The Prodigy
Prva stvar koja se sinoć vidjela nakon ulaska na koncertni prostor The Prodigya na zadarskim Jazinama bio je postavljen štand hitne pomoći.
Zajedno s impresivno složenom pozornicom dolje i zvjezdanim nebom gore činio je bitan dio scenografije jednog divljeg showa koji je trebao uslijediti. Bend je trebao po četvrti put nastupiti u Hrvatskoj. Posljednji put kad su kod nas svirali razbili su sve granice popunjenosti šibenskog Terraneo festivala te je postalo jasno da ovdje imaju svoju publiku. Događaj Jazine Open Air i veći koncertni prostor nametnuli su se kao logičan izbor.
Iako se lako moglo zaključiti da je najveći broj solidno popunjenog auditorija došao čuti hitove iz zlatne faze benda, The Prodigy su studijski aktivni i u Zadar su došli s novim, veoma dobrim albumom “The Day Is My Enemy“. Sve okupljene je do početka koncerta zabavljao DJ Zmayo, a bend se na pozornicu uspeo malo poslije 22 sata već kad je pala debela ljetna noć, jer ipak, ‘dan je njihov neprijatelj’. 
Odmah su krenuli hitoidno i ispalili poznatu “Breathe” za početak. Set-lista je bila dobra kombinacija novo-starih stvari. Nakon uvodne slijedila je nova “Nasty”. Zvuk je bio izvrstan, a nemili ritam su pratili agresivni svjetlosni efekti.
Pozornici je ipak nedostajao video zid koji bi pomogao lakše praćenje koncerta. Mali, plavi i rogati Keith Flint, u svojoj funkciji animatora rulje, brzo se kretao po pozornici. Maxim ga je pratio. Obojica su izvikivali one jednostavne tekstove pjesama, najčešće vrteći taj jedan stih poput mantre. Publika je reagirala odlično, plešući i skačući. U jednom trenutku zapalili su bengalku, a netko je malo kasnije ispalio i signalnu raketu u zadarsko nebo. Znoj, marihuana i miris piva osjetili su se u zraku dok je bend napredovao preko pjesme “Wild Frontier” do, naravno, izvrsno dočekanog “Firestartera“.
Pjesma najčešće ima dva životna puta: onaj studijski i onaj koncertni. Liam Howlett je u našem intervjuu istaknuo kako oni pišu pjesme kako bi ih mogli izvoditi uživo. Njihova pjesma izvedena uživo mijenja karakter, postaje agresivan atak na ušni i očni živac, vadi sve iz uspavanosti i uljuljanosti.
Tako je to bilo i u Zadru na izvedbama pjesama “Rok – Weiler”, “Voodoo People”, “Get Your Fight On”, “Run With The Wolves”, “Invaders Must Die”… Howlett situiran iza za svojom konzolom nadgledao je stvari, dok su Maxim i Flint nastupali kao goniči stoke vičući na publiku. “Jeste li vi jebeni predstavnici jebene Hrvatske?!“, “Je li ovo jebeno najbolje što jebeno možete?!“. Da, bilo je tu puno psovki.
Osim njih trojice na pozornici je bilo i ostalih muzičara, uključujući gitarista, basista i bubnjara. Teško je bilo procijeniti koliko je materijala bilo uistinu odsvirano, a koliko je bila matrica, no u određenim trenucima je bilo jasno da, primjerice, oni anđeoski ženski vokali u “Smack My Bitch Up” jednostavno ne dolaze s pozornice na kojoj nema žena.
S “Poison” i “Smack” formalni dio koncerta je bio završen nakon osamdesetak minuta svirke. Na bisu je izvedeno još nekoliko poznatih, poput “Take Me To The Hospital“, “Their Law” i “Wall Of Death”, a bend se pokupio s pozornice nakon devedeset minuta nastupa uz kratki insert iz “Out Of Space”. Tako je zadarski koncert koji je bio najavljivan kao onaj s ‘najdužom set-listom na turneji’ završio nakon sat i pol buke, što je mnogim okupljenima došlo kao veliko razočaranje.
No osim toga i nedostatka video zida koncert nije imao većih propusta. Divlja rasplesana publika – takozvani ‘warriorsi’ – i piva koja je u trenucima ekstaze letjela visoko u zrak bili su pokazatelji dobre atmosfere. Divlja trojka na pozornici zvani The Prodigy nastavili su lijepu tradiciju po kojoj grad Zadar jednom godišnje ugosti jedno veliko i poznato ime svjetske glazbene scene.
