Ne bi se mnogo pretjeralo kada bi se reklo da su glazba i kvizovi njegov život. Ovaj profesor sociologije autor je više desetaka tisuća TV kviz pitanja iz raznih područja, a sada je nakladnička kuća Jesenski i Turk objavila knjigu “Rock kviz” koja se sastoji od 1350 pitanja koja je Igor Gabor postavljao posjetiteljima Rock kviza u zagrebačkom klubu Hard Place kroz 30 epizoda.
S Igorom Gaborom smo razgovarali o tome kako nastaje kviz-pitanje, zašto danas nestaju rