Boy Harsher iznojili sve predrasude iz omađijane zagrebačke publike

Nakon dvije godine cupkanja, nerviranja, čekanja i iščekivanja, dark wave atrakcija Boy Harsher sinoć je napokon stigla u Zagreb.

Da je koncert zaista izazvao ogroman hajp pokazao je beskrajan red ljudi pred ulazom Močvare te hrpa optimista koji su u zadnji tren žicali za ‘kartu viška’ rasprodanog koncerta – ovako nešto dugo nisam vidjela. Od dolaska na koncert bilo je jasno da će dvojac iz Massachussetsa pošteno uznojiti zagrebačku publiku.

Kao predgrupa, najavio ih je  elektronički duo HIDE iz Chicaga, poznat po energičnim svirkama i angažiranom pristupu. Poput Boy Harshera, Heather Gabel i Seth Sher su multimedijski umjetnici koji djeluju i na području filma i vizualnih umjetnosti. Zahvaljujući tome što sam – poprilično naivno – podcijenila ono što ‘rasprodana Močvara’ zapravo znači, veći dio njihove svirke sam provela čekajući u redu. Međutim, ono malo što sam čula zvuči kao što je i najavljeno – njihova ilustracija industrijske apokalipse primila je dobar feedback od okorjelih gotika u publici.

Kad smo već kod okorjelih gotika, zapravo bih voljela usmjeriti pažnju na to da je Boy Harsher počeo izlaziti iz alternativnih krugova i pronalaziti širu publiku, čemu je svjedočio momentalni znojilo party u pretrpanoj Močvari dovedenoj do točke usijanja već u prvih nekoliko minuta giga.

Na početku njihovog seta, Boy Harsher – iliti ga duo kojeg čine Jae Matthews i Gus Muller – predstavio je “Give Me a Reason”, pjesmu snimljenu za kao soundtrack za “The Runner”, 39-minutni film koji djelomično dokumentira proces stvaranja glazbe Boya Harshera, a dijelom stavlja naglasak na izazivanje osjećaja paranoje jer se čini da njegov glavni lik – žena koju progoni *nešto* – poludi. Nova stvar koja je uzburkala publiku i izgradila osjećaj zlokobne slutnje i uživo zvuči kao da se komotno mogla pojaviti na top listama istočne Europe u ranim 80-ima.

Boy Harsher nastupio je i s drugim pjesmama iz “The Runnera” u sklopu seta od 13 pjesama — uključujući “Tower” i “Escape”. Pjesme su se oslanjale na teme slobode, povjerenja i zajedništva, a Jae je izvodila u velikom stilu –  koračajući hipnotično s jedne strane pozornice na drugu pod jarkim svjetlima (najčešće crvenim i plavima).

Nakon „Morphine“ s njihovog prvijenca „Yr body is nothing“, došlo je i vrijeme za ”Careful” iz 2019., drugi studijski album benda s kojeg su izveli četiri pjesme. Među njima su se posebno izdvojile “Fate” i “LA” kojima su pokušali ostvariti osjećaj usamljenosti i očaja kod publike te plesnu groznicu kao protuotrov istom.

U drugoj polovici koncerta, Boy Harsher oduševio je posjetitelje koncerta s coverom pjesme “Wicked Game” Chrisa Isaaka. Jaein primamljiv glas ispričao je pjesmu na potpuno drugačiji način dok su  sintisajzeri ostali vjerni glavnoj melodiji. Pjesma relativno kratkog seta koja je ipak najviše zaludila publiku je upravo zadnja koju se izveli – to je naravno “Pain”, singl iz 2014. kojim su ustvari i počeli stvarati bazu fanova. Naime, upravo je taj singl privukao pažnju goth publike, ali Boy Harsher je, sudeći po sinoćnjoj šarolikoj publici, već poprilično proširio horizonte te počeo dosezati sve više i više ušiju u sve široj orbiti.

Sve u svemu, Boy Harsher razvija status budućeg kultnog projekta koji uživo još više pomiče granice – em svoje, em vaše. Bilo da je sinoćnja publika manje ili više poznavala opus ovog elektroničkog dua neporecivo je da su sve potencijalne predrasude doslovce bile iznojene – zagrebačka publika bila je naprosto omađijana.