Dear Chromatics: report iz Kölna

    197

    U brojnim pokušajima kako opisati bend koji pažnju i interes privlači baš time što sve znatiželjne poglede publike uspješno, namjerno ili ne, drži pod velom tajne i zagonetnosti, zapravo sam govori za sebe. Jer, kako opisati Chromatics, bend koji je dosadašnji glazbeni vrhunac postigao 2012. godine s albumom “Kill for Love”, a nakon toga nestane sa scene, da bi se 2019. godine konačno vratili? Možda će zvučati kao tipična pauza, ali ovo je sve samo ne ta priča.

    Sve započinje 2014. godine kada bend najavljuje novi album „Dear Tommy“. Godine su prolazile, a sve što smo mogli čuti od Chromaticsa su vijesti o uklanjanju svih singlova s internetskih servisa, uništavanju svih fizičkih kopija neizdanog albuma te ponovnom snimanju istog materijala, uz naravno, brojne odgode i najave oko datuma izlaska. I eto nas u 2019. godini. Bend se vraća s američkom turnejom, prvom nakon 2013. godine. Uz
    nikakve posebne najave objavljuje se i europska turneja. Dobro, i što sad? Gdje je “Dear Tommy”? Nema ga i dalje. OK, mislim si, zagrijavanje s dvadesetak koncerata u 5. mjesecu na američkoj turneji, nešto će biti do kraja godine, s obzirom da ide i europski dio Double Exposure turneje.

    Old Grey
    Muziku podržava

    Samo pet dana prije početka europske turneje, bend ponovo, bez najave, izbacuje svoj peti album pod nazivom „Old Grey“. Da ovo ne bude tipičan happy end jedne priče, pobrinuo se sam bend podijelivši informaciju kako novi album ne sadrži materijale s neobjavljenog “Dear Tommy”  albuma te da se isti i dalje planira izdati. Fast-forward skip, danas sam u kišnom i prohladnom Kölnu. Iako je bend ovom turnejom prošarao solidan dio Europe, uključujući i Varšavu, Beč, Dublin pa čak i Vilinus, bend je do sad samo dvaput svirao u Njemačkoj i to oba puta u Berlinu. Izvrsna pozivnica za osjetiti atmosferu među fanovima žednih sanjivih, melankoličnih, ali i ritmičkih tonova. No, izgleda da se organizator precijenio u ovom slučaju, s obzirom da je klub premješten u manji prostor i to u klub Burgerhaus Stollwerck koji može primiti 500 ljudi. Ipak, nakon odslušanog koncerta dojma sam da je ova brojka bila primjerenija. No, krenimo od početka.

    Double Exposure

    Vrata su se otvorila na vrijeme, u 20:00, a mjere osiguranja pobrinule su se da se stvori popriličan red pred dvoranom. Po samom ulasku u dvoranu, mogla se osjetiti jedinstvena audio-vizualna atmosfera, koja je trajala tijekom cijele večeri. Naime, do samog početka, te između predgrupa na video zidu izmjenjivali su se fiktivni filmski plakati inspirirani glazbom bendova okupljenih pod izdavačkom kućom „Italians do it better“. Zaista je bilo upečatljivo pratiti izmjene plakata praćene glazbom spomenute diskografske kuće s obzirom na činjenicu da tijekom cijele večeri nisam uočio dva ista plakata. Moj dojam je bio da prisustvujem audio-vizualnoj izložbi.

    Što ova ekipa ima na umu sa svojim radom demonstrirala je i prva predgrupa. Ovaj simpatični elektro-pop duo iz Njemačke solidno je iskoristio svojih 20 minuta pružajući očekivane plesne ritmove upotpunjene melodijama električne gitare. Nakon kraće pauze na pozornicu dolazi prvi dio Double Exposure turneje, bend Desire. Uz Johnny Jewela i Megan Louise (vokal), trio je upotpunila i Ruth Radelet (Chromatics vokal), kao pratnja na sintisajzeru. Zanimljivo mi je bilo vidjeti bivšu Johnnyevu suprugu i sadašnju djevojku zajedno na pozornici te njihovu interakciju. U svakom slučaju, mislim da su sve svi prisutni mogli složiti kako Johnny ima vrlo profinjen izbor partnerica. Bend je do sada izdao sam jedan album, a isti je i promovirao 2009. godine, što je Megan i spomenula tijekom nastupa. Odsvirali su sedam pjesama, od kojih su najviše iskočile “Under Your Spell (Drive soundtrack)”, a vrhunac nastupa ipak je bio cover New Orderove “Bizzare Love Trinagle”. Slučajno ili ne, asocijacije i poveznice na ono što smo imali prilike gledati i slušati, bile su više nego očite.

    Nakon još jedne pauze, oko 22:35, na pozornicu dolaze i Chromaticsi. Koncert se otvara uvodnim filmskim creditsima te skraćenom verzijom „Tick of the clock“, nakon koje bend odmah prelazi na jednu od svojih najvećih hitova „Lady“. Bend je na pozornici bio vrlo usredotočen na ono što sviraju, ali su pokazali i koliko se zabavljaju. Možda više i od trome i uspavane publike. Naime, u nekoliko situacija bend je tražio clap along moment, ali većina publike nije bila zainteresirana za takvu vrstu interakcije. Čak i na bržim, plesnim pjesmama, jedva da su se pojedinci razmahali. Ovo ne bi prepisao glazbi niti izboru pjesama, već možda profilu ljudi koji je prisustvovao koncertu. U svakom slučaju, setlistu od 15 pjesama činile su većinom pjesme s dva najpoznatija albuma, „Kill for Love“ i „Night Drive“.

    Zaista mi je neobično bilo kako se na setlisti nije našla ni jedna pjesma s novog albuma „Closer To Gray“, čak ni cover „Sound of Silence“. Ovo spominjem iz razloga što je bend tijekom večeri odsvirao čak tri covera, a jedan je u solo izvedbi izvela Ruth. Nakon glavnog dijela koncerta, Ruth se vratila na pozornicu s gitarom te je u melankoličnom tonu odsvirala The Boss-ov „I’m On Fire“. Ostatak bisa započeo je obraćanjem publici i kratkom razgovoru s publikom, što je zapravo bilo vrlo simpatično i primjereno. Johnny je najavio povratak u Europu dogodine te se prisjetio prvog puta kada je svirao u Cologneu. Bend je potom odsvirao „Shadows” i “Running Up That Hill“ (Kate Bush cover), čime je ugrubo sat i dvadeset svirke priveden kraju.

    Uzimajući u obzir cjelokupnu večer, atmosferu i jaki autentični identitet ovog benda, Johnnyevog projekta i cjelokupne diskografske kuće, iskustvo slušanja Chromaticsa prošireno je na ukupan trosatni dojam. Chromaticsi su samo dio svijeta kojeg živi i kreira Johnny Jewel, uz pomoć svojih suradnika, partnerica i kolega iz benda. Uz brojne solo projekte, filozofiju razvoja diskografske kuće i sve više bendova koje Johnny zastupa kao producent, mogu zaključiti da će i dalje biti zanimljivo pratiti što ovaj kolektiv ima za ponuditi.

    Setlista, Cologne 19.10.2019.:
    Tick of the Clock
    Lady
    Kill for Love
    Night Drive
    Birds of Paradise
    Back from the Grave
    I Can Never Be Myself When You’re Around
    Time Rider
    These Streets Will Never Look the Same
    I Want Your Love
    Cherry
    Hey Hey, My My (Into the Black) (Neil Young & Crazy Horse cover)
    Encore:
    I’m on Fire (Bruce Springsteen cover)
    Shadow
    Running Up That Hill (A Deal With God)

    napisao: Deni Jelinčić

    Muziku podržava