Ono što je Frankie Knuckles u američkoj house glazbi, to je, za nas Hrvate, Ivan Mastermix koji od 1989. godine na vrhu underground house scene.
Njegovo bogato iskustvo upotpunjuju sviranja i suradnje s velikanima
poput Marshalla Jeffersona, Mousse T-a, Boris Dlugoscha, Ericka Morilla,
Rogera Sancheza, Frankiea Knucklesa, DJ Pierra, te mnogih drugih.
Ibiza, Ministry of Sound (London), Love Parade, Exit, i ostali veći festivali i klubovi Ivanu nisu promakli. Njegova producentska suradnja s hrvatskim jazzerima, poput Matije Dedića, Denisa Razza, Henrya Radovića, Meri Trošelj plasirala je svoja izdanja na europsko tržište.
Pod pseudonimom TGP (Tokio Ghetto Pussy) 2001. izdao je singl za Sony Music, Universal i Polydor “Fly Me to the Moon”. Singl je postao veliki hit u zapadnoj Europi i Japanu. Okušao se s prijateljem i partnerom Alanom Jinxom Chamberlainom u vođenju lounge & restaurant bara Indigo.
Nakon što ga neko vrijeme nije bilo na sceni, Ivan Mastermix potpisao je za Menart te izdao singl koji je napisala i otpjevala njegova supruga Darija – “Fightin to Survive” – za koji kaže da je pravi ljetni hit – melodičan, veseo i radiofoničan. Suradnja s Menartom postala je ozbiljna, te će kroz ljeto izbaciti još nekoliko stvari. Što o svojoj glazbi, uzorima, budućnosti kaže Ivan pročitajte u intervjuu.
Evo za početak, reci s čime se baviš, koliko dugo i zašto?
Producent i DJ, praktički od 1987. Te godine sam počeo puštati glazbu po opatijskim klubovima. Opatija je do 1991. godine bila jako turističko odredište. Sezona je trajala cijelu godinu, a klubovi su radili svakim danom čak i zimi.
Počeo sam u disco-clubu 72. Već tada sam uvidio da neću moći uživati i puštati glazbu punim plućima u Hrvatskoj osim u ljetnim mjesecima strancima. Tako da sam ostale mjesece živio i svirao po europskim klubovima od Londona do Berlina.
Vratio sam se u ljeto 1993. godine i sa prijateljem arhitektom Igorom Rukavinom pokrenuo pravu malu revoluciju na glazbenoj sceni u Hrvatskoj projektom Quorum Colours kluba. Bio je to prvi 100% underground klub u Hrvatskoj, prozivan sodomom i gomorom. Tu se svirao samo istinski house, dolazili su ljudi iz cijele Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije. Quorum je bio stil života, tu su odrasle i odgojene su mnoge house generacije. Ljudi se i dan-danas sa srećom prisjećaju te vibre i te glazbe.
Quorum sam napustio 1995. i pokrenuo novi clubbing u Rijeci, srijedom, sredinom tjedna sa svojim kumom Žarkom Okcem u legendarnom Pythonu. Te srijede su trajale do 2000. kada je i Python zatvoren. U to doba urbani ljudi u Rijeci čekali su srijedu. Srijedom u krugu od 1 km niste mogli naći parkirno mjesto. Mogu slobodno reći da su Quorum i Python bili na nivou jednog londonskog Ministrya.
Svo to vrijeme gostovao bih vikendima po hrvatskim i europskim klubovima. U produkcijske vode zakoračio sam 1996. s prvim singlom “Aquarius” koji je izašao u Italiji i distribuiran je po cijelom svijetu. Singl je bio himna u legendarnom underground klubu Quorum Colours.
Novi singl, s kime si ga radio, što možeš reći o njemu?
Novi singl “Utbasunera” nastao je u suradnji s mojim partnerom Maurom Enassom i Alanom Jinxom. To je prava ljetna dancefloor bomba, pun afro-ritma i hipnotičke istočnjačke trube. Singl je pokupio jako dobre kritike svjetskih DJ-a, izašao je na Blacksoul Musicu i nalazi se na svim najvećim Internet download music shopovima poput Beatporta i Traxsourcea.
Drugi novi singl koji je izašao na Menart Rec. “Fighting To Survive” napisala je i otpjevala moja supruga Darija. Mauro i ja smo odradili glazbenu produkciju. Singl je pravi ljetni hitić, veseo, melodičan i radiofoničan. Imamo još puno dobrih stvari koje ćemo izbacivati u sljedećih nekoliko mjeseci također za Menart.
Nije te bilo neko vrijeme na sceni, zašto?
Točno. Glazbu produciram i puštam iz srca, prije svega to je moj način života i to radim s velikim zadovoljstvom i smiješkom na licu. Došao sam bio u jedan period života tamo negdje 2004. gdje sam bio izgubio taj žar. Nije više bilo povratne energije od silne mase kojima sam puštao mjuzu, promijenila se i glazba i publika, izgubila se kvaliteta i glamur. Došli su neki novi klinci kojima nije više bilo bitno ni tko pušta glazbu nego samo da ‘lupa’.
Povukao sam se u svoj mir, otvorio sam s Alanom Jinxom 2005. godine prvi hrvatski lounge & restaurant bar – Indigo i tu smo gradili naš novi house mikro-svijet. Dovukli smo fenomenalnu, nešto zreliju publiku i odradili tako četiri godine.
U te četiri godine izdali smo u UK i Italiji i tri singla koja su sjedila na broju 1 hrvatskih top-lista. “You to Me Are Everything” feat. Yusta, “Sun & The Moon” feat. Larrick Ebanks i meni najdraža “Our Love is Alive” s Darijom.
Kako je došlo do te ideje za otvaranjem Indiga i utječe li to na tvoje stvaralaštvo?
To
je gotova svršena priča. Previše sam vremena, novaca i energije uložio u
to mjesto. Indigo je bio jedna jako dobra škola koju sam očito morao
proći. Jednoga dana vjerojatno ću znati i zašto!
Suradnja sa Chamberlainom, imate zajednički studio, kako ide suradnja i kako je došlo do nje?
Alan i ja surađujemo još od 1996. Upoznali smo se kada sam nastupao u Ministryu s Marshallom Jeffersonom. Alan je bio njegov menadžer, a legendarni Marshall (čovjek koji je 1985. izmislio i stvorio house glazbu) je htio remiksirati jednu moju pjesmu u to vrijeme, “Nu Woman”. Zanimljivo je da smo svi troje postali kao braća, a da ta pjesma ni dan-danas nije dovršena niti izdana. Alan je izvrstan producent i jako se dobro nadopunjujemo u studiju.
Koliko je trebalo da nastane novi singl i što možeš reći o njemu?
“Fighting To Survive” je nastao u trenu, samo nas je ponio i to je bilo to, brzi klik. Darija je jednakom brzinom napisala i tekst, pozivajući se na današnju stvarnost i situaciju u Hrvatskoj i svijetu. Izašli su i zanimljivi komentari na netu da bi to mogla biti hrvatska himna “Fighting To Survive”, radi cjelokupne hrvatske stvarnosti.
Koji su planovi za ovu godinu?
Planovi za ovu godinu su definitivno probati pronaći neki novi zvuk, pomaknuti se za još jednu stepenicu u glazbenoj produkciji, iako je to stvarno jako teško. Odlučio sam se posvetiti do kraja glazbi i radu u studiju. Darija, Mauro i ja radimo i na debitantskom albumu koji će definitivno biti nešto drugačije na našoj glazbenoj sceni. Na albumu ćemo surađivati s našim priznatim glazbenicima i prijateljima Henrijem Radanovićem, Charlijem Jurkovićem, Denisom Razumovićem i nezaobilaznim Robertom Funčićem.
S kime sve surađuješ ?
Kao što sam prije spomenuo, surađujem s hrvatskim jazz glazbenicima ali i s renomiranim engleskim i talijanskim producentima poput Alana Jinxa Chamberlaina, Marshalla Jeffersona, kao i s Alfredom Azzettom iz Db Boulevarda. U Hrvatskoj imamo i jako dobru suradnju s Menartom i Majom Valjak s kojima i imamo ekskluzivan ugovor za tri singla kao i za booking.
Tu je i vaš zagrebački dečko Tom iz Blacksoul Rec. na kojem je izašao naš najnoviji singl “Utbasunera”, moderan afro-beat s puhačima iz Guče. Singl je izvrsno prihvaćen po svjetskim metropolama i klubovima i nema house DJ-a koji ga ne vrti u svom setu. Taj singl je nastao iz revolta i tuge istovremeno riječkog centra i barova koji se tu nalaze i koji isključivo puštaju domaćice i jeftini turbo-folk. Tužno ali istinito. Prvobitno ime singla je i bio “Centar of Rijeka”, ali je naknadno promijenjen u “Utbasunera”.
