Prošlo je deset godina od najboljeg popodnevnog koncerta na Jarunskom jezeru. Da, točno mislim na onaj nastup Art Bruta koji su u 5 popodne razvalili malobrojne okupljene. Od tada sam se spremao pogledati ih reprizno, ali uvijek su zaobilazili naše krajeve, pa je potom uslijedila duga pauza (u kojoj je Eddie bio blizu svojeg kraja, ležeći u bolnici preko mjesec dana). Kada je najavljen Beč, znao sam da ‘pakiram kofere’ i krećem za prijestolnicu Austrije.
Koncert se ponovno odvijao u klubu Arena, ali ovaj put u manjoj dvorani koja je bila sasvim solidno popunjena. Predizvođač je bila simpatična Sofia Portanet čiji su korijeni iz Španjolske i Njemačke, a dobar dio svojeg djetinjstva je živjela u Parizu. Upravo je sve to i djelovalo na njenu glazbu koja ima možda i previše utjecaja, pa rezultat često zna biti pomalo zbrkan. Nekako sam dobio dojam da njezin baršunasto-anđeoski glas nema nikakve veze s muzikom koja je balansirala između post-punka, krautrocka, synthpopa i klasičnog indie rocka. Pjevala je na njemačkom, a najbolji moment se dogodio u predzadnjoj pjesmu koju je otpjevala (ili bolje reći odvrištala) na francuskom. Za zadnju pjesmu se pohvalila da je bila na South by Southwestu te je jednu ranije otpjevanu pjesmu za kraj ponovno otpjevala na engleskom. Iskreno, bolje da nije.
U 21:10 su najavljeni Art Brut te su točno u sekundu došli na stage i krenuo je comedy show koji je trajao gotovo punih 90 minuta. Pogledavši setliste proteklih nastupa, nekako sam se bojao da bi sve moglo trajati (pre)kratko jer je bilo 13 pjesama i još dodatne 3 na bisu. Kako njihove pjesme najčešće traju oko 3 minute, to bi s fillerima bilo nepunih sat vremena… Da, možda bi to tako i bilo da im frontman nije Eddie Argos, vjerojatno najkomičniji frontman kojeg sam imao priliku gledati uživo.
Cijeli nastup je poprilično dobro osmišljen, iako bi osobno na setlisti neke stvari malo izmijenio, posebno u središnjici, ali to nije nimalo umanjilo dojam jednog od najpozitivnijih koncerata koje sam pohodio u posljednje vrijeme. Prvo su oformili bend s pjesmom “Formed a Band”, pa je potom i mlađi brat krenuo istim stopama s “My Little Brother” i tad je Argos krenuo bacati fore. Tijekom cijele pjesme je kao pričao sa svojom majkom te ga je ona zadirkivala radi mnogo stvari, poput zašto je rock glazbenik, zašto nije sedam godina objavio album, zašto nisu toliko dobri i popularni kao Idlesi… Iako je bečka publika tvrda, na njegov šarm su svi pali i smijali se neprestano.
Tad su se izmjenjivale nove pjesme i one nešto starije, prije “Hospital” smo saznali za njegove tegobe koje su opjevane u sljedećoj pjesmi “Alcoholics Unanimous”… Nakon “Axl Rose” smo saznali da ima dvije ‘najomiljenije’ osobe koje beskrajno ‘voli i cijeni’, jedna je Morrissey, a druga je upravo opjevana…
I tako smo došli do kratke pauze između pjesama “Summer Job” i “Arizona Bay” u kojoj je Eddie pitao kako smo i imamo li kakvih pitanja za bend. To je još jedna odlična fora za komunikaciju između benda i publike. Sve je krenulo normalno i poučno (saznali smo da je basistica rodila i da je na porodiljnom), a tad je Eddie dobio pitanje koje nije očekivao – “Eddie, jesi li i ti trudan?”… S obzirom na to da se čovjek zna šaliti i na svoj račun te je i sam svjestan da je dobio koju kilicu više posljednjih godina, mahnuo je rukom (sa smiješkom na licu) i rekao da misli kako je vrijeme da krenu dalje, da pitanja više nemaju smisla… Naravno, to nije bio kraj, već je skupio i par glazbenih želja iz publike, te je tad uslijedila “Arizona Bay”.
Za mene, njihova najbolja stvar je “Emily Kane”, rani klasik s početka karijere. Kroz nju se lako može opisati sav taj šarm koji imaju, a Eddie to prezentira kroz ljubavne zajebancije. Kako je pjesma nastala prije gotovo petnaest godina, tako je Eddie malo promijenio riječi, posebno onaj dio s godinama gdje nije krenuo s 10 godina, već logično da je nije vidio već 25 godina te nam je rekao da je još uvijek nije uspio pronaći, da i dalje ne zna gdje je.
Završna “Wham! Bang! Pow! Let’s Rock Out!” je fino razdrmala Arenu, a potom se bend nije htio maknuti sa stagea, već je jednostavno rekao da će oni biti tu, sakriveni čučeći, da ih mi kao trebamo pozvati na bis. Ta parada nije dugo trajala jer (kao što sam i ranije rekao) publika je jednostavno bila odlična te smo svi za kraj otpjevali “Post Soothing Out”.
I tad se dogodilo nešto što nisam nikad doživio u Beču, a to je da publika iznova poludi i uspije vratiti bend na drugi bis, posebno sada kad su se za ozbiljno ‘pospremili’ u backstage (ili po novom hrvatskom u zapozorje). Vratili su se, Eddie je skočio u publiku i krenula je mesijanska izvedba pjesme “Modern Art”. U jednom trenutku, svi, uključujući i Eddieja, smo bili u čučnju (ili klečali) tijekom njegovog performansa u kojem je pričao kako voli ići u muzeje lizati slike (znam, ovako suhoparno zvuči čudno, ali uživo je i više nego komično). Spektakl za kraj.
Kad podvučem crtu, 300-injak kilometara nije mnogo kada vidiš nešto ovakvo, slobodno bih rekao briljantnu interpretaciju jednog od omiljenih ti bendova. Istina, zvuk nije bio savršen, ali bend je gazio punom parom, a tu je i neprikosnoveni Eddie kao zabavljač kakvog se samo poželjeti može. Art Brut su oduvijek krasili odlični nastupi, i više nego zabavni stihovi, te taj neki šarm kojem je teško odoljeti. Nadam se da nećemo morati čekati novih sedam godina za neko novo izdanje, pa da će doći i nova prilika za vidjeti ih uživo. Ja sigurno palim svoj auto kada budu u blizini, ovako nešto uvijek ću rado ponoviti.
Set-lista:
Formed a Band
My Little Brother
She Kissed Me (And It Felt Like a Hit)
Hospital!
Alcoholics Unanimous
St. Pauli
Axl Rose
Kultfigur
Too Clever
Summer Job
Arizona Bay
Emily Kane
Wham! Bang! Pow! Let’s Rock Out!
Bis:
Hooray!
Bad Weekend
Post Soothing Out
Bis 2:
Modern Art
