Ivona (E.N.I.): “Svaka ima određenu autonomiju u izražavanju i to je najbolje”

17309

Osim što već više godina grad Rijeka nosi epitet grada rocka, slobodno mu se može dodati i grad ‘ženskih bendova’ uzmemo li u obzir Putokaze, Put, Riversice i najprobitačnije od svih gore navedenih, grupa E.N.I. koje su objavom novog albuma “Oči su ti ocean” prigodno obilježile desetu godišnjicu svog postojanja.

Potekli ste iz riječke skupine Putokazi. Što se to dogodilo da ste u jednom trenu rekli ‘Ok, ovdje više nema ništa za nas, idemo dalje?’
Nije bilo baš tako, razlaz se desio spontano, u dogovoru s našom dotadašnjom voditeljicom Mirandom Đaković. Naime, kada su oformljene E.N.I., neko smo vrijeme istovremeno bile i E.N.I. te smo pjevale i u zboru. S vremenom su naše uloge u Putokazima u potpunosti preuzele nove mlade pjevačice, a Miranda je neko vrijeme vodila i nas i zbor.

1999. zajednički je odlučeno da nastavljamo same jer je Mirandina energija i strast bila prvenstveno usmjerena u njen životni projekt – Putokaze. Ta je faza za nas bila dosta kritična, jer smo se iz pozicije u kojoj je za nas sve bilo unaprijed određeno našle u situaciji u kojoj same odlučujemo o daljnjem tijeku karijere. Trebalo nam je neko vrijeme da se sredimo, da iz projekta prerastemo u bend, a nakon toga je uslijedio naš novi početak i album “Da Capo”.

Slično kao i grupa Put”(koja je također potekla od Putokaza) nastupali ste na pjesmi Eurovizije, pa ipak nakon povratka niste si dozvolili utapanje u prosječnost domaće scene. U čemu je tajna uspjeha?
Vjerojatno je jedan od razloga izdvajanja od prosječnosti naša odluka da prevagne kvaliteta nad kvantitetom. Ove godine obilježavamo 10 godina. rada i u tom smo periodu snimile ‘samo’ 4 albuma. Istina, ta brojka odraz je i našeg životnog izbora da se osim glazbe bavimo i studiranjem, ali je i odraz naše odluke da ne snimamo pjesme pod svaku cijenu.

Osim toga, izbjegavale smo rad s najkomercijalnijim producentima i autorima, te smo imale sreće surađivati s glazbenim talentima koji se nisu utopili u konfekcijskom radu – Iztokom Turkom, Janijem Haceom, Dejanom Oreškovićem, Vavom, Predinom, Let3…

Muziku podržava

Poznate ste po suradnjama s drugim izvođačima; po vašem mišljenju, s kime ste ostvarile najbolju suradnju?
Zaista smo surađivale sa mnogo sjajnih glazbenika, ali mislim da nas je najviše obilježila suradnja s Let3 – trajala je najduže, bila je strašno zabavna i iza nje je ostao veliki hit, pjesma “Mara Pogibejčić”. No s novim albumom polako se kristalizira uspješnost suradnje s još nekim zanimljivim imenima, ja bih izdvojila Vavu koji je autor pjesme “Oči su ti ocean” u kojoj ja za sebe zvučim najuvjerljivije do sada.

A s kime još niste surađivale a htjele biste?

Ispada da smo svaki put kada smo imale ideju i želju za suradnjom imale sreću da to i ostvarimo, od Svadbasa, El Bahateeja, Nene Belana, Vave, Predina, En Facea, Olivera Dragojevića, Šajete, Mandrilla… Zasad nemamo neostvarenih suradnji, ali ne sumnjam da će nam uskoro pasti na pamet neka nova kombinacija..

“Oči su ti ocean” je vaš četvrti album u 10 godina. Nije li razmak između albuma malo prevelik?
Kao što sam rekla, moglo je biti više albuma, ali paralelno s bavljenjem glazbom smo se školovale. Osim toga, nije uvijek bilo na raspolaganju dovoljno pjesama koje su po našem mišljenju zaslužile da budu snimljene. Nakon prve veće pauze, snimile smo album obrada, a druga je pauza zapravo bila potpuno radna, dalje od očiju javnosti nastajao je album “Oči su ti ocean”, koji je za nas predstavljao veliki, ali slasan zalogaj – po prvi puta smo odlučile same biti autorice.

Kako to da ste toliko dugo čekale da ‘uplovite’ u autorske vode?
Nedostajalo je hrabrosti, ali i potpore glazbenika koji su nam puno pomogli u pretvaranju ideje u pjesmu. Naime, naše su pjesme nastajale tako da je svaka od nas došla s melodijom i tekstom nekom od kolega s kojima bismo radile na aranžmanu. S obzirom na različitost nas četiri, zajedničko stvaranje nije bila najsretnija opcija – onda kad smo shvatile da je najbolje da svaka ima određenu autonomiju u izražavanju, krenuo je i produktivniji rad.

Autorstvo sa sobom donosi i veću dozu odgovornosti za uspjeh albuma. Kako se nosite s time?
Sada je još uzbudljivije izvoditi nove pjesme pred publikom i iščekivati njihove reakcije, a i recenzije se čitaju s više strepnje. Zasad teret nije bio težak, dapače, dobile smo samo riječi ohrabrenja i pohvale, no tek kad album još bolje zaživi i kad neka od naših autorskih stvari postane single, imati ćemo pravu sliku stvari.

S obzirom da evo, lagano dolaze i reakcije na album, da li će se ubuduće omjer autorskih stvari na albumima (kojih će nadamo se biti) povećati ili smanjiti?
Vodeći se načelom kvalitete, mislim da će ključnije biti koja je pjesama bolja od toga tko je njen autor. No, sigurno je da smo sada otvorile neka nova vrata i da nećemo biti toliko skeptične prema vlastitim idejama. Osim toga, vjerovatno će nam se još više omiliti stvaranje kad stignu autorska prava, ha ha…

Kao i na prethodnim albumama okupile ste izvanrednu ekipu. Koga je bilo najteže dobiti za rad na projektu?
Bez lažne skromnosti, za svaku ostvarenu suradnju bio je dovoljan jedan poziv da se ona i ostvari. Ipak, vjerovatno smo najduže ‘ganjale’ termin snimanja s Oliverom za duet u pjesmi “Ne žuri djevojčice”

“Traži se dečko” trenutno hara po top listama slušanosti. Kako je došlo do suradnje s autorom pjesme, Zoranom Predinom?
U fazi skupljanja i stvaranja pjesama za album, ljudi iz naše izdavačke kuće Dallas Records došli su na ideju da povežu dva svoja izvođača, Zorana i nas. Mi smo se s idejom oduševile, a Zoranu je trebalo nekih tjedan dana da na taj prijedlog uzvrati pjesmom “Traži se dečko”. Našle smo se s njim u Rijeci gdje nam je prije svog koncerta na akustičnoj gitari odsvirao pjesmu. Ostalo je povijest.

Prva dva singla su vani. Razmišljate li već o sljedećem ili ćete ostaviti “Traži se dečko” da ostane ljetni hit ove godine?
Već neko vrijeme razmišljamo o nasljedniku “Dečka” koji bi trebao biti pušten u svibnju, no pregovori u bendu su još u tijeku. Postoji nekoliko kandidata, ali nikako da se definitivno odlučimo.

Osim pjevanjem osvajate pozornost i pojavom na sceni. Tko je ‘kriv’ za vaš izgled i stil?
Nasljeđe Putokaza je između ostalog i pridavanje velike pažnje vizualnom identitetu. Već neko vrijeme same odlučujemo o stylingu, uz pomoć naše šilice Lorete Begonje, vizažistice Ksenije Juravić i frizerskog salona Alexandra.

U kolikoj mjeri to utječe na uspjeh pjesme (albuma)?
Vizualna komponenta je definitivno važna, ona pruža još jedan zahvalan način izražavanja te se kroz nju, kao i kroz glazbu, kreira imidž benda. Mi smo imale nekoliko zapaženih stylinga koji su zasigurno doprinjele prepoznatljivosti E.N.I.- one bijele admiralske unifirme, npr.

Za kraj, koji su planovi za promociju albuma?
Riječka promocija, zbog koje smo imale i najveću tremu, prošla je sjajno.Održana je u krcatom klubu Stereo i ovim putem se ispričavam svima koji su ostali pred vratima – imat će nas priliku uskoro vidjeti u Rijeci jer je u planu još jedan koncert. Album smo promovirale i zadarskom Arsenalu, a upravo planiramo i zagrebačku promociju koja bi se trebala održati u svibnju.

Osim toga, nadamo se što većem broju svirki širom Hrvatske na kojima bismo u najboljem mogućem svjetlu, potpuno live s našim bendom, publici predstavili nove pjesme.

Muziku podržava