U Zagrebu je u nedjelju u 12 sati, nakon duge i teške bolesti u 77. godini života preminuo omiljeni kazališni, filmski i televizijski glumac i kazališni redatelj – Mustafa Nadarević. Početkom ove godine, glumac je javnosti obznanio da boluje od karcinoma pluća te se priključio kampanji ”Udahni za život”. U karijeri dugoj pola stoljeća, Mustafa ili od milja ”Muica” kako su ga zvali njegovi glumački kolege, odigrao je oko 150 kazališnih uloga te snimio i ovjekovječio više od 60 filmova, drama i TV serija. Osvojio je brojne nagrade i priznanja među kojima vrijedi izdvojiti nagradu ”Vladimir Nazor” za životno djelo 2016. godine. Karizmatični glumac mirovinu nije planirao, a glumi se kao jednoj od svojih velikih životnih strasti – posvetio sve do kraja.
View this post on Instagram
Djetinjstvo obilježeno selidbama
Mustafa Nadarević rodio se 2. svibnja 1943. godine u Banjoj Luci. Odrastao je u radničkoj obitelji, a njegovo djetinjstvo i mladenaštvo obilježile su česte selidbe i tragedije. Mustafin otac Mehmed preminuo je s 28 godina od tuberkuloze ostavivši za sobom malenog Mustafu i 22-godišnju ženu Asiju. Nedugo nakon očeve smrti, Mustafa se zbog teške obiteljske i financijske situacije seli u Zagreb k baki i djedu. Ondje je živio osam godina, razdvojen od majke Asije koja zbog političke orijentacije svoje obitelji nije mogla pronaći posao i uzdržavati sina. Prvi razred osnovne škole završio je u Zagrebu. Ondje je službeno odigrao svoju prvu ulogu u životu i to ni više ni manje nego kao Crvenkapica (imao je dužu kosu i piskutav glas). Nakon osam godina života provedenih u strogom centru Zagreba, Mustafa se vraća k majci u ratom, siromaštvom i glađu razorenu Bosnu.
Za glumačku karijeru zaslužna je baka
Po završetku osnovne škole seli u Rijeku k djedu i baki te ondje upisuje gimnaziju i započinje amaterski glumački angažman. Mustafa je to razdoblje života u intervjuu za N1 opisao sljedećim riječima: ‘Ja sam vrlo rano počeo, kao amater u Rijeci, baka me je gurnula u amatersko društvo Viktor Car Emin, ne bi li me skinula sa ulice, jer je Rijeka lučki grad, grad onako, barufe, momaka pravih.’ Interesantan detalj iz njegova života u Rijeci je i posao izbacivača na plesnjaku na kojem su uglavnom prisustvovale djevojke jer nije bilo tuče i nereda.
Mustafina ljubav prema glumi ubrzo se pretvorila u životni poziv te se po završetku gimnazije upisuje na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Ozbiljnu kazališnu karijeru započeo je kao član Zagrebačkog kazališta mladih, a 1969. postao je i članom Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Glumio je u Bogdana u ”Hvarkinji”, Pometa u ”Dundi Maroju”, Miletića u ”Ostavci” te sredovječnog slikara Leona u filmu ”Gospoda Glembajevi”. Kao redatelj Mustafa je debitirao s predstavom ”Let iznad kukavičjeg gnijezda” iz 1992. godine.
Mustafa je bio sinonim za humor
Filmsku karijeru započeo je tek 1985. godine istaknuvši se sporednom ulogom u filmu Emira Kusturice ”Otac na službenom putu” gdje je utjelovio lik Zijaha Zije Zulfikarpašića. Uslijedile su uloge u filmovima ”Već viđeno”, ”Kuduz”, ”Gluvi barut”, ”Praznik u Sarajevu”, ”Puška za uspavljivanje”, ”Ničija zemlja”, ”Gori vatra”, ”Kod amidže Idriza” i mnogi drugi. Mlađim generacijama je Mustafa poznat po ulozi Izeta Fazlinovića u kultnoj bosanskohercegovačkoj humorističnoj seriji ”Lud, zbunjen, normalan”. Zahvaljujući Izetovom prirodnom, narodno prihvaćenom humoru te Mustafinoj neizmjernoj glumačkoj karizmi, energiji i talentu, serija je doživjela nezapamćeni uspjeh.
