In Die KSET – sve o novom festivalu na jednom mjestu

1973

U zadnjem tjednu veljače, u tri dana (ponedjeljak, utorak i subota), zagrebački KSET organizirao je novi festival pod imenom In Die KSET kojem je svrha promocija indie-glazbe u nas.

Nekako u oko padaju The Orange Strips kao najpoznatije i najprepoznatljivije ime festivala, a osim njih svakako treba istaknuti i druge dnevne ‘headlinere’ S3ngse i Nerd Smile koji su svojim dosadašnjim svirkama skrenuli pažnju na sebe, ali ne treba niti odbaciti ostale bendove koji sviraju, slovenski Obstacle 2 i kninski bend The Alibor (ponedjeljak), te Superbands i Lady Friends and Flowers (utorak).

Za ovu prigodu, ulovili smo jednog od organizatora, Niku Draganića, da nam malo pobliže opiše događaje koji će se odvijati tijekom festivala te članove The Orange Stripsa (Valdet Luboteni), S3ngsa (mR i Lički) i Nerd Smilea (Vedran) da nam kažu što ima novog kod njih.U moru festivala dobili smo još jedan pod imenom In Die KSET. Kako je došlo do njega?
Niko: Zapravo, potpuno slučajno. In Die KSET [in di kset] je nastao spajanjem nekoliko odvojenih programa – dva koncerta te slušaonice Indirektum, koja broji svoje šesto izdanje ovu subotu. Do ideje smo došli nakon što smo shvatili da imamo savršenu priliku da započnemo s ovim projektom, a i vjerujemo da je takav pothvat vrlo koristan za hrvatsku indie-rock scenu.Pomalo je neuobičajeno da se održava s tolikim dnevnim razmakom (ponedjeljak, utorak, subota). Zašto nije malo više zgusnut?
Niko: KSET-ov program je unaprijed određen slušaonicama srijedom i KSET Caffe-ima petkom pa smo spojili prva tri slobodna termina. Uz to, mislimo da subota u jednom priznatom klubu kao što je KSET automatski daje ozbiljniji ton cijelom festivalu.Kakva su vaša očekivanja od festivala?
Niko: Ovo je tek prvi korak, ali smo svjesni da smo okupili bendove koji su u samom vrhu hrvatske indie-scene i vjerujemo da će ljudi to znati prepoznati. Bendovi koje dovodimo su vrlo kvalitetni, na dobrom glasu i nadamo se dobrom odazivu publike. U planu je i snimanje kratkog filma, nastupa i intervjua s bendovima, što je uz dodatne sadržaje, poput subotnje plesaonice ili (besplatne) projekcije filma u četvrtak, dobar motiv za dolazak i zajamčeno dobar provod.

Ukratko, kako biste najlakše opisali indie-glazbu našim čitateljima koji nisu upoznati s njom?
Niko: Indie je jako širok i nedefiniran pojam. Dolazi od ‘independent’ te se u početku vezivao uz bendove koji nisu izdavali preko velikih diskografskih kuća. Danas je više smjernica nego žanr glazbe, a najpoznatiji bendovi koji se vezuju uz pojam indie-rock su The Smiths, Arctic Monkeys, Bright Eyes, Modest Mouse, Interpol, The National, Editors, Arcade Fire, Tegan and Sara, The Killers i mnogi drugi.

Muziku podržava

Kakva je naša indie-scena danas?
Niko: Odgovor treba tražiti u pitanju kakva je naša glazbena scena općenito. U Hrvatskoj je jako teško živjeti od glazbe i vjerujemo da je to glavni razlog zašto većina bendova nikad ne dođe dalje od one početne iskre ili pak prebrzo izgore. Kroz KSET prolazi mnogo iznimno kvalitetnih bendova, a indie-scena nije iznimka. Vjerujemo da se uz mukotrpan rad i puno odricanja može postići veliki uspjeh za hrvatske pojmove te je naša želja da im kroz In Die KSET damo priliku da odu korak dalje u postizanju tog cilja.

Vidite li neki bend koji bi mogao izbiti na vrh glazbene scene u nas i smijeniti već pomalo ‘stare’ bendove tipa Hladno pivo, Let 3, Majke, Pipse…
Niko: Ti ‘stari’ bendovi su tu zbog kvalitete, i sada, naravno, ubiru plodove dugotrajnog odricanja i stvaranja. Neki bend, o kojem vi pričate, će zasigurno morati proći taj isti put, a za to treba volje, snage, inspiracije, ali prvenstveno vremena. Puno bendova ima taj potencijal, malo ih, nažalost, uspije doći do tog statusa, ali zasigurno nećemo ostati praznih ruku kada se ovi ‘starci’ povuku sa scene.

O dnevnim headlinerima se podosta zna, ponajviše o The Orange Strips koji su već i izdali hvaljeni prvijenac. Kako biste opisali/predstavili druge bendove?
Niko: U kvalitetu The Alibora smo se uvjerili njihovim posljednjim nastupom u KSET-u, a dovoljno govori i činjenica da su prepoznati i od strane Večernjeg lista još 2008., kada su uvršteni među 10 najboljih demo-bendova u Hrvatskoj.
Obstacle2 su jedan iznimno kvalitetan bend iz Slovenije. Smatramo da bi se za ovaj bend, da su imali priliku započeti na britanskoj sceni, već znalo na puno većoj razini.

Za Superbrandse mislimo da je najbolje samo citirati njih same: ‘mi smo kao vedri Morrissey, zamišljeni Oasis, Interpol u svijetlim bojama, indie-Beatlesi, nasmijani Joy Division.’

Lady Friends and Flowers nam se svidio zbog specifične indie-simpatičnosti.
Zapravo, naše riječi će teško dočarati potencijal i atmosferu koju svi bendovi na festivalu stvaraju, najbolje da dođete i odlučite sami.

Baš je zanimljivost da je festival inozemnog karaktera, budući da su tu i Slovenci Obstacle 2…
Niko: Mnogi bendovi In Die KSET festivala su nastupali u Sloveniji pa smo čuli dobre preporuke. Nakon preslušavanja njihovog LP-a “Hey It’s Lovely” smo se uvjerili u kvalitetu i veliki potencijal ovog benda. To što su na festivalu jedini inozemni bend je čista slučajnost i sigurno ne isključujemo mogućnost nastupa još inozemnih bendova na budućim izdanjima festivala. Ono što nas zanima, a što je ujedno i u duhu indie-filozofije, je kvaliteta glazbe te razumnost i pristupačnost bendova, manje se zamaramo granicama ili politikom.

Kakvi su planovi za budućnost? Hoće li se češće događati ovakvi festivali ili će barem ovaj (p)ostati tradicionalan, pa svake godine jednom?
Niko: Krenuli smo u ovaj pothvat s ciljem da od toga stvorimo nešto što će se ponavljati. U planu je izrada web-stranice te fokusiranje na Internet promociju. Spomenuli smo snimanje kratkih filmova koje mislimo dijeliti u promotivne svrhe. Sve to se radi na volonterskoj bazi članova KSET-a te zbog toga prvo trebamo opravdati povjerenje ovim festivalom.

Za idući festival, a nadamo se nekom polugodišnjem ponavljanju, ćemo pripremiti više sadržaja, u vidu dnevnih radionica, tematskih prezentacija i projekcija, uz naravno sadašnje koncerte i slušaonice/plesaonice te eventualno neku tjednu emisiju indie-rock glazbe na radiju Student koji nam je i sada uvelike pomogao oko promocije. Ali idemo korak po korak i trenutno su sve naše snage usmjerene na organizaciju najboljeg indie-tjedna.

The Orange Strips
Od vašeg prvijenca “Follow LP” je prošlo godinu i pol, pa kako ste zadovoljni s njegovim uspjehom?
Valdet: “Follow LP” je odradio svoju zadaću, a to znači da nas je izvukao iz statusa demo-benda i zatvorio jedno poglavlje u našoj karijeri. Puno bendova nikad ni ne doživi izdavanje svog službenog albuma, tako da se ne žalimo.

Što se sve zanimljivog događalo nakon izlaska albuma pa do danas?
Valdet: U self-help stilu, naš je moto: winners act, losers react. Ako si stvoriš atmosferu u kojoj se svaki dan nije dogodio neki pomak u bendu u bilo kojem pogledu – grijeh, onda zanimljivih stvari neće nedostajati. Nećemo sada nabrajati gdje smo bili i što smo radili u posljednjih godinu i pol jer to bilo tko, ako ga zanima može pronaći na netu. Možemo reći da dosadno nije.

Koliko vam otežava situaciju što dolazite iz malene Hrvatske, odnosno još manjeg Labina?
Valdet: Ako čovjek želi tražiti isprike za to što mu nešto ne ide od ruke, onda je sve problem. Mi smo iz Labina, grada koji je s puta u regiji koja je s puta. I pjevamo na engleskom koji je velikom dijelu naše mikro glazbene industrije neprijatelj broj jedan.

Ovdje se gleda kako prodati 200 CD-a i zavrtjeti pjesmu na radijskim postajama u krugu 56.000 km2. Svijet izvan toga ne postoji. Kao što je običaj u ovoj zemlji, samo se mora uvoziti, ništa izvoziti. O tome se ne razmišlja. Mi imamo dvije opcije. Ili sjediti doma i cmizdriti kako nam je teško ili ići glavom kroz zid. Kako je ovo već osma godina postojanja benda valjda je jasno za što smo se odlučili.

Je li se počelo raditi na novim pjesmama i kada bi one mogle vidjeti svjetlo dana?
Valdet: Nove pjesme su već spremne, a neke se izvode uživo još od perioda dok je prvi album bio u štampi. Snimanje počinje sljedeći mjesec, a do kraja godine očekujemo najavu albuma prvim singlom. Na “Follow LP-u” se nalaze pjesme koje pokrivaju period od 2002. – 2007. što po inerciji podrazumijeva autorsku šarolikost. Pjesme koje će se naći na novom albumu nastale su u posljednje dvije godine tako da će album biti mnogo kompaktniji i zreliji.