Što misliš o našem glazbenom tržištu – gledajući iz svog nekog žanra?
Naše glazbeno tržište je puno potencijala, kao i cijela Lijepa naša, samo što smo mala zemlja i nema baš previše kvalitetnih urbanih ljudi koji bi to isfurali i onih koji bi to trebali konzumirati. Živimo u zemlji mediokriteta i to je naša stvarnost. Možda sam previše subjektivan jer sam posljednjih 20 godina živio na Zapadu i vidio neki drugi svijet i ljude koji se zabavljaju na neki drugi način.
Mislim da smo i sami krivi za našu situaciju, budući da mediji previše pažnje i prostora posvećuju onima za koje se uopće ne bi trebalo znati da postoje i mlade ljude jednostavno odgajaju u krivom smjeru.
Misliš li da ima hrvatske kvalitetne elektronske glazbe – koga bi spomenuo?
Na prvom mjestu je tu Dino Dvornik koji je bio u svojim počecima revolucionaran i definitivno drugačiji. Imao je groove, feeling i definitivno je bio drugačiji. I bio je iskren prije svega u tome što je radio. Sviđa mi se novi Elemental, Urban je imao odličan album dok je surađivao s Lukijem. Vjerojatno ima još kvalitetnih ljudi koje nisam spomenuo.
Gdje sebe i svoju glazbu vidiš u Hrvatskoj? Feedback publike?
Do ove suradnje s Menartom nismo ni Darija ni Mauro ni ja razmišljali o plasiranju singlova u Hrvatskoj, iako smo imali singlove na radijskim top-listama na broju 1 proteklih godina u Hrvatskoj. Prvenstveno sam nastupao kao DJ po Hrvatskoj i širio house zvuk. Feedback publike je uvijek bio fenomenalan. Stvarno sam ponosan i sretan na tu publiku koja me godinama prati i nadam se da sretni odlaze s mojih partya.
Danas ozbiljno razmišljamo o albumu koji mislimo izdati do sljedećeg ljeta, electro-funk zvuk, i početi s live-nastupima kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.
Tvoje stvaralaštvo kao DJ, kojim žanrovima se krećeš, postoji li stil kojem si vjeran, otvorenost za nove zvukove?
Oduvijek je house bio u mom srcu i uvijek sam govorio da što je kvalitetnija publika može se vrtjeti sporiji groove. Koketiram sa svim inačicama housea, od deepa do tech-housea, iako najviše volim originalan USA old school house, s dobrim grooveom koji kotrlja i vozi cijelu noć ekipu.
Nisam od onih DJ-eva koji ulete na DJ-pult, razvale u svom dvosatnom setu dizalicama ekipu i odrade gažu. Smatram se kreatorom dobre vibre, razmišljam o svakom čovjeku u klubu ili na partyu i potrebno mi je neko vrijeme da ih ufuram u svoju priču.
Moje priče imaju svoj početak, kulminaciju i kraj i vjerujem da ljudi to uspiju osjetiti. Ne mogu se uhvatiti ni za što konkretno, nema hitova, ali sve pršti od dobre energije. To je jednostavno kao jedrenje na valovima, samo se opustiš i ideš… Glazba čini čuda kada je u dobrim rukama i kada ja sviram nisu im potrebni nikakvi dodatni dopinzi.
“Our Love Is Alive”, “Sun and Moon”, “You to Me Are Everything” – stvari su koje su bile broj jedan, što možeš reći o njima, nastanku, motivaciji?
Ne znam što bih rekao, pjesme nastaju spontano i težim uvijek da budu drugačije od prethodnih. Izuzetno mi je drago da smo se spojili Darija, Mauro i ja i da glazba nastaje kroz igru. Tu je i Alan Jinx Chamberlain, moj UK partner koji je stvarno kreativan i izvrstan producent.
Planovi za ovo ljeto? Radno, odmor?
Obitelj, psi i gigovi… Sviram po cijeloj našoj obali, Austriji, Italiji i Španjolskoj. To što radim je za mene ujedno i odmor. A možda se nakon ljeta uhvatim remiksiranja pjesama nekih domaćih izvođača, kao što je to Darko Rundek. Nije lako upuštati se u remiksiranje nečeg što je po svojem primarnom senzibilitetu – gotovo savršeno… barem meni. Recimo “Ruke” ili “Apokalipso”. To će svakako za mene biti nešto novo – pravi izazov.
Razgovarala: Irija Čajavec
