Iz AntiValentinova pršti ljubav

    2847

    Antivalentinovo #3: Let3, TBF, Edo Maajka

    60Kn – 160Kn
    Datum i vrijeme: Subota, 10.2.2018. @ 21:00
    Mjesto održavanja: Dom sportova – mala dvorana Zagreb , Trg Krešimira Ćosića 11

    I mojoj babi je sad jasno da je AntiValentinovo (ili Karentinovo, nisam ni sam siguran?) postalo institucija. Ovako dobar tulum se ne propušta, što je pokazala i publika koja je napunila Dom Sportova. Iako svojevrsna protuteža najromantičnijem danu u godini, AntiValentino je prštalo ljubavlju – prema glazbi, izvođačima, publici i ljudskom rodu općenito. Odličan line-up, raspoložena publika i tone pozitivne energije koja je prskala s bine podigli su ljestvicu opasno visoko te će se iduće godine organizatori trebati vraški potruditi kako bi nadmašili jučerašnji tulum. Evo od čega mi je na AntiValentinovu, ironično, bilo najtoplije oko srca:

    1Let 3

    foto: Goran Berović

    Nema tu puno filozofiranja – Let 3 su jedan od, ako ne i najbolji, live rock bend u Hrvatskoj. Ne govorim to olako – ozbiljna produkcija s odličnim svjetlosnim efektima koji prate emocije pjesama, vatra koja šiklja s bine, kostimi, gostovanja, odličan scenski nastup, Prljina komunikacija s publikom i ono najvažnije – čvrsta, uvjerljiva i tehnički savršena svirka. Svaku od ovih kategorija Let 3 su jučer i više no zadovoljili te su Riječani opravdali epitet zvijezda večeri, a kao dokaz prilažem jednoglasno skandiranje publike nakon odlaska s bine koje je trajalo puno duže nego je to uobičajeno.

    Uz to, publika na sve njihove pjesme reagira s totalnim oduševljenjem – rijetko se koji bend može pohvaliti sa snažnim tridesetogodišnjim repertoarom u kojem publika prepoznaje svaku pjesmu i u njoj uživa bez obzira iz koje faze stvaralaštva ona dolazila. Meni osobno ipak prednost odnose numere s “Bombardiranja Srbije i Čačka” koje uživo zvuče iznenađujuće nabrijano.

    2Edo se definitivno vratio i opet je u formi!

    foto: Goran Berović

    Sada je i službeno – nakon nestanka sa scene i odlaska u Izrael gdje je, kako je izjavio za Slobodnu, postao “dosadnjaković iz predgrađa”, Edo Maajka se vratio. Iako smo ga imali prilike gledati u Tvornici i Vintageu, sve je ono bilo vraćanje pomalo izgubljenih mišića koji su se sakrivali ispod metaforičkog sala nakupljenog od godina nenastupanja. Pojačan fenomenalnim bendom u kojem između ostalog klavijature svira Starešinić iz Chuia, stare stvari su zvučale svježe i nabrijano dok je nove publika objeručke prihvatila. Gušt je vidjeti da je sposoban osvojiti krcati Dom Sportova nakon toliko godina stanke i da je kao svaki pravi snagator brzo vratio mišiće. Talent čovjeku nitko ne može oduzeti jer tko zna, zna!

    3Dobar zvuk!

    foto: Goran Berović

    Napokon pretežno dobar zvuk! Iako nisam od onih koji previše laprdaju o kvaliteti zvuka, toncu i ostalim stvarima, svi znamo da mala dvorana Doma Sportova nije baš najidealnije mjesto. Prošle godine stvari nisu tekle glatko, no ovoga puta zvuk je progresivno postajao sve bolji i bolji te o njemu nisam puno razmišljao, što je definitivno dobar znak.

    4Mladenovi plesni pokreti

    foto: Goran Berović

    Kada sam spomenuo prštanje pozitivne energije s bine, za dobar dio iste bili su zaslušni momci iz TBF-a od kojih se najviše istaknuo Mladen. Vidno sretan i dobre volje, zahvaljivao je publici na odličnom prijemu i svaka njegova riječ bila je iskrena jer usiljenost i neiskrenost publika nanjuši poput morskog psa koji njuši krv kilometrima daleko u oceanu. Neumorno čaganje, headbenganje, kreveljenje i Mladenova totalna opuštenost izmamili su mi osmijeh na lice te me ostavili iznenađenim da čovjek s podosta kila poput njega (no hard feelings Mladen) može izvoditi piruete i zavidnom brzinom prebacivati noge poput likova u western scenama kad im pucaju pod stopala. Mladenova majica na kraju njihovog seta bila je natopljena znojem, a kako i ne bi kad čovjek doslovno nije stao ni sekunde. Nadodamo li to funky zvuk koji je dolazio s bine i poruke koje TBF odašilje u svojim pjesmama, ne pretjerujem kada kažem da je Dom Sportova odisao pozitivom i ljubavi.

    5Publika i skandiranja

    A post shared by Olio Kornholio (@oliver.krivic) on

    Sve je počelo sa Edinom “No Sikiriki” koji je bio svojevrsna uvertira u odličnu povezanost publike i bendova. Zatim je krenuo “Veseljko” i nakon njega više ništa nije bilo isto. TBF je svako malo ubacio “call and response” u svoje pjesme koje je publika objeručke prihvaćala, te bi pola dvorane spremno ponavljalo Mladenove vokalne improvizacije. No ništa se ne može usporediti s atmosferom koju je izazvala gotovo svaka Let3 pjesma. Dvoranom se orilo “kurcem u čelo”, “ljubi ljubi ljubi ljubi me”, “riječke pičke”, “u životu prolazi samo vjeran pas”, “jedan, dva, tri, četiri, izgubljeni”, no vrhunac večeri ipak su bili nezaboravni stihovi Šabana Šaulića. Ima nešto magično i neopisivo u toj pjesmi, u tragediji neuzvraćene ljubavi i nemilosrdnosti života koji, htjeli mi to ili ne, samo projuri.

    Šabanova poezija, i da, usuđujem se to reći, koju je čak i veliki Duško Trifunović pohvalio u kombinaciji s genijalnošću Let 3 uvijek mi plasira trnce u vrat. Kada tome pridodamo tisuće glasova koji se zajedno u svojoj nebitnosti i malenosti nad tom istom prolaznosti života poistovjećuju s kompleksnim emocijama ljudskoga bića, dobivamo atmosferu od koje se ledi krv u žilama i koju samo majstori kao što su Let 3 mogu proizvesti.

    6Gostovanja

    A post shared by Muzika.hr (@muzikahr) on

    Šlag na torti cijelog AntiValentinova defintivno je bilo pridruživanje TBF trojca Mladena, Saše i Luke tijekom izvedbe “Izgubljeni”. Stvar stara već 29 godina (tada se još nisam ni rodio!) dobila je novo ruho kada su momci iz TBF-a po svaki nabacili jedan vers. Ne znam je li se tu radilo o freestyleu ili dogovorenim dionicama, ali od silnog uzbuđenja više se ni ne sjećam o čemu su dečki repali. Ostala gostovanja koja su zapaprila nastup bili su puhački trojac koje je Prlja u trenutku prosvjećenosti prozvao Podmorničari, te hrvatski mariachi bend El Combo koji se Riječanima pridružio na sredini koncerta kada su premijerno izveli novu stvar “Tišu” koja je zapravo obrada hita Novih Fosila “Košulja plava” na šatrovačkom u mariachi stilu, što je bilo dovoljno da opet iznova izustim “what the fuck Let 3” i odem doma veseliji od malog djeteta.

    0 Shares