Pop ikona Bryan Ferry proslavio se kao frontmen grupe Roxy Music početkom sedamdesetih, a solo karijeru počeo je graditi praktični istovremeno te je tako prvi samostalni album “These Foolish Things“ objavio već 1973. godine. Ovo mu je četvrti posjet Hrvatskoj. Prvi je bio 2006. u zagrebačkom HNK samo za probrane članove kluba određene kreditne kartice, zatim u Ciboni za “obične smrtnike“ te na Stradunu 2013. godine kao poklon gradu povodom stotog rođendana poznatog dubrovačkog hotela s pet zvjezdica.
U sklopu europske turneje svratio je jučer u Šibenik na Tvrđavu sv. Mihovila, sve popularniju koncertnu lokaciju na Jadranu, a i šire. Koncert se odmah rasprodao te je tisuću sretnika izdvojilo pozamašnu sumu kako bi čuli svog idola. Iako bi se Ferryja moglo promatrati kroz prizmu elitnog live izvođača, njegova galantna pojava na pozornici ne ostavlja nikakav veo nedodirljivosti oko njega. Uglađen i suptilan, baš kao i njegov vokal, ležerno je koračao pozornicom, zavodio svojim glasom, lagano njihao kukovima, a povremeno se prihvatio i klavijatura.
Repertoar mu je većinom baziran na pjesmama Roxy Musica, što i ne čudi s obzirom na to da mu je zadnji solistički album “Avonmore“ izašao prije četiri godine, dok je početkom ove godine objavljeno super delux reizdanje prvijenca “Roxy Music“. Iako, nekako mi se činilo da je publika bolje reagirala na njegove solo stvari, primjerice “A Waste Land“, “Don’t Stop the Dance“ te “Slave to Love“ (sve s njegovog najuspješnijeg solo izdanja “Boys and Girls“).
Grupa Paradisia, koju čine tri dame iz Londona, otvorila je večer nježnim i delikatnim popom (u kojem se nazire i trunkica soula), vođenim klavijaturama i začinjen zvukovima harfe. Počastile su nas i novom pjesmom, kao i Springsteenovom “Dancing in the Dark“ koja se nalazi na njihovom prošlogodišnjem debitantskom albumu “Sound Of Freedom“.
Nakon kratkog seta Britanki, pozornica je brzinom munje ispremještana i posložena za glavnu zvijezdu večeri. Oko deset sati Bryan Ferry odmah je prešao na stvar s “The Main Thing“ koja se nalazi na albumu “Avalon“, zadnjem u opusu Roxy Musica. Poznate bezvremenske hitove “Slave to Love“ i “Don’t Stop the Dance“ ispucao je na samom početku. Iako bi se posljedično tome moglo reći kako je izostao onaj vrhunac koji se iščekuje na koncertu, nije tu bilo ni nekog praznog hoda.
Možda pomalo predvidljiv, ali u svakom slučaju Ferry je isporučio kvalitetnu konstantu u nastupu, dovoljnu da nam koncentracija ne opada, da sve misli zaokupi lagano pjevušenje, dok bokovi autonomno reagiraju kretanjem lijevo-desno. Njegov prepoznatljiv glas prianjao je u masi i uklopio se među zidine kao da je oduvijek tu, nimalo pohaban rokom trajanja i poznim godinama, zaštekao je tek neznatno na zviždanju melodije tijekom završne Lennonove “Jealous Guy“.
Ne treba zaboraviti dodijeliti i dio zasluga pratećem osmočlanom bendu, koji je uz dodatak klavijatura, viole, dvije prateće vokalistice i istaknutog saksofona koji je glatko i nesmetano klizio, upotpunio aranžmane pjesama.
“Virginia Plain“ zatvorila je regularni dio setliste i popraćena je pljeskom i ovacijama. Jedva primjetan bis razdvojio se od ostatka liste s tek nekoliko sekundi ugašenog svjetla, a nastavna “Let’s Stick Together“ konačno je podigla ljude u prvim redovima na noge i privukla ih ispred pozornice. Uz posljednje taktove “Jealous Guy“ koncert je priveden kraju, a zadovoljna lica u publici bila su dovoljan dokaz da gospodin Ferry nije podbacio te je pružio dostojan pečat za kraj ljetne sezone nastupa pod otvorenim nebom.
