Gibonnijeva “acoustic:electric” turneja, koja je započela u Rijeci, nastavila se u subotu prvim od dva zagrebačka koncerta u Tvornici. Ulaznice za oba koncerta rasprodane su isti dan kada su i puštene u prodaju, no svi oni koji ih nisu uspjeli nabaviti, ne bi trebali očajavati, budući da u sklopu turneje slijede još koncerti u Varaždinu, Osijeku, Splitu i Zadru.
Zagrebački je koncert počeo desetak minuta iza najavljenih 20 h, kada je već čitava publika uredno sjedila na svojim mjestima uokolo stagea, koji je bio postavljen otprilike u sredini Tvornice. 
Prva pjesma, “Divji cvit“, dočekana je ovacijama, a dobro raspoložen Gibonni odmah si je dao u zadatak da i ostatak večeri protekne u jednako oduševljenom raspoloženju. To mu baš i nije bilo teško postići s obzirom da su mu leđa čuvali neki od najboljih hrvatskih glazbenika, zanimljivi gosti, odlično acoustic/electric ozvučenje te publika u ulozi dodatnog člana prateće mu družine, koja je obavila dobar dio njegovog posla.
Gibonniju je preostalo samo to da se pobrine da koncert ne izgubi na dinamici i zanimljivosti, zbog čega je morao publiku nekoliko puta moliti da sjedne natrag na mjesta za vrijeme izvedbi laganijih stvari, nakon kojih bi redovito uslijedile one zbog kojih je čitava Tvornica opet bila na nogama.
Koncertnoj dinamici doprinijeli su i gosti, od kojih se prva pojavila već svima dobro poznata Maya Azucena te Gibi pomogla u izvedbi “Mirakula” i “Anđela u tebi“, u kojoj je Baretovu ulogu preuzeo i odlično odradio jedan od back-vokala. “Posoljeni zrak i razlivena tinta” je ugostila Damira Urbana, a ovaj je duet publika dočekala pravim ovacijama.
Ipak, meni se nekako čini da su pravu čaroliju izazivale nešto starije pjesme, od kojih bi posebno izdvojila “Činim pravu stvar“, “U ljubav vjere nemam” te “Sve ću preživit“, za koju nam je Gibo otkrio da nikako ne može prežaliti što je nije otpjevao on, nego ju je ‘poklonio’ Tediju Spalatu.
Gibonniju je, izgleda, posebno važna bila tradicionalna pjesma “Tija bi te zaboravit’“, prije čije izvedbe je održao poduži monolog o porijeklu te pjesme, za koji se iskreno nadam da će biti izrezan sa snimke koncerta koji su uredno bilježile televizijske kamere.
A kamere su zabilježile i jedno ‘hoćeš li se udati za mene’, koje Gibonni sada već uredno ugošćuje na svojim koncertima, no to je jedna sasvim zasebna (filmska) priča…
Za mene je veće iznenađenje predstavljala hrvatsko-francuska izvedba “Svi moji punti kad se zbroje” u interpretaciji Zorane Balov, koja je svojim melodičnim francuskim također uljepšala i “Cesaricu“, zbog čega je opet čitava Tvornica bila na nogama.
A među publikom, koja ga nije puštala s pozornice ni nakon nekoliko biseva, par se puta našao i sâm Gibonni te za kraj ovog dvoipolsatnog koncerta izveo “Ovo mi je škola“, bez koje večer nije ni mogla završiti.
Foto: Index.hr
