Armored Saint
Iz suncem okupanog Los Angelesa, sinoć su u Močvaru stigli Armored Saint kojima je sigurno godila ova kalifornijski topla zima u Zagrebu. Obožavatelji heavy metala u njegovom iskonskom obliku, kojeg kao da sve rjeđe imamo priliku čuti i vidjeti, sinoć su zasigurno došli na svoje.
Točno na vrijeme, u 21:30, koncert je kao odličan odabir predgrupe otvorio zagrebački Flesh. U već prilično popunjenoj Močvari, ovaj trojac koji već dugo praši beskompromisni heavy metal i sinoć je pokazao uigranost i sigurnost na pozornici. Izvedbama vlastitih hitova poput idealne pjesme za headbanganje, “Vermin Terror” te zarazne “Easy Rideth – Heavy Striker” s kojom su zatvorili, pokazali su da uživo zvuče jednako dobro kao na studijskoj snimci te da se dobar i pun zvuk može postići i u troje. Zainteresiranost publike za njihovu svirku pokazala je kako bi domaćoj metal sceni dobro došlo da i češće mogu poslušati bendove koji sviraju klasični metal.
Nakon što je Flesh pošteno zagrijao atmosferu, u 10:30 na pozornicu izlaze Armored Saint. Bend je pred punom Močvarom otvorio koncert pjesmom “March of the Saint” s istoimenog albuma prvijenca i odmah pokazao nevjerojatnu energiju. Nakon toga slijedila je “Long Before I Die” s kojom je bend uveo samu temu ove turneje – kultni album “Symbol of Salvation” iz 1991. godine.
Ono što se posebno izdvaja prilikom slušanja Armored Sainta i u studijskoj verziji i uživo izvanredan je, “rašpasti” heavy vokal Johna Busha koji i danas zvuči kao na snimkama iz ’90-ih. Prva pjesma i neupitni hit benda, “Reign of Fire“, odmah je naišla na odobravanje publike koja je odlično pratila Busheve pjevne refrene. Slično je bilo i na svim sljedećim pjesmama s albuma među kojima je zapravo nemoguće pronaći jednu koja ne ulazi u uho na prvo slušanje. Od “Dropping Like Flies” i jednog od najvećih hitova benda, “Last Train Home”, pa sve do istoimene “Symbol of Salvation” i posljednje pjesme na albumu, “Spineless”, svjedočili smo tako vrhunskoj svirci koja je prštala energijom i kojoj se apsolutno ništa ne može zamjeriti. Iznimno točni, usvirani i s odličnim zvukom, čitav bend je doista iznio ovaj kultni album uživo uz odličnu podršku publike i time još jednom potvrdio njegovu kvalitetu.
Nakon albuma, odsvirali su još “Win Hands Down” s istoimenog posljednjeg izdanja iz 2016, a koncert su završili brzom “Mad House” na koju je, u skladu s njezinim imenom, u prvim redovima nastala potpuna ludnica.
Našla se tijekom svirke i pokoja riječ na hrvatskom koju je Bush uputio publici kao i pohvale našoj domovini, naravno, za uspjeh na svjetskom nogometnom prvenstvu, koji je čini se i ponukao bend da nas posjete. E pa hvala našim “kockastim” momcima na tome, a Johnu Bushu što nije prihvatio ponudu Metallice u ’80-ima da im se pridruži kao pjevač jer u suprotnom, jučer vjerojatno ne bismo uživali u pravoj heavy metal poslastici!
Izvještava: Jelena Milanović