Iako mu je uloga Izeta Fazlinovića priskrbila najveću popularnost, u intervjuu za Dnevni avaz priznao je da mu je serija pomalo dosadila: ‘Iskreno, prvi sam prestao raditi tu seriju, jer više ne mogu, i mnogo je devet godina, čovjek se umori. Dosadi stalno biti na setovima i snimati. Osim toga, u tih devet godina napravili smo 11 sezona i dosta je to.’ Njegov posljednji ozbiljni glumački angažman je uloga pokojnog generala Janka Bobetka u biografskoj ratnoj drami ”General” iz 2019. godine. Glumac je priznao da mu je na snimanju bilo lijepo, no dosta naporno, a istaknuo je i da ga je Antun Vrdoljak ”kupio” rekavši mu da mu je ”General” posljednji posao. Mustafa se tada osvrnuo i na svoju karijeru, zdravlje i putovanja te je obznanio da svoj život planira pretočiti u knjigu.
Romantik epskih razmjera
Glumac se ženio nekoliko puta. U braku s prvom suprugom Jasnom dobio je svoju najstariju kćer Nađu. S drugom suprugom Snježanom dobio je sina Ašu i kćer Nanu. Svoju treću ženu, kostimografkinju i scenografkinju Slavicu Radović upoznao je 1992. godine. Mustafa ju je upoznao u zrelim godinama, a vjenčali su se tek nakon 20 godina na Slavicin rođendan 25. travnja 2012. godine. Ljubav između Mustafe i Slavice jedna je od onih epskih koju je nažalost 6. lipnja 2012 godine prekinula smrt. Nakon desetogodišnje borbe s rakom dojke, voljena Slavica ‘njegova ljubav, drago i hrabro biće’ kako ju je od milja nazivao, umrla je na njegovim rukama.
Zračio jednostavnošću i toplinom
Pristupačan i uvijek skroman, svoj posao shvaćao je kao bilo koji posao – vodoinstalatera, šofera, doktora. Tijekom gostovanja i intervjua isticao je da u životu ništa ne dolazi bez sreće i bez rada, pa je tako u povijest ušla i njegova izjava iz 1988. godine – ‘Nema dobre uloge bez manijačkog rada’. Kad bi ga novinari pohvalili ili istaknuli njegov glumački talent, Mustafa bi se tek sramežljivo nasmiješio i nastavio u revijalnom tonu tamo gdje je stao.
Među svojim posljednjim intervjuima, za N1 televiziju izjavio je: ‘Imao sam jedan veliki problem, nije se uvukao u mene, u meni jest Balkan koji ima jednu prekrasnu krilaticu – ”Lako ćemo”. Nema lako ćemo, nego teško ćemo. Počeo sam raditi u 36. godini, do tada sam bio zaljubljen u svoju ženu, svoje dijete, u svijet oko mene i mislio sam da je posao nešto što ide samo po sebi, međutim, taj posao se mora krvavo odraditi da bi bio dobar.’
Mustafa Nadarević ostat će upamćen kao čovjek izvanrednih kvaliteta i glumac koji je vješto kroz razne uloge udovoljavao kako profesionalnim kriterijima tako i kriterijima publike. Klizao iz desetljeća u desetljeće ostavljajući nemjerljiv doprinos kinematografskoj i kazališnoj industriji. I ono najvažnije, čovječanstvu je poklonio cijelo jedno desetljeće radosti i smijeha pa i onda kada mu je u životu bilo najteže.
Počivaj legendo, ”tvoje bogatstvo uistinu nije malo”.
Izvor naslovnice: Screenshot HRT.
