Iz Londona u Tvornicu stiže velika underground tajna – The Jim Jones Revue

Krajem travnja na hrvatsko tlo stižu Englezi The Jim Jones Revue, bend koji se opisuje kao automobilska nesreća između Jerry Lee Lewisa i MC5.

Uoči svog prvog nastupa pred domaćom publikom na naša pitanja odgovorio je Rupert Orton, gitarist benda.Uskoro će vaš prvi nastup u Hrvatskoj, kako biste se predstavili našoj publici?
The Jim Jones Revue vrlo je energično rock’n’roll iskustvo. Kažu da smo posljedica sudara Jerry Lee Lewisa i MC5. Dođite na koncert pripremljeni na ples i odlazak kući s bubnjanjem u ušima i odjećom mokrom od znoja.Koliko ste veliki u Engleskoj i koliko vas u usporedbi s tim slušaju izvan Engleske?
Dobro nam ide u Engleskoj, posljednji koncert u The Shepherds Bush Empire imao je kapacitet 2000 ljudi, no još uvijek smo pomalo underground tajna. Popularni smo i u Francuskoj, Španjolskoj, Norveškoj i Australiji.Uspoređuju vas s mnogim izvođačima, koji su od njih utjecali na vas ili bili vaši uzori? Koliko je velika bila uloga muzike u tvojim mlađim danima? Ima li neki bend ili pjesma kojih se posebno sjećaš?
Na nas je utjecalo šest desetljeća rock’n’rolla i sve ono što je tomu prethodilo tako da je teško navesti nekoliko imena. Za mene osobno Chuck Berry, Little Richard, The Stooges, New York Dolls, The Clash, The Gun Club, The Birthday Party, RL Burnside i Grinderman – svi su imali veliki pečat na moj život.

Prilično ste nov bend, koliko dugo se vidite u ovome? Imate li neki cilj kojem težite?
Cilj nam je samo nastaviti ovo. Raditi dobre ploče i svirati lude koncerte. Osjećamo se privilegiranima što možemo živjeti od ovoga.

Kako je vaš bend zaživio i ima li neko posebno značenje u njegovom imenu?
Ja imam klub koji se zove Not The Same Old Blues Crap koji je bio inspiriran Fat Possum izdavačkom kućom iz Mississippija. Znao sam dovoditi blues izvođače od tamo u London. Kroz promoviranje tih koncerata upoznao sam Jima i njegov tadašnji bend Black Moses. Kad su se oni raspali htjeli smo napraviti nešto inspirirano našom zajedničkom ljubavlju prema rock’n’rollu. Od početka smo osjetili nešto i uskoro smo svirali koncerte i sve je krenulo nekako ubrzano, kao brzi vlak. Ime smo uzeli jer nismo mogli smisliti ništa drugo prije našeg prvog nastupa i ostalo je. Iako je ime Jimovo, mi smo itekako bend.

Je li dovoljno biti u ovom bendu kako biste dobro živjeli? Imate li kakve druge izvore prihoda?
Ovo je sve što radimo, The Jim Jones Revue je naš život.

Kako gledaš na današnju digitalnu muziku i ploče/CD-e?
Osobno preferiram ploče, no mi koristimo sve načine kako bismo izbacili svoju glazbu.

Posljednji album imali ste u 2010., “Burning Your House Down”…
Taj album izašao je u jesen 2010. i moguće ga je nabaviti na ploči, CD-u i digitalno. Ako ih ne možete nabaviti u Hrvatskoj donijet ćemo ih na koncert za prodaju skupa s majicama.

Za kraj, čitatelji uvijek vole smiješne i bizarne priče, imate li neku takvu s vaših turneja ili koncerata?
Prije nekoliko godina, dok smo bili na turneji po Francuskoj, nazvao nas je Jack White i pitao bismo li svirali s njegovim bendom The Dead Weather – u Londonu. Naravno da smo htjeli, ali to je značilo kako moramo voziti iz Francuske u London i nazad nastaviti turneju. Prije Londona svirali smo u Strasbourgu. Francuska ima jako striktne kontrole ozvučenja i jačine zvuka i dok smo svirali primijetili smo komešanje na što je naš čovjek za zvuk rekao kako je menadžment zvao policiju jer smo bili preglasni i neka smjesta bježimo. Cijelu noć smo vozili kroz gustu maglu i sljedeći dan stigli u London. Koncert je bio odličan. Potom smo morali voziti natrag u Le Havre – na kraju se ispostavilo da je to jedna od najbolji rock’n’roll destinacija u Francuskoj, slično kao Liverpool u Engleskoj. Publika je bila jedna od najluđih ikad i isplatilo se što nismo tri dana spavali!

U subotu 28. travnja u Tvornicu kulture – očekujte ples, znoj i… policiju?