Buč Kesidi promocija albuma / Ljubičice / Mokri Nenad
Kada su Buč Kesidi sinoć u Saxu! započeli koncert pjesmom „TIHO“, tako je započelo i nimalo tiho urlanje curica iz publike zbog kojeg sam pod a) – pomislila „evo Svemirko histerija all over again i pod b) – zapitala se kako mi je mogla promaknuti histerija oko ovog pančevačkog dua? Rasprodane ulaznice za koncert popularnog “levorukog disko pop-rok elektro boj bend dua” trebale su bit i bile su mi najbolji pokazatelj gužve, vrućine, galame koje će me tek dočekati u poznatom prostoru Saxa!, no za onako intenzivno “fangirlanje” koje se možda najbolje očituje na primjeru dvije cure koje jedva zastanu da udahnu zraka dok vode tinejdžericama karakteristično prešutno natjecanje koja će otpjevati svaku pjesmu od A do Ž bez ikakve stanke ili greške – nisam bila spremna.
Sinoć je najavljeni program podosta kasnio, što je odlično išlo u prilog i mom kašnjenju, gdje sam se nadala da ću uhvatit barem dvije ili tri pjesme druge predgrupe (Mokri Nenad nažalost nisam uspjela čuti, što je šteta jer su upravo jučer objavili novi singl „Sve je u redu“) čiji sam set na kraju uspjela u cijelosti odslušati. Riječ je o pančevačkom projektu Ljubičice koji su, između ostalog, surađivali i sa zvijezdama večeri. Set su otvorili pjesmom „Jedva čekam rat ljudi protiv mašina“. Braći Stevanović nije dugo trebalo da šarmiraju one dotad neupoznate (što uključuje i mene) s njihovim stvaralaštvom, pa su nas tako po kratkom postupku osvojili neobičnom kombinacijom elektronike, novog vala, pa čak i bluesa. Vješto spajanje starih i novih elemenata simpatične braće zaradilo je iskreno entuzijastičnu publiku, neovisno o tome je li do tog trena bila upoznata s duom ili ne: svakako su se dokazali kao bend vrijedan samostalne svirke, ali i zvučno smislenim izborom za predgrupu – cijela večer je odisala nekim retro ritmom sedamdesetih, a Sax! se iz kluba pretvorio u – diskoteku.
S kašnjenjem od sat vremena, počelo je prvo đuskanje uz Buč Kesidi u Zagrebu, a tako i već spomenuto arlaukanje mahom pripadnica nježnijeg spola. Objavom drugog albuma „Euforija“ privukli su veću pozornost regije, svrstali se na na vrhove ljestvica najboljih albuma u 2019. i tako napunili prostore klubova, pa tako i prostor Saxa!. Sudeći po izrazima lica Zorana i Luke, nisam bila jedina iznenađena sveopćim kaosom koji je nastupio čim su oni – nastupili. Pozornica okupana u crvenoj svjetlosti neodoljivo je podsjetila na naslovnicu njihovog zadnjeg albuma te je tako stvorila dojam kao da se cijela radnja ovog konceptualnog albuma – o tome kako nema ljubavi u klubu, o đuskanju, o vinu koje udara u glavu, o buđenju tamo gdje nestaneš, o subotama i nedjeljama ujutro – odvija upravo sada, u Saxu!, čime je album inspiriran stvarnim scenama iz klubova pretvoren (ironično) nazad u – stvarnost.
Osim novog albuma, odsvirali su po nekoliko stvari i s prvog albuma „Posesivno-Ospulsivni Hospul“, pa se tako na setlisti našla i pjesma „Draga?“, za koju je Zoran rekao da je prva koju je Luka napisao. Iako konstantno uzavrela, svoje vrelište atmosfera je ipak postigla hitovima „Nema ljubavi u klubu“ (mada ju je za Buč Kesidi sinoć zasigurno bilo napretek) „Subota“, „Đuskanje ne pomaže“ i „Euforija“, koje su tako jedan četvrtak navečer pretvorili u uzbudljivu, a opet mladenačkim nesigurnostima ispunjenu subotu navečer, glavni motiv njihovih pjesama.
Nakon nekih sat i pol svirke, bend se oprostio od Zagreba, razodjenuvši tako četvrtak navečer iz subotnjeg odijela i bacivši ga nemarno na pod kluba koji je opet postao samo klub, a ne ona diskoteka u koju se transformirao početkom seta Ljubičica. Ono što je sigurno – Buč Kesidi je novi hit regiona koji će žariti i paliti i puniti koncertne dvorane 2020., a koliko će tim bendom izazvana euforija trajati – vrijeme će pokazati. Nadajmo se da inspiracije subotama navečer neće ponestati!
