“I am smellin’ like the rose that somebody gave me on my birthday deathbed / I am smellin’ like the rose that somebody gave me ’cause I’m dead & bloated” prvi su stihovi koje je šira rock publika 1992. godine mogla čuti od Stone Temple Pilots i iz usta Scotta Weilanda.
Već tada je to bio hrabar potez, jer je trebalo imati muda prve taktove major albuma složiti tako tiho i distorzirano, kao da se radi o nekoj demo snimci, a ne da će nakon toga eksplodirati masna rock bomba.
Weiland je uživao (možda malo i previše) u životu rock zvijezde, pa je 1995. uhvaćen s crackom i kokainom što mu nije dozvolilo da odradi promo turneju nadolazećeg albuma. 1999. nekako su složili “No. 4”, ali prekršio je uvjetnu kaznu (i preživio overdose) pa je sjeo u zatvor na još nekoliko mjeseci. “Shangri-La Dee Da” bio je pucanj u prazno, a nije pomogla ni činjenica da pjesmu “All in the Suit That You Wear” nisu uspjeli izgurati kao glavni hit iz tadašnjeg filma “Spiderman”. Fun fact: prešišao ih je iritantni “Hero” od Nickelbackovog Chad Kroegera.
I tako je došlo vrijeme da njegova karijera bude obilježena Guns N’ Rosesima. “Slither” i “Fall To Pieces” Velvet Revolvera ostat će evergreeni tog razdoblja, a 2007. godina još jedan razlaz s ekipom koja nije uspjela istrpiti njegove eskapade.
Stari kolege stigli su se odmoriti od njega i u periodu od 2008. snimiti istoimeni album. No, 2013. zbilja im je prekipjelo i odlučili su iz tog zrakopraznog prostora izaći angažiranjem bombastičnog imena.
Uspio je Weiland pored pjevanja i zatvorskih kazni ubaciti i malo ljubavi, pa je od 1994. do 2000. bio oženjen za Janine Castenada (njoj je navodno napisao “Sour Girl“), kasnije je s Mary Forsberg imao dvoje djece, a iza sebe je tužnu ostavio Jamie Wachtel s kojom je bio od 2011. I ona, ali i sami Weiland tvrdili su da se maknuo od heroina još 2001., a da je samo mrvicu pokleknuo 2003. s kokainom. Četiri godine kasnije porazbijao je parkirane automobile vozeći pod svakojakim utjecajima.
Zadnje vrijeme izvedbe na koncerimta mu nisu bile baš reprezentativne, a ove godine u ožujku izgubio je gitarista Jeremya Browna. Početkom prosinca, napustio nas je pod sličnim okolnostima – spavajući oko 21 sat, taman prije izlaska na pozornicu. Bio je to neki čudan afternoon nap…
No, znate što je rekao Bill Hicks? “Vidite, ja mislim da su nam droge donijele jako puno dobroga! Ako ne vjerujete u to, idite kući, uzmite sve vaše albume, sve kazete i sve CD-e i spalite ih! Jer, znate što?! Muzičari koji su napravili svu tu odličnu muziku koja vam je uljepšala vaše živote tijekom svih ovih godina – bili su jeeeeebeno drogirani… The Beatlesi su bili toliko drogirani da su čak i Ringu dopustili da otpjeva nekoliko pjesama!”
Weilandu nisu ništa trebali dopustiti, čovjek je bio umjetnik i genijalac. A znamo kako oni završavaju… Samo što je on uspio potrajati puno duže od famoznog 27. rođendana.
Hvala na pjesmama, Scott…