Singl kojim najavljuju album prvijenac, spot za isti taj singl koji izlazi kroz tjedan dana pa album koji će svjetlo dana ugledati na proljeće i na kraju prošlotjedno izdanje rubrike Ispod pulta u sklopu koje je izbor za singl tjedna pao upravo na njihov “Florette Versions”… Sve navedeno bio je i više nego dovoljan povod za razgovor s ovim sjajnim talentiranim glazbenicima koje bih se, bez zadrške, usudila nazvati umjetnicima. Prvi je Jan Kinčl, dugogodišnji prijatelj i vrhunski producent elektroničke glazbe koji se isključivo i samo glazbom, pa shodno tome i DJingom, bavi više od jednog desetljeća, a drugi nije ‘Englishman in New York’ nego ‘Frenchman in Zagreb’, školovani glazbenik Regis Kattie koji se istom bavi od svoje četvrte godine i koji iza sebe ima bogatu klavirističku karijeru tijekom koje se usmjerio na jazz. Što ih je i kako spojilo, kakav nas sound očekuje na albumu “In Plain Sight” i što će raditi ovo ljeto čitate u intervjuu u nastavku. Ono što vam ja (ponovno bez ikakve zadrške) mogu reći je da je ovo album(čina) koja već sada ima osigurano mjesto na mojoj godišnjoj listi glazbeno najboljeg iz 2018. godine.
Jan, novi singl je vani, u pripremi je album. Za početak, ‘ajmo se vratiti na početak – ti i Regis, Regis i ti… kako je, gdje je i zašto je sve počelo? Znači li ova suradnja da sada isključivo djeluješ u duo varijanti ili ćeš nas i dalje uveseljavati svojim solo projektima?
Jan: Regis i ja smo se upoznali negdje u prvoj polovici 2016., kroz projekt Cinnamon Ensemble koji smo pokrenuli prijateljica Melita Lovričević i ja. Ideja je bila da napravimo, nazovimo ga, fusion sastav koji bi se sastojao od vokala, kontrabasa, klavijatura, bubnjeva i elektronike. Regis je bio taj kojega smo pitali bi li svirao klavijature. Na kraju sam projekt nije zaživio jer je bilo teško pomiriti pet različitih rasporeda, a i moje neiskustvo u grupnim situacijama te vrste sigurno nije pomoglo, tako da smo sve skupa stavili na ‘hold’ do nekog boljeg vremena. Međutim vrlo brzo sam pozvao Regisa da gostuje na stvari “In Plain Sight”, koju sam napravio s Borutom Cvajnerom i koja je u mojoj glavi nekako bila stvorena za Regisov stil sviranja. Došao je na session kod mene i sve skupa je toliko jednostavno kliknulo da smo vrlo brzo došli do ideje da napravimo live unit i vidimo kako ćemo zajedno funkcionirati. Ekipa iz Pločnika/PDVa/Pozitivnog Ritma nam je dala carte blanche na povjerenje i na svu sreću prvi nastup je prošao super. Meni se čini da je baš to bio ključan trenutak zbog kojeg se ovo pretvorilo u dugotrajan projekt kroz koji oboje prvenstveno uživamo, ali i jako puno učimo.
Što se tiče mojih solo projekata, bit će ih naravno, kao što će biti projekata u kolaboraciji s drugim elektronskim producentima kao što su Borut Cvajner ili Matija Duić, i raznih kombinacija u kojima nas je više (na primjer Kinčl/Cvajner/Kattie ploča za Fields & Forests label). Stvar je u tome da radim zaista puno glazbe i uživam u suradnji s ljudima iz nekog našeg šireg kolektiva tako da stalno nešto novo nastaje. Onda nakon nekog vremena samo od sebe postane jasno da određena kombinacija pjesama dobro funkcionira zajedno i da bi trebalo napraviti neko izdanje od toga. Tko je točno radio na kojoj stvari nam nekako dođe sekundarno, bitno je da ta kombinacija pjesama iskreira neki zanimljivi moment koji dobro funkcionira a ostalo onda lako posložimo.
Regis, za početak nam se predstavi – reci nam nešto više o sebi i svojoj glazbenoj pozadini.
Regis: Bok! Ja sam dečko iz Francuske koji za sada uživa (u) Zagreb(u). 🙂 Sa svojim sam glazbenim obrazovanjem – točno se toga sjećam – započeo kada su mi bile četiri godine. Postoje ti neki satovi za klince na kojima se djeca zajedno igraju raznim glazbenim igračkama kako bi podigli svoju glazbenu svijest. Pohađao sam te satove i odabrao klavir. Svirao sam uglavnom klasičnu glazbu, ali sam se uvijek trudio ne svirati po zadanim notama i u zadanoj ljestvici nego ‘po sluhu’. Moju je učiteljicu to izluđivalo pa sam se pravio da čitam note (smijeh). Iako volim klasiku, oduvijek me privlačio jazz. Jazz klavir počeo sam svirati oko dvadesete godine i odmah mi se svidio jer ima tu konstantnu promjenu tijeka, harmonija, adaptacije i koncentracije. Time se i dan danas bavim, a uz to istražujem i druge glazbene horizonte.
Najavni singl je vani, album je u pripremi… Što od istog možemo očekivati? Jeste li nam singlom “Florette Versions” dali neku žanrovsku jazz/deep house naznaku u kojem smjeru ide sound cijelog albuma…?
Jan: Da da, apsolutno. Singl je prilično dobra naznaka tona koji prevladava albumom jer smo htjeli napraviti ploču koja je na neki način self-referential, s određenim karakterističnim zvukovima poput Fender Rhodes električnog klavira kojeg Regis tako predivno svira, ili vrlo Detroit-ish stringova koji se u više ili manje očitoj ulozi pojavljuju gotovo na svakoj stvari. Htjeli smo napraviti jedan mood koji je dosljedan i koji je prisutan i u intenzivnijim i manje intenzivnim trenucima albuma. Konkretno ono što smo htjeli je staviti na hrpu puno naših utjecaja kao što su Theo Parrish/The Rotating Assembly, Laurent Garnier, Carl Craig/Innerzone Orchestra, Donald Byrd, Madlib, DJ Premier, Robert Glasper, Quincy Jones i brojni drugi… pristupiti kombinaciji jazza i elektronske glazbe na neki naš način i vidjeti možemo li to napraviti tako da smo zadovoljni rezultatom.
Regis, album se zove “In Plain Sight”. Upoznaj nas s njegovim nazivom te radom i procesom koji stoje iza toga. Tko od vas dvojice radi što, sluša li te Jan i je li za sada dobar? 🙂
Regis: (smijeh) Da, Jan je dobar i sluša me, ali i ja slušam njega. Ovo je moj prvi projekt elektroničke glazbe i općenito prvi projekt na toj glazbenoj sceni pa sam trebao istražiti i naučiti duh tog žanra. A proces rada je baziran na tome da više-manje sjedimo u studiju i onda Janu na pamet padne neki okvir – bila to bass linija, ritam na bubnju, neki zvuk ili nešto četvrto. Nakon toga ja razmislim o nekim harmama koje bi se u sve skupa dobro uklopile, o tijeku same melodije i priči koja će se općenito dogoditi unutar svega toga zajedno. Neka bazična ideja može postati pjesma u svega par sekundi, ali nakon toga slijedi proces slaganja i preslagivanja kako bi svi ovi detalji koje sam naveo ranije bili povezani i imali dobru strukturu – to obično traje malo dulje (smijeh). Kada sve odradimo onda to odsviramo ‘live’. Više-manje zadržavamo tu bazičnu strukturu ali s obzirom na to da dosta toga improviziramo na licu mjesta nikada točno ne znamo kako će pjesma zapravo zvučati.
Na singlu se skupila jaka ekipa: basist Luka Veselinović, Andrej Lasić LaSeech, Matija Duić, Igor Fabris, Ilija Rudman, Petar Dundov… i naravno sam label na kojem se izdanje pojavilo, PDV. Reci nam nešto više o tome… Naime, odabir suradnika mi baš i ne djeluje kao da si pristajao na ikakve kompromise.
Jan: Zapravo, ovo je jedan od rijetkih projekata u kojem nisam pristao niti na jedan kompromis. Bili smo ekstremno izbirljivi pri odabiru suradnika, ali smo i imali sreće da se sve dogodilo u trenutku kada je bilo moguće okupiti te ljude da rade na albumu. Regis i ja oboje uživamo u radu s ljudima jer različite energije, perspektive i mišljenja često daju najzanimljivije rezultate. Većina meni najdražih albuma zvuče vrlo ‘bogato’ upravo zbog različitih ljudi koji su na njima ostavili svoj trag, a i konstantno sam svjestan koliko sam i sam napredovao zbog Regisa i njegove perspektive kojoj sam stalno izložen. Trenutno smo u nekom ludom periodu gdje dobivamo nevjerojatan feedback na album, od ljudi koji su legende žanra i ja iskreno mogu reći da je to isključivo zbog timskog rada.
Osim dobrog odabira ekipe, njihov međusobni vajb je odveo razne aspekte singla i albuma na razine koje Regis i ja sami nikako ne bi mogli doseći. Lukina bas dionica na “Florette” je zaboravljenu skicu kojom smo se poigravali na nastupima pretvorila u najavni singl (kriv sam… sva sreća da se Regis sjetio i predložio da probamo nešto s njom). LaSeech je uspio u tri dana isporučiti remiks koji je bio upravo ono čemu smo se nadali, a brat Duić je razvalio dub miks i meni pomaknuo neke paradigme u glavi. Na albumu je još i Mirsad Dalipi, izvrstan bubnjar, također iz Cinnamon Ensemble ekipe, koji je gostovao na zadnjoj pjesmi na albumu. Igor Fabris, naš Nigel Godrich, proveo je četiri intenzivna mjeseca miksajući sve pjesme i remikseve i da budem iskren teško je dovoljno naglasiti koliki je utjecaj imao na ovaj album. Uspio je od dobrih ideja i simpatičnog miksa napraviti nešto što zvuči zaista ozbiljno i to upravo u estetici koju smo imali na umu.
Kod Ilije smo napravili obradu stvari ali i dobili neprocjenjivi feedback osobe koja je na vrhu svojeg žanra već dugo, Petar je odradio mastering…naravno tu je još i Negra Nigoević koja je godinama zadužena za vizualni aspekt svega što radim i koja je napravila odlične vizuale; jedva čekam da vidim kako će album dizajn izgledati na omotu ploče. Moramo spomenuti i Moniku i Zvoneta koji su naše sive eminencije i povlače sve one bitne poteze iz pozadine.
Najnoviji dodatak timu je Dalibor Barić koji je napravio predivan spot za ‘Florette’, koji ćemo uskoro predstaviti. Dado je nevjerojatan talent i jako mi je drago da je pristao raditi s nama.
Za kraj, teško je dovoljno istaknuti ulogu Pozitivnog Ritma kao partnera u ovom pothvatu. PDV je ključan medijator alternativne glazbe na ovim prostorima i meni je iskreno čast da smo dio te ekipe. Vedran Meniga je od početka bio više nego afirmativan, bez njihove podrške ovo se ne bi dogodilo, ali bogami i bez usmjerenja kad nam je ono trebalo.
Sjećam se da sam vas prvi put čula na XV. godišnjici CFSNa koja je 2017. godine održana na šalati. Regis, što se promijenilo od tada do danas – kako glazbeno tako i privatno?
