Dead Moon je bend za koji svi govore da je najbolji garage rock bend koji su gledali uživo i za koji se prije uredno potezalo do Ljubljane, u kojoj su čak ’97 snimili i live album pod imenom “Hard Wired In Ljubljana” (jednom su, ali davno, svirali i u Koprivnici). U nedjelju su nam se napokon ukazali i u Zagrebu, a mjesto radnje bio je SKUC Pauk.
Ne znam u kakvim klubovima oni inače sviraju, odnosno da li su ti klubovi manji od SKUC-a, ali sam bila razočarana brojem ljudi koji su ih došli poslušati. SKUC je djelovao (polu)prazno, a čak je i cijena karte od 50 kuna bila i više nego prihvatljiva za jedan ovakav događaj, jer nema puno bendova kao što je Dead Moon.
Bend čine bračni par Cole (gitara, glas i bas) te bubnjar Andrew Loomis. Fred i Toody Cole zajedno imaju 112 godina, odraslu djecu i unuke, a svi skupa praše kao da im je dvadeset. Svo troje također imaju sličan imidž, a u jednom trenutku mi se učinilo da su toliko složni da im je čak i garderoba zajednička. Do sada su izdali ravno 17 albuma, a svi su snimljeni u podrumu kuće Freda i Toody u Portlandu, a objavljeni su na njihovoj vlastitoj etiketi Tombstone Records.
Koncert su otvorili pulski Messerschmitt koje već dugo nismo vidjeli u Zagrebu, a za vrijeme njihovog nastupa bubnjar Dead Moona slikao ih je svojom kamerom. Nakon toga članovi Dead Moona uglavnom su sami postavili instrumente na stage, zatim je uslijedilo ritualno paljenje svijeće u boci Jack Danielsa pričvršćene na Loomisovim bubnjevima, pa onda posljednji dimovi cigarete pred nastup, pa francuski poljubac Toody i Freda (da, da i pusa je pala!) te na kraju zajedničko bodrenje i stisnute šake svo troje koje je nalikovalo na onaj posljednji pozdrav košarkaša prije izlaska na teren.
Inače nisam sklona pretjeranom vjerovanju kritičara kada hvale nastupe nekog benda uživo, ali Dead Moon su bacili svoje mjesečeve čari na mene već na prvoj pjesmi, koja je, ako sam dobro gledala na sat, trajala punih 8 minuta, a otpjevali su je u jednom dahu. Nakon što su predstavili nekoliko pjesama sa zadnjeg albuma “Dead Ahead“, krenuli su i sa starijim stvarima, ali se količina njihove energije nije smanjivala, a koncert su završili u istom ritmu u kakvom su ga i počeli.
Divlji, neobrađeni i bučni rock’n’roll iskakao je jučer iz zvučnika i savršeno se nadopunjavao sa Toodynim i Fredovim glasom, a u nama budio želju da i sami skačemo i vrištimo. Rekli su da na njihov sljedeći koncert u Zagrebu nećemo morati tako dugo čekati, a ja sam sigurna da su jučer dobili još na desetke svojih novih obožavatelja.
