kojima se u svojim pjesmama izruguju, kvartovske razbijače, nježne studentice ekonomije i sve ostale supkulture prisutne pod zagrebačkim svodom. Kaos koji je nastao pojavom Setta i 3ki Stilla je neopisiv, a tijekom Švesterove svete mise dogodio se svaki klišej života ‘rockstar’ zvijezda. Na bini je završio neindentificrani broj grudnjaka, miris trave širio se Tvornicom, jedna se djevojka u zanosu feminističko-edukativne himne o važnosti nezapostavljanja ženinih klitorisa jezikom “Liz Taylor” odriješila majice te je prve redove počastila svojim grudima, tijekom izvedbe romantične “Kruti” Tvornica se pretvorila u predivno mjesto ispunjeno svjetlima upaljača i mobitela, cura u grudnjaku je uspjela skočiti na stage a nakon što su pustili par sekundi “Gabera” i objasnili da ga ipak neće stići odsvirati, nastao je neviđeni kaos. Publika je glasno negodovala te je skandirala hitu godne, dok se Krankići nisu bili primorani vratiti. Tijekom izvedbe iste, stvorila se atmosfera o kojoj svaki regionalni ‘tvrđi’ bend, izuzev možda Repetitora, može samo sanjati. Krankšvester su odavno prešišali etiketu undergrounda i potvrdili ono što sam tvrdio još prije dvije godine – da su jedan od, ako ne i najbolji glazbeni fenomen koji hrvatska urbana scena trenutno ima za ponuditi. Vidimo se na promociji novog albuma 10.3. u Tvornici, a do onda, pozdrav iz pita!