Regis: O da… sjećam se toga koncerta. A što se promijenilo… pa vjerujem da je naša glazba od tada do danas – pogotovo live varijante – postala puno sigurnija a samim time i čvršća. Obojica smo naučili kako svirati jedan s drugim i kako da jedan drugome ne gazimo po nogama. Zapravo se sada kroz glazbu međusobno i komplimentiramo – ako ja napravim nešto na klavijaturama Jan će na to odgovoriti nekim novim ritmom ili zvukom. Čini mi se kao da sviram s nekime tko sjedi za pravim instrumentom. A privatno…? Ništa posebno, glazba za taj dio ionako ne mari. 🙂
S obzirom na to da se glazbom, produkcijom i svime vezanim uz to baviš već jako dugo, u kojem si trenu i možeš li uopće reći da živiš isključivo i samo od toga? Što se, Jan, kod tebe promijenilo od tog nastupa na Šalati do danas? Kako u odnosu na vas dvoje tako i osobno? Osim što si trunku ostario…
Jan: Znaš što, toliko dugo sam već u ovome da zapravo i ne poznajem neki drugi način funkcioniranja. Jednostavno sam u nekom trenutku u dvadesetima osvijestio to da se bavim muzikom i živim od toga. Bavljenje ovim poslom u Hrvatskoj je rocky ride i to će ti reći svi koji su pokušali, ali uz sve one bolje ili lošije periode mislim da sam jako sretan što sam u životu jedino to radio. To je rijetka privilegija. Hm… od Šalate do danas… mislim da smo kupili novu sustain pedalicu koja nam je tada radila puno problema, da smo napravili puno nove muzike i da mi se figura malo iskompromitirala u odnosu na neko prijašnje doba (smijeh).
Regis, da možeš promijeniti jednu stvar u glazbi, koja bi to bila i zašto?
Regis: Hmmmmm… Pa volio bih imati moć uvjeravanja – i to kako bih uvjerio sve te silne ljude da na svijetu postoji toliko glazbe koja nije mainstream pa se samim time najviše vrti općenito po medijima i na velikim radio postajama… Pogotovo jazz – taj glazbeni pravac iza sebe ima cijelo stoljeće eksperimentiranja i obuhvaća veliki dio glazbenog krajolika – od starog dobrog Louisa Amstronga, jazz/rock fuzije koju donosi Miles Davis pa sve do hip-hopa koji se danas čuje u stvarima koje sjajno radi i izvodi Robert Glasper.
Dobila sam mail u kojem piše kako “In Plain Sight” podržavaju: Laurent Garnier (France), Alex Barck – Jazzanova (Berlin), Volcov (Italy), Lefto (Belgium), Chez Damier (Chicago, US), Kai Alcé (Atlanta, US), Scott Grooves (Detroit, USA), Trinidadian Deep (UK), Gari Romalis (Detroit USA), Ilija Rudman (Croatia), Mark Grusane (Chicago, USA), K-Alexi Shelby (Chicago, USA), Marcel Vogel (Amsterdam, NL), Humandrone (Tokyo, Japan)’ što to točno znači…?
Jan: Kad smo završili album poslao sam ga na nekoliko email adresa, uglavnom ljudima s kojima smo bliski, kolegama s kojima smo već surađivali i nekim inozemnim artistima koje jednostavno cijenimo, poput ovih koje si navela. Dobar dio njih je poslao nazad feedback, a profil tih artista je takav da je teško ne osjećati se počašćenim kad na nešto svoje dobiješ toliko pozitivan feedback od ljudi na čijoj glazbi si odrastao.
Budući Kattie/Kinčl planovi…?
Regis: Negdje na proljeće nam izlazi album za PDV, a nakon toga ćemo standardno odrađivati promociju koja će se protegnuti na proljeće i ljeto – to, naravno, podrazumijeva i turneje. Kroz tjedan dana izlazi nam i video za “Florette”, a prije ili poslije ljeta trebali bi izdati i 12” EP za splitski label Fields & Forests… zapravo nas čeka poprilično hektičan period. Ipak, u bliskoj budućnosti planiramo nastaviti raditi na novom materijalu i idejama, a ono što definitivno planiramo je pozvati i druge glazbenike da nam se pridruže u ovoj našoj maloj avanturi. Jako je zabavna! 🙂
