In memoriam Lemmy Kilmister (24.12.1945. – 28.12.2015.)

“They say I live a fast life. Maybe I just like a fast life. I wouldn’t give it up for anything in the world. It won’t last forever, either. But the memories will.”

Iako ova izjava izgleda kao salivena za prekjučer preminulog Iana Frasera Kilmistera, ona nije njegova, nego pripada Dennisu Wilsonu, bubnjaru grupe The Beach Boys, koji je svoj buran život skončao 28.12.1983. u Los Angelesu.Žene, piće, rock’n’roll, droga, hrapav glas, buntovnički stav, ‘grubo’ sviranje svog instrumenta, dan, mjesec i mjesto smrti te životno geslo samo su neke od poveznica dvojice talentiranih, no svojeglavih muzičara. A ako je doista netko bio svojeglav i krčio si svoj muzički put, to je bio Ian ‘Lemmy’ Fraser Kilmister. Osnovao je bend kojeg nitko nikad nije pokušavao niti danas ne pokušava kopirati. Zna se kako bi to završilo.Lemmy je, kao i Johnny Cash, na svoj način bio moralna vertikala rock’n’rolla koja kaže: sa svog puta se ne skreće i nikad se ne daje manje od maksimuma. Lemmy je svojim djelovanjem stekao slobodu da može reći ono što želi i da se nikome ne treba ispričavati. Kilmister je jedan od prvih rockera koji je prelazio granice, kao prvi britanski sastav koji su posjetili tadašnju Jugoslaviju. Lemmy je prvi put u tadašnju Jugoslaviju stigao 1965., svirao u Zagrebu, i skupa sa svojom delegacijom, večerao je s Titom. “Pass me that fuckin’, beans, Tito“, and he said to me: “Just call me Josip“, jedna je od Lemmyevih lovačkih priča svojevremeno rečenih u časopisu Uncut. Vjerojatnije zvuči da tijekom večere nisu komunicirali, no Lemmy je s Motorheadom nekoliko puta posjetio Jugoslaviju, svirao u Beogradu, Zagrebu, Zadru.Jedan od najbolnijih trenutaka u životu mu je bio u Ljubljani krajem travnja 1989., kada ga je neki niži oblik života, koji je bio smješten u publici, pogodio u ruku žiletom u čiju je sredinu bila smještena kovanica. Lemmy je stisnuo zube nastavio s koncertom, no lojalnost prema odanoj publici koja ga voli i prema kojoj je on odan i koju on voli je prevagnula. Nastavak sviranja mu je samo produbio ranu, a izostanak promptnog tretmana je doveo do toga da se dio turneje zbog toga morao odgoditi ili čak otkazati. Pjesme pune adrenalina, života na rubu i smjelosti da se pređe zaštitna ograda obogaćene autentičnim Kilmisterovim glasom davale su slušateljima obilje pustolovnog, čistog rock’n’rolla, a Kilmisterova je osobnost bila jamac da nikad neće skrenuti u pretjerano komercijalne vode. Kilmisteru je također bilo dozvoljeno ono što drugima nije – paradiranje s njemačkom ratnom militarijom iz Drugog svjetskog rata je mokri san mnogih (ima ih i u Hrvatskoj), no Lemmy je jedan od rijetkih kome će se to tolerirati. Njemu se vjerovalo kad bi rekao da to nosi jer mu takva odjeća lijepo izgleda. On je mogao biti bezobrazan, vulgaran, otresit, no – takav je bio i prema sebi i to se znalo. Lemmy je bio subkultura sačinjena od jednog čovjeka. Kilmisterova rock’n’roll priča počinje u tinejdžerskoj dobi. Konfuzni obiteljski odnosi su vjerojatno bili dodatan poticaj da se razmašu Lemmyjeve sklonosti prema lutanju i buntu. Kratko vrijeme bio je ‘roadie’ Jimiju Hendrixu.

