Davne 1978. Bajaga je svoju karijeru započeo kao ritam gitarist u Ribljoj Čorbi, no s vremenom je na površinu isplivao njegov talent tekstopisca i skladatelja te je upravo on autor nekih od najvećih Čorbinih hitova. 1984. okušava se u solo-karijeri te okuplja svoje prijatelje glazbenike, a prvi koncert imali su u travnju iste godine u legendarnom Kulušiću. Prijatelji su ubrzo dobili naziv ‘Instruktori‘, a dvadeseti rođendan bend je odlučio proslaviti upravo u gradu u kojem su održali svoj prvi koncert.
Prije koncerta ispred Doma sportova je vladalo opsadno stanje, a pitanja poput: “Imaš kartu više?” pratila su me od Trešnjevačkog placa. Mala dvorana bila je krcata kao da Zagreb igra Ligu prvaka i redari su bili odlučni u svojoj namjeri da me ne puste u prvi red tribine, ali novinarska akreditacija ipak čini čuda pa sam tako zauzela najbolje moguće mjesto s kojeg se odlično vidio stage.
Bajaga i Instruktori u sastavu Miroslav Cvetković – bas, Saša Lokner – klavijature, Žika Milenković – gitara + glas, Čedomir Macura – bubnjevi i Ljubiša Opačić – gitara su, kao pravi slavljenici, odlučili nastupati u odijelima, a svečanoj atmosferi pridonijelo je i sedmero mladih gudača Beogradske filharmonije koji su svojim instrumentima pojačali i osvježili zvuk.
Bajaga je već ranije bio najavio kako će ovaj koncert biti presjek njihove karijere, koncert kakav ne odrađuju često, a to je značilo da će na repertoaru biti njihovi najveći hitovi, kao i neke jako stare i skoro već zaboravljene pjesme. Tako je i bilo. Za razliku od Tvornice u kojoj je prije dvije godine promovirao svoj zadnji album “Zmaj od noćaja”, Bajaga ovoga puta nije inzistirao na novim stvarima, a iznenadio je mnoge odsviravši ne samo stare stvari Instruktora, već i neke svoje pjesme iz razdoblja dok je svirao u Ribljoj Čorbi.
“Plavi Safir“, “Ti se ljubiš na tako dobar način“, “220 u voltima“, “Sa druge strane jastuka“… samo su neki od velikih hitova čije sam tekstove naučila napamet još kao klinka, a posebno je raspoložen bio i gitarist Žika Milenković koji je digao na noge zagrebačku publiku otpjevavši “Život je nekad siv, nekad žut“. A budući da Bajaga također sklada glazbu za film i kazalište, izveli su i pjesmu “Pada vlada”, rađenu za izvrstan film Dušana Kovačevića “Profesionalac” (u kojem malu ulogu ima i sam Bajaga), te skladbu “Pesna protiv site maleri” na makedonskom jeziku, iz predstave “Kutrite mali hrčki” Skopskog dramskog teatra.
Publika je odlično reagirala, a bend je bio izuzetno raspoložen za svirku tako da su izašli na čak tri bisa, od kojih je jedan bio potpuno akustičan, samo s Bajagom na gitari i Sašom na klavijaturama. Na “Zažmuri” su se počeli paliti upaljači, “Tamaru” je pjevala cijela dvorana, a šlag na tortu bili su “Dobro jutro, džezeri!” na samom kraju. No ono što je mene najviše puklo bile su “Dobro jutro“, stara Bajagina stvar iz vremena dok je još bio u Ribljoj Čorbi, i “Kad hodaš ne zastajkuješ“, također od Čorbe, inače stvar koju smo moja ekipa i ja bezuspješno žicali prije dvije godine u Tvornici i već sam bila izgubila svaku nadu da ću je ikad čuti uživo, ali čekanje se ipak isplatilo.
A Bajagu su u Zagrebu očito čekali mnogi i mislim da bi bez problema napunio i veliku dvoranu Doma sportova, samo bi se onda vjerojatno izgubila bliskost koju je cijelo vrijeme imao s publikom. I za kraj, nadam se da su kolege s OTV-a, koji je bio jedan od medijskih pokrovitelja koncerta, svojim kamerama uhvatili barem dio atmosfere koja je jučer vladala u Domu sportova te da će nam istu u vidu neke snimke koncerta u skoroj budućnosti i prikazati.
Fotografije s koncerta možete pronaći u galeriji fotografija.