S3ngs
U šali bismo mogli reći da su se S3ngsi više skoncentrirali na promjene imena nego na pjesme… Zbog čega su se dogodile tolike promjene imena benda?
Lički: To su više modulacije nego promjene. One su odraz naše evolucije kroz godine. Od No Strings, preko No S3ngs, do konačnog stadija S3ngs. Ovaj ‘No’ je ostao nakon vijećanja mudraca na granici Srbija-Bugarska pri samom početku 2008. godine.

Nedavno vam je izašao EP “S čim da te lupim?”… Pa koga ste sve nalupali da dođete do ovog izdanja? Otkud ime i ideja za Internet-izdanje ovakvog tipa?
mR: Nismo nalupali nikog, iako smo trebali tipa koji je kasnio s bubnjem na snimanju u Ljubljani… Grijesi su mu oprošteni jer je baš u toj dosadnoj vremenskoj rupi bez namjene, snimljena stvar “S čim da te lupim?”. Čaka je svirao na dobošu i bila je jedna činela, a kick smo snimili tako da je lupao po zidu, a s druge strane smo stavili mikrofon.

Lički: Kasnije smo zaključili da takva ‘spontanuša’ zaslužuje nositi naziv EP-a. Internet izdanje i free EP smo napravili da ljudi skinu i slušaju.

Svaki mladi bend muku muči s prvijencem zbog niza različitih problema (lova, studio, izdavač…). Kako vi stojite s tim?
Lički: Tijekom naše kratke karijere upoznali smo puno dragih ljudi s kojima danas surađujemo, razmjenjujemo ideje, pričamo i družimo se. Stvaramo jednu zdravu atmosferu uzajamnog pomaganja i druženja te na taj način sve ide puno lakše. Najteži put je biti usamljen otok i rješavati stvari isključivo novcima. Čuj, sve je lako kad si mlad!

mR: A što se tiče izdavača, imamo neke ponude, imamo kombinacije, moramo još odlučiti. Potpis s izdavačem nije nešto što radiš svake godine. Mnogi jazavci su se izgubili u kreditima, albumima, sivilu, zbog jednog jedinog krivog potpisa.

Osim albuma, kakvi su planovi za 2010.?
mR: Za 2010 su planovi završiti i izdati album do kraja godine. Uvijek je škakljivo govoriti o rokovima, ali tako negdje, da. Naš moto ‘svirati što više’ neće biti toliko primjenjiv kroz 2010. jer sada provodimo dosta vremena u Koprivnici u studiju Sonitus, ali ćemo sigurno ostaviti barem jedan koncert mjesečno.

Lički: Odbili smo već dosta gigova što je dosta bolno, ali na žalost ne možeš oboje u isto vrijeme. Osim KSET-a, najavljujemo i gig u Križevcima 27.3. s Pips Chips & Videoclips.

Nerd Smile
Zatvarate prvi dan festivala. Osjećate li kakvu tremu zbog takve časti da budete headlineri?

Vedran: Pa ne bih rekao da smo mi neki headlineri, to je jednostavno dogovoren takav raspored sviranja sa organizatorima. Ali naravno da osjećamo onu pozitivnu tremu jer se ipak radi o KSET-u i In Die festivalu koji okuplja zbilja renomirane i kvalitetne bendove.

Dosadašnji vaši nastupi su uglavnom prihvaćeni vrlo pozitivno. Hoćete li za ovu zgodu pripremiti nešto novo?
Vedran: Budući da je na našim koncertima većina publike ženske populacije za ovu priliku se mislimo konačno skinut hehe. Šalu na stranu, radit ćemo ono što i na svakom gigu radimo; odsvirati bolje nego na prošlom nastupu.

Kao i The Orange Stripsi, okrenuli ste se engleskom jeziku. Zašto?
Vedran: Jednostavno smo počeli prve stvari radit na engleskom, jer smo nekako svi u bendu imali uzore u stranim bendovima i autorima pa se nekako to automatski i nametnulo. Ne bih sad željeli ulaziti u neke daljnje analize toga, jednostavno je tako sve počelo i tako ćemo nastavit, jer ovo što radimo, radimo prvenstveno zbog sebe i svog gušta i smatramo da jezik tu ne bi smio biti nikakav problem. Na kraju krajeva, jezik ne određuje kvalitetu glazbe.

Kako teku vaši planovi s eventualnim prvijencem? Bi li se mogao dogoditi uskoro?
Vedran: Vjerojatno ću reći ono što i 90 % mladih hrvatskih bendova; glavnina problema leži u financijama naravno, jer treba dosta sredstava da bi se snimio kvalitetan album. Mi ćemo vjerojatno ove godine snimiti 4-5 novih pjesama i objavit ih samostalno kao neki EP i to je to. Album će ipak pričekat malo bolja vremena.

Muziku podržava