Drugi dan četvrtog izdanja festivala Brijačnica prošao je više u “dobrom, starom rock & roll“ duhu u odnosu na prvi dan, kada su Tvornicom zavladali punkeri i svi koji se tako osjećaju. Liku Kolorado, Rezerve, Milu Kekina i Letu štuke zapao je zadatak da nabriju publiku za koju moram primjetiti da baš – i nije bilo puno. Reći ću odmah, da izbjegnem potencijalno lomljenje koplja poslije, kako su mi OSOBNI favoriti večeri bili Lika kolorado i Rezerve (uz dužno poštovanje ostalim dvama izvođačima), mada ih je, eto, zapao taj nezgodan termin gdje nisu dobili onoliko pažnje koliko će kasnije dobiti Mile Kekin sa svojim solo projektom i kultni sastav Letu štuke.
Lika Kolorado simpatičan je bend koji iza sebe ima album s desetak pjesama, “Smiješ zaurlat“. Iako četveročlani sastav (s Riđičkim i Vanjom Senčar koji su već djelovali skupa u Luftu) ima nekoliko vrlo dobrih nastupa iza sebe kojima su se predstavili zagrebačkoj publici (uključujući prošlogodišnji INmusic gig i sjajan solo nastup u KSET – u), ipak, sudeći po polupraznoj Tvornici, nisu još sasvim ušli u uho zagrebačkim slušateljima, što je prava šteta – čuti uživo ovaj relativno prespavan (ljudi, još nije kasno!) bend prava je poslastica. S nekoliko jakih pop stvari (“Samuraj“, “Kralj“, “Smiješ zaurlat“ i “Sigurno“) ipak su uspjeli privući pažnju entuzijastične nekolicine i dokazati da u rukavu potencijalne hitove koji bi ih lako mogli pretvoriti u sljedeći hrvatski pop/rock bend koji bi bez problema mogao ugodno sjesti i mainstream uhu. Predstavili su nam i novi singl, “Gospođa“, kojim su nas uvjerili da je još uvijek radno i da su još uvijek na pravom putu da u budućnosti urlamo na njihovim svirkama.
Rezerve su makarski sastav o kojima ne trebam puno pričati jer u posljednje vrijeme – svi pričaju o njima. Bili su bend koji se posljednjih par godina šuljao po Zagrebu i odrađivao manje svirke, i svi smo razmišljali ‘oće – neće, oće – neće’… I onda im se ime našlo na svim važnijim listama najboljih debitanata 2018., čime su potvrdili – ma oće oni. Pozornicu su ubrzo, bez puno priče, zaposjeli sa stilom i u stilu, odjeveni u crno – bijela odijela kojima su postigli izgled šlagera koji su upravo napustili neku svadbu i brže – bolje se pripremili za rokiju u Tvornici – and I loved it. Nije im dugo trebalo da počnu nizati hitove s debi albuma, “Ravno u zamku“, pa se tako publika rasplesala uz “Madonu“, “R.T.N.P. (Rezerve to neće podnijeti)“, “Oduzimaš mi dah“, “Ako želiš“ itd., dok su je uljuškale romantičnije melodije od “Ne voli ne voli“. Ono što izdvaja Rezerve iz mora novih hrvatskih rock bendova koji, čini mi se, niču svakog dana jest što znaju održati jedan svježi, energični nastup prožet zaraznim melodijama s nimalo opterećenja – tako je bilo i sinoć, a vjerujem da tako i stvaraju glazbu jer bi je baš takvom i opisala – zabavnom i neopterećenom. Često čitam kako bend uspoređuju s bendovima poput Lollobrigide i Psihomodo popa, što je (osim spektakularno netočno) pomalo i nepošteno prema bendu – to što se zovu Rezerve ne znači da ih trebamo stavljati u tu kategoriju ‘rezervi’ poznatijih hrvatskih bendova – pogotovo ne nakon ovakvih nastupa.
P.S.: Poseban pozdrav curi i momku u prvom redu koji je vjerno urlao na Rezerve od početka do kraja seta – you made my day.
Mile Kekin predstavio nam je svoj solo projekt, točnije album “Kuća bez krova“ – nema tu puno materijala (što je sasvim u redu za festivalski nastup od sat vremena), pa je tako svirku započeo i završio s istoimenom pjesmom. Posebno su mi bile zanimljive mini najave gotovo svake pjesme – iduću stvar s albuma –”Atlas“ – Kekin je posvetio “onima što su odselili u hladnije krajeve“. Ubrzo je najavio pjesmu koja “govori o tome kad sam imao petnaest… kad sam mislio samo na guzice i sise“ – pjesmu “Beton“, zatim nam je prikladno prepričao anegdoticu kako je “on dobio automobil baš kad je njegov brat izgubio vozačku“ i time najavio singl za kojeg bih rekla da je nositelj albuma – “Reno 4“. Ubrzo je postalo jasno zašto i Mrle vrluda u publici; nadasve vedra i simpatična pojava zvana Ivana Mazurkijević pridružila se starom prijatelju na dvije pjesme njihovog zajedničkog projekta – Mile i Putnici – kolaboraciju na pjesmi “Maslina“ istakla bih i kao highlight Kekinove svirke. Publiku je razveselio pjesmom od Belfast Fooda, “Van iz grada“, za koju je i sam prokomentirao kako ljudi često pogrešno misle da je original od Hladnog piva – to samo govori o tome koliko je bendu sjajno legla ta stvar. Još jedna posveta ljudima “koji nisu skulirani i koji tu i tamo popizde“ slijedila je u obliku jedne od meni dražih stvari s novog albuma – “Zbogom, tjeskobo“. Sve u svemu; jedna jako ugodna, solidna svirka, makar su stvari s albuma još friške i relativno nepoznate široj publici – no zato su nam, hvala bogu, i predstavljene.
Došlo je vrijeme za omijeni bosansko – hercegovački sastav Letu štuke, koje je 2018. također mazila s pozitivnim kritikama na račun novog albuma – “Topla voda“. Šaran i ekipa pojavili su se na pozornici i krenuli ‘ravno u glavu’ – s kultnom “Šutiš“. Kada svirka ima tako moćan početak, znaš da slijedi dobar nastavak… no u ovom slučaju, ipak sam u nekoliko navrata primjetila da su počele ‘zijevalice’. Ekipu na pozornici to nije omelo; kako je Šaran palio cigaru za cigarom, tako je bend i nizao dobro nam znane hitove, poput “Minimalizam“, “Mjesto za dvoje“, kao i “Ulice“, “U ovom svijetu“ i vrhunski “Pero Papacoder“, itd. Nismo ostali uskraćeni ni za stvari s već spomenutog novog albuma; pa su nas tako upoznali s “Bože zdravlja“, “Supermarket“ i “Topla voda“ – za koje bih rekla da su budući potencijalni hitovi benda. Makar je publika bila ‘čas gore, čas dole’, bend ju je fino ugrijao i u navratima se ipak osjetila ta kemija između benda i fanova zbog koje smo i došli, i koja je prekinula spomenute ‘zijevalice’. Tako je na kraju publika i zahtijevala bis – kojeg je dobila s pjesmom “A kada boli“. Bend je šarmirao publiku nešto manje od devedeset minuti i zatim se elegantno, bez puno govorancije – oprostio od nje – i tako zaključio drugi dan Brijačnice koji nam je simbolično predstavio rock zvođače koji su novim materijalom obilježili 2018.