Iako mu je prvi poznatiji bend bio Rockin’ Vickers u kojem je bio gitarist, a slavu okusio boravkom u psihodeličnoj grupi Hawkwind (za angažman u njoj je pristao svirati bas, koji do tad nije puno svirao), najviše će ostati zapamćen po svom 40-godišnjem angažmanu u grupi Motorhead, grupi koja je dobila poštovanje punkera i metalaca svojim žestokim, beskompromisnim dionicama i prije svega stavu. Jedna od posljednjih pjesama koje je snimio s grupom Hawkwind se zove – “Motorhead”.

Istoimena pjesma Motorheada u izvedbi grupe Hawkwind zvuči poput pjesme palog anđela, a u verziji Motorheada poput probuđenog đavola. Tada je započelo redefiniranje Kilmisterovog umjetničkog opusa i najsjajnije Kilmisterovo razdoblje. Kreiran je zvuk koji se može opisati samo tautološki: to je Motorhead.

Što je Motorhead? Pa… poslušajte… ubrzani bučni garažni rock’n’roll, s minimalnim odrazom modnih hirova, samo provjereni Lemmyevi vokali, i bjesomučno lupanje bubnjeva. Ali sa stavom. Ogromnim stavom i kredibilitetom. Razne zvijezde i zvjezdice nas žele uvjeriti u štošta, no kad to čine Lemmy ili Johnny Cash, to zvuči kao sudbinsko pitanje.

Albumi Motorheada “Overkill”, “Bomber”, “The Ace of Spades”, “Iron Fist” i live kolekcija “No Sleep ’til Hammersmith” su iskovali slavu za grupu, podjednako su inspirirali punkere i metalce, a svaki dalji izdani album je bio potvrda pozicija i statusa, sve do posljednjeg, ovogodišnjeg “Bad Magic“.

Grupa Motorhead je ostavila netipično duboke tragove i na prostorima nekadašnje države: svoj nadimak je od Kilmistera preuzeo Nedjeljko Ivković, dugogodišnji basist Majki, a od Lemmya su se na svojim FB stranicama oprostili skopski Superhiksi i sinjski M.O.R.T. I jednima i drugima su pjesme Motorheada gosti na njihovim koncertnim set-listama.

Iako među albumima Motorheada ima i slabijih uradaka, oni nikad nisu iznevjerili publiku. Nikad nije bilo spaljivanja ploča (kao kod Beatlesa), nikad nije bilo komentara “Stari ocvali olinjali rockeri“, jer to Lemmy i članovi grupe nikad nisu ni bili. Oni su svoje godine nosili vrlo gospodski.

Godinama su problemi sa zdravljem postajali sve češći, no radna etika nije jenjavala. Svake 2-3 godine novi album, pa turneja, i tako unedogled, sve dok zlokobni znakovi nisu počeli lagano postajati sve glasniji: sve kraći koncerti, sve dulji boravci na liječenjima, smrt člana grupe, gitarista Michaela Burstona Wurzela 9.7.2011.

Gore vijesti su slijedile kasnije: 11.11.2015. preminuo je originalni član grupe Motorhead Phil Taylor, a Kilmister je tada izjavio: “I’m feeling very sad at the moment, in fact devastated because one of my best friends died yesterday. I miss him already. His name was Phil Taylor, or Philthy Animal, and he was our drummer twice in our career”. Now he’s died and it really pisses me off that they take somebody like him and leave George Bush alive. So muse on that. We’re still going, we’re still going strong, it’s just first Wurzel and now Philthy, it’s a shame man. I think this rock’n’roll business might be bad for the human life” rekao je Kilmister i nažalost, na svoj način bio u pravu. Rock and roll može biti loš za ljudski život. 47 dana poslije za originalnim bubnjarom je otišao i originalni basist.

Kako je objavljeno na FB profilu grupe Motorhead, natočite si nešto, pustite neki album Motorheada ili Hawkwinda što glasnije možete i slavite život onako kako ga je Kilmister slavio. To je ono što bi Lemmy želio.

– Biografija Motorheada –