Clutch
Uvijek pomalo nezahvalnu ulogu zagrijavanja publike ovaj put dobio je Tigercub, prva od tri grupe, i skromnih tridesetak minuta vremena za predstavljanje uživo. Sve je krenulo kao po špagi i stjecajem okolnosti i zagrebačke prometne gužve uhvatio sam jedva pola posljednje pjesme. Šteta, jer ono što sam čuo i vidio bilo je zanimljivo, a prema solidno popunjenoj dvorani naoko udubljene publike čini se da su i ostali imali sličan dojam.
U nastavku na binu dolazi Londonska petorka Green Lung, s malo sirovijim i težim zvukom nego prethodnici. Odlično raspoloženi, gitara, bas, bubanj, klavijature i glas u postavi, odsvirali su kako kažu stari britanski prljavi r’n’r. S osam pjesama proveli su nas kroz dosadašnja izdanja, među kojima smo čuli “Graveyard Sun” koja je sredinom nastupa uspjela dobro pokrenuti publiku, “Reaper’s Scythe” s posljednjeg albuma, i njenim pjevačkim djelom koji neodoljivo podsjeća na Tim “Ripper” Owensa, i nastup su zaključili s “Let the Devil In”.
Zvuk im je u temelju prilično blizak Black Sabbathu, što nije loša stvar, i uz zanimljive klasične rock solaže, klavijature koje odlično upotpunjuju zvučnu sliku, i ekspresivnog pjevača na tragu već pomenutog “Rippera”, a tu i tamo i Bruce Dickinsona, sveukupno pružaju zanimljiv i zabavan nastup, čime su sinoć prilično dobro zagrijali publiku za zvijezde večeri.
Sada već stari miljenici zagrebačke publike, uvijek ovdje rado viđeni Clutch, izlaze na binu bez puno filozofije, i uz kratki “Zdravo” Fallona, jasno dajući do znanja da su se udomaćili, kreću žestoko s “Red Alert (Boss Metal Zone)”. Odlično popunjena i raspoložena dvorana prati grupu od prvih taktova, a od “In Walks Barbarella”, koju je Fallon završio s “Zagreb, it’s good to be back!”, publika se izgleda zagrijala i prilično je živnula. Tijekom nastupa atmosfera svakom novom pjesmom pomalo raste, a vrhunac se nekako dogodio uz možda i njihovu najkultniju i najiščekivaniju “Spacegrass”, i očekivano produljio uz sljedeću “Fortunate Son”.
“The Regulator” i “We strive for Excellence” refrene je publika otpjevala u glas s grupom, za što smo na kraju dobili i “Hvala!” s bine. Iza odlične “Jackhammer Our Names” uslijedila je kratka pauza prije bisa na koji se vraćaju na najbolji mogući način, s “Electric Worry” koja je još jednom atmosferu dovela do vrhunca. Nakon još dvije pjesme večer smo završili uz “D.C. Sound Attack!” i njenim cow bell dijelom, i pohvalom kako smo i ovaj put bili odlična publika, i ako sam dobro čuo obećanjem da se vidimo sljedećeg ljeta.
Rasprodani koncert, odlično raspoložena publika i grupa samo su pokazali koliko Zagrebu izgleda odgovara ovaj južnjački stoner rock s ponekada prstohvatom a nerijetko i punom šakom country utjecaja. Iako Clutch svirka nije dugo trajala uz toliko puno odsviranih pjesama koje su same po sebi prilično uptempo, puno smo čuli i djelovalo je da je trajalo puno duže. Posebno bi naglasio i odličan light show koji je odlično upotpunio nastup, što se nažalost zadnjih godina ne viđa često.
Bila je to sinoć jedna izvrsna rock večer, i ponavljam ako sam dobro čuo Fallona, možda bi to mogli ponoviti sljedećeg ljeta, a za takve odlične svirke uvijek će se naći mjesta u rasporedu!
Set lista:
Red Alert (Boss Metal Zone)
Nosferatu Madre
A Quick Death in Texas
Mountain of Bone
In Walks Barbarella
The Mob Goes Wild
Three Golden Horns
Hot Bottom Feeder
How to Shake Hands
Skeletons on Mars
Subtle Hustle
Spacegrass
Fortunate Son (Creedence Clearwater Revival cover)
Slaughter Beach
The Regulator
We Strive for Excellence
Jackhammer Our Names
Bis:
Electric Worry
X-Ray Visions
D.C. Sound Attack!
