Da li vam se ikada dogodilo da vas nešto toliko ushiti da neko vrijeme niste u stanju izustiti niti riječ, samo trepćete i dišete, upijate energiju, uživate u tome što imate kognitivne sposobnosti, moć percepcije i mogućnost da shvatite? Umjesto da kažete Eureka, kažete Laibach!
Možda bi bilo bolje da je autorica ovog teksta nakon koncerta odspavala koji sat da se dojmovi slegnu, no nadraženi neokorteks i kronična insomnia su ju natjerali da sroči ovih par redaka još napojena zvukovima, bojama, idejama koje su te večeri preplavili Kino SC-a.
Laibachu naime ovo nije bilo prvo gostovanje u Zagrebu, no on nikada nije ovako dobro izgledao niti ovako dobro zvučao. Sazreo je poput najboljega vina, od marginalnog se kvazidarkerskog eventa pretvorio u koncert kojeg se nebi posramio ni jedan Amsterdam.
Napokon je Laibach dobio u svoj auditorij onu elitu, onaj intelektualni creme de la creme koji može shvatiti esenciju njihove glazbe, koja seže daleko iza militantnih i provokativnih poruka, publiku koja razumije njihov jezik. I kada ta publika napuni kompletno Kino SC-a i oni koji su malo zakasnili kupiti svoju ulaznicu ostanu stajati sa strane, dok ostali sjede, dobivate nešto što bi se moglo nazvati kolektivnom svješću.
Isprva je postojala skepsa među obožavateljima Laibacha da kino nije pravo mjesto za njihov nastup, no sada je sasvim jasno da izbor nije mogao biti bolji. Savršena akustika, mogućnost opuštanja u glazbi na miru i cijena ulaznice koja je isključila pojavljivanje svakojakih darkerskih spodoba bili su ključni elementi toga što slobodno mogu nazvati audiovizualnim spektaklom.
Iskreno nije bilo za vjerovati da se konceptualan album kao što je “Volk” može i cijelosti prenijeti kao efektan materijal za live izvođenje. No Laibach nebi bio Laibach da nije smislio nešto posebno; uz zavidnu rasvjetu postavljena su dva videozida na kojima su se izmjenjivale videoprojekcije. To je bilo zamišljeno tako da svaka pjesma s novoga albuma ima svoju zasebnu priču, upotpunjenu snažnom simbolikom; boje rasvjete su se mijenjale u skladu s bojama zastave države čija se himna svirala a kratki filmovi u pozadini su nudili selektivnu retoriku koja u ljudima budila osjećaje – izazivala divljenje, sram, ushit.
Koncert otpočinje hrvatskom himnom, testirajući publiku na nacionalni ponos, no samo par pojedinaca ustaje, pa Slovenci ipak ne uspijevaju isprovocirati mudru publiku. Sama svirka počinje pjesmom “Germania“, nastavlja se “Americom” dok videozidom leti američka zastava, te “Angliom” za koju se snimljen i spot koji je tom prilikom i pušten.
Uz Milana Frasa kao svojevrstnu ikonu Laibacha do izražaja dolazi i vokalistica Mina Spiler koja savršeno odrađuje ženske glasovne dionice. Onda su se zaredale “Rossiya“, popraćena pravoslavnim sakralnim obilježjima u zlatnim bojama, te “Francia” sa stiliziranim giljotinama i ujedino najjasnijom porukom koja se odnosi na nedavna divljanja emigranata u pariškim predgrađima.
Redoslijed pjesama je uglavnom onaj koji je prisutan i na albumu, a jedina pjesma koju s tog albuma nisu izveli jest vatikanska himna. Publiku se ipak najviše dojmila “Slovania“, i to zbog socijalističko-ekspanzivističke ikonografije, pa i određene doze sentimentalnosti koja se osjećala u zraku za vrijeme izvođenja te pjesme.
Nakon toga je Laibach počastio publiku redom starih šlagera, otvorivši drugi blok svirke s all-time favoritom “Tanz mit Laibach“, pa su se tu još našli i obrada DAF-a “Alle gegen alle“, “Achtung” i “Das Spiel ist Aus” te još par drugih.
Na kraju uzavrela i vidno očarana publika nije mogla odoljeti tome da se ne ustane iz svojih stolica i zapleše u ritmu militantne elektronike, a redari su prema tome bili vrlo tolerantni jer su i sami cupkali na mjestu. Posve sam sigurna da niti jedno jedino živo biće u toj dvorani nije ostalo indiferentno na goreopisani koncert – Laibach je apsolutno uspio doprijeti do svijesti svakog čovjeka koji se te večeri našao tamo.
Laibach je doista institucija, ne samo glazbena, već i ideološka, a vrhunska organizacija i state-of-the-art performans svrstava ovaj koncert u kategoriju onih koje ćete prepričavati unucima.
foto: t.c.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
