Laibach
Kultni slovenski sastav Laibach je na europskoj turneji, nakon domaće im Ljubljane, stao i u zagrebačkoj Tvornici. Trenutno predstavljaju novi album/soundtrack “Also Sprach Zarathustra” namijenjen za kazališnu obradu istoimenog Nietzscheovog filozofskog romana. Samim albumom Laibach je zaokrenuo priču od “Spectra” iz 2014. na kojem se mogao naći i pokoji hit (The Whistleblowers, Eurovision), te sastavio album od ambijentalne, atmosferične neoklasike (logično, jer prati predstavu).
Iako sam uživao u preslušavanjima novog albuma, nisam znao što očekivati od nastupa uživo. Hoćemo li uopće čuti industriala? Hoće li ovo biti predstava samo što ćemo stajati? Do kraja nastupa sve sumnje su mi bile otklonjene – došli smo na Laibach, a Laibach smo i dobili.
Već pri ulasku u Veliki pogon dočekao nas je ‘loop’ početka pjesme “Von Den Drei Verwandlungen”, koji je polako se poglašavajući uveo u ovaj totalni show od koncerta. Kao što od početaka Laibach uz Neue Slowenische Kunst djeluje u različitim sferama umjetnosti ne ograničavajući se na glazbu, uz pozornicu su bila obješena platna (pomalo podsjećajući na nacističke zastave obješene o uličnu rasvjetu) za šire projiciranje video materijala, ne bi li publika lakše uronila u ovu glazbenu predstavu.
Novi album je svoje predstavljanje dobio u prvoj polovici koncerta, koju je nakon instrumentalnog pozdrava vokalno otvorio Milan Fras; ikona, pojava i doslovno “lice s naslovnice”, sa stvari “Ein Untergang”. Tijekom sljedeće pjesme “Ein Verkündiger”, Fras koristi i dvije sablje dodavajući ne samo originalne zvučne dijelove bez ‘sampliranja’, nego upotpunjujući efektan i pomalo zastrašujući scenski nastup. Kako bi dobili na dinamici i živosti, većina pjesama je bila prilagođena nastupu uživo, čemu je uz bubnjara Bojana Krhlanka najviše pridonio jedan od trenutno najzanimljivijih mladih slovenskih gitarista Vitja Balžalorsky. Kroz cijeli nastup je pokazivao široko gitarističko znanje, od žanrovskog prebacivanja s eksperimentale na teške rock riffove, do mijenjanja trzalice za gudalo, pa i slider.
Klavijaturisti i po potrebi ‘sampleri’ Rok Lopatič i Luka Jamnik također su pomogli na prilagodbi ‘live’ aranžmana svojim, nekad upečatljivim, nekad diskretnim dodavanjima elemenata tijekom izvođenja naglašenijih instumentalnih segmenata pjesama.
Nakon mračnog početka i odsvirane većine novog albuma, uz mistične planine u pozadini, šarenilo rasvjete i uz “Vor Sonnen-Aufgang”, dolaskom na pozornicu Mina Špiler nam je pružila svojevrsnu oazu mira usred kaosa i oduševljene konfuzije. Mir, naravno, uvijek ima kraj pa je tako vokalni dvojac u kombinaciji otpjevao pjesme poput “Ti, ki izzivaš”, “Brat moj”, “Anti-Semitism” i “Wirtschaft Ist Tot”.
Tijekom izvedbe “Brat moj” nisam mogao ne primijetiti pomalo nasmiješena lica svih oko mene. Jedino ne znam je li to zbog činjenice da sviraju neku stariju stvar (s prvog objavljenog materijala – kazete iz 1983. “Through The Occupied Netherlands”) ili zbog micanja jezične barijere i podsjećanja na susjedstvo. Izvedena je i “Le Privileges des morts” s albuma “Kapital”, uz koju se projicirao i neslužbeni spot odnosno isječci filmova Yukoku i Alphaville.
Od one početne skoro pa statičnosti, pred kraj koncerta u nekoliko trenutaka Laibachovci su nas ošamarili tvrdim, energičnim industrial ritmovima koji su napokon otvorili sve prisutne i natjerali nas na euforično trancelike cupkanje/benganje/štogodjetvojđir. Na bisu smo još čuli stvari s prošlog albuma “Bossanova” i njihovu obradu stare blueserske numere Blind Lemon Jeffersona “See That My Grave Is Kept Clean”.
U cijelu simboliku i priču iza kombinacije glazbe, tekstova i projekcija ne želim se upuštati jer mislim da se može interpretirati na mnogo različitih načina koji će onome tko ih i proučava pružiti upravo ono što i traži.
Samo da još napomenem da je tijekom cijelog koncerta bilo zabranjeno fotografiranje i snimanje nastupa, što je zaštitarima dalo dodatnu brigu, ali publici pružilo iskreniji doživljaj cjelokupnog događaja, bez prolaska kroz filtere različitih medija. Nadam se da je to i bio Laibachov naum. Dobili smo potpuni događaj, od glazbene interpretacije predstave, predivnih videoprojekcija, konstantno zanimljivog light showa, opasno dobrog muziciranja, do finalnog poziva na razmišljanje.
