Bryan Adams
Bryan ima 58 godina i dolazi iz Kanade. Prije 25 godina bio je u zenitu svoje slave, a danas, na zalasku karijere, posjetio je Zagreb i pružio sasvim solidni koncert u Areni.
Mnogi se sprdaju koji je pravi Adams, Bryan ili Ryan, ali to je nebitno – svaki ima svoju publiku i rijetko koji slušatelj glazbe voli obojicu. Kad pogledamo unatrag, Bryan je svakako mnogo popularniji, posebno je to bio početkom ’90-ih, ali od tog je vremena mnogo kreativniji Ryan, s obzirom da je objavio cijeli niz vrlo respektabilnih albuma. Ova će godina ostati zapamćena po tome da su nas obojica posjetila – jedan je napunio Tvornicu, a drugi je planirao napuniti Arenu. Iako sam ove godine imao plan vidjeti oba Adamsa, zbog kašnjenja aviona prije par mjeseci i neodlaska na Ryana, ostao mi je samo ovaj drugi, pa se dalje više neću ni truditi uspoređivati ih.
Bryan je karijeru započeo u kasnim ’70-ima, prve značajnije uspjehe postigao je sredinom ’80-ih, dok je početkom ’90-ih bio jedan od kraljeva što se top ljestvica tiče. I danas mnogi pamte “(Everything I Do) I Do It for You” koja je postala jedan od najvećih hitova iz tog vremena, potom je došla “Please Forgive Me”, pa ona pjesma iz ‘Mušketira’, pa ona iz ‘Don Juana’… Jednostavno, Bryan je postao jedan od najvećih romantika svojeg vremena i svojim soft rockom osvojio je mnoga srdašca.
Danas, nakon dekada i dekada njegovog stvaralaštva, nikome uopće nije bitno što nakon “Have You Ever Really Loved a Woman?” nije imao prevelikog uspjeha, da su mu albumi bili prilično užasni uz tek povremeni bljesak nekog singla, a vrhunac eskapada bio je album obrada “Tracks of My Years” koji je pokazao svu njegovu nemoć. I kada se činilo da je sve o’šlo kvragu, uspio je složiti solidni i nadasve slušljivi album “Get Up” pa cijela priča o Bryanu Adamsu (koliko-toliko) opet ima smisla… Posebno ako će svirati najveće hitove… A bilo je jasno da hoće!
Za početak treba pohvaliti organizatore koji su maksimalno zakomplicirali ulaz u dvoranu za sve one koji nisu imali unaprijed kupljenu kartu. Iako su stvari bile najavljene na jedan način, sve je odrađeno na potpuno drugi, a čuvar na tradicionalnom mjestu za press nije uopće imao pojma gdje se skupljaju akreditacije, ali je znao da to sigurno nije kod njega. Bilo kako bilo, na kraju su se organizatori snašli i praktički sve pustili unutra.
Sam koncert bio je najavljen za 20 sati, kasnio je petnaestak minuta i bio je bez ikakve predgrupe. S time se jasno pokazalo da i kod nas sve može početi u normalno vrijeme te ujedno i završiti dok javni prijevoz još radi pa vjerujem da su mnogi mogli bezbrižno uživati u 130 minuta Adamsovog performansa.
Već i prije mi se činilo da je zagrebačka Arena preveliki zalogaj, a pred sam koncert se i jasno osjetilo da nema te žurke kao inače pred najveća događanja tamo. Generalno, Arena je bila ispunjena nešto više od polovice, a to je očito broj pravih fanova koji su uživali pjevajući pjesme zajedno s Adamsom.
Kako je sve krenulo, činilo mi se da će mu pomoć i trebati. Na nekoliko novih stvari imao sam dojam da mu nedostaje glasa (sve bi to riješio s nekoliko back vokala kojih nije imao), a sve pjesme su nekako odsvirane ravnocrtno i nije djelovalo kao da ćemo dobiti nešto posebno od njega. U tom nizu je najgore zvučao njegov rani zgoditak “Run to You” koji je djelovao vrlo blijedo, da ne kažem unakaženo…
Ipak, dogodio se klik između publike i izvođača, pa je s “Heaven” krenuo jedan koncert kakvog vjerojatno nije očekivao ni sam Adams, što dokazuje i sama setlista koja je podebljana za čak tri stvari u odnosu na posljednji koncert iz Meksika. Ljudi su dobar dio pjesama pjevali iz svega glasa, bilo na tribinama bilo na parteru, a upravo je zbog toga i “Heaven” bila početni vrhunac koncerta.
Prije “It’s Only Love” najavio je Tinu Turner koja mu se ipak nije pridružila, “Cloud #9” ima zaraznu melodiju, “You Belong to Me” pokazala se kao najveći pogodak s posljednjeg albuma, “Summer of ’69” dernek je od pjesme u bilo kojem kutku svijeta pa je nakon toga spustio brzinu niže i odsvirao par pjesama u akustičnom štihu – “Here I Am” samo uz klavir i akustičnu gitaru, dok se za “When You’re Gone” i klavijaturista odmorio. Sve to bila je predigra za Bryanov najveći hit “(Everything I Do) I Do It for You” koja je razgalila srdašca mnogih, a ujedno i potrošila mnogima dobar dio baterije na mobitelima, iako su je skratili (nije bilo onog beskonačnog finala).
Za par pjesama uslijedili su još mnogi zgoditci, od kojih svakako treba izdvojiti “Have You Ever Really Loved a Woman?” i “Please Forgive Me”, dok se regularni dio zatvorio s još jednom pjesmom s posljednjeg albuma “Get Up” koji je promovirao u Zagrebu – “Brand New Day”.
Bis je otvorio novom pjesmom “Ultimate Love” koja se nalazi na kompilaciji izdanoj prije nekoliko dana. Iskreno, nekako mi se čini da ta pjesma, koliko god bila lepršava, nije donijela nešto dobro. Nakon nje su uslijedile dvije obrade od kojih bolje da jednu nije svirao – “All Shook Up” nije imala ni ritma ni šarma koje je Elvis imao pa je sve zvučalo nekako gažerski, kao bend na opatijskoj ljetnoj terasi. Iskupio se zato finalnim akustičnim pjesmama iskupio – “Straight From The Heart”, “Heat of the Night” i posebno “All for Love” dobile su veliki sing-along dobrog dijela publike.
I što reći na kraju? Iskreno, gledao sam i bolje nastupe velikih dvoranskih zvijezda, a opet Bryanu se nema što previše zamjeriti. Simpatičan je, ima šarm i prije svega ima pjesme koji ljudi očito vole. Relativno jednostavna scenografija s jednim velikim ekranom u pozadini zanimljivo je rješavala taj dio prezentacije, a zanimljivo je bilo i vidjeti da se Bryan pjevajući obraćao svim dijelovima publike, jer osim centralnog mikrofona, imao je mikrofone i sa svake strane bine da ga bolje vide i čuju oni koji su na tribinama.
U debelo preko dva sata sviranja, možemo reći da je Adams pronašao stanicu za svoje buduće turneje. Ljudi koji su jučer bili na koncertu gotovo sigurno će doći ponovno jer su dobili točno ono što su i očekivali – splet vrlo romantičnih pjesama. Koncert je imao svojih mana, ali kada je većina toliko uživala, možda je bolje malo progledati kroz prste, posebno kad znamo da su neke veće zvijezde došle u Zagreb samo odraditi posao. Bryan nije došao samo odraditi, on je vraški zaradio svoju zagrebačku dnevnicu.
Set-lista:
Do What Ya Gotta Do
Can’t Stop This Thing We Started
Don’t Even Try
Run to You
Go Down Rockin’
Heaven
This Time
It’s Only Love
Please Stay
Cloud #9
You Belong to Me
Summer of ’69
Here I Am
When You’re Gone
(Everything I Do) I Do It for You
Back to You
Somebody
Have You Ever Really Loved a Woman?
Please Forgive Me
The Only Thing That Looks Good On Me Is You
Cuts Like a Knife
18 til I Die
I’m Ready
Brand New Day
Bis:
Ultimate Love
C’mon Everybody (Eddie Cochran cover)
All Shook Up (Elvis Presley cover)
Straight From The Heart
Heat of the Night
All for Love
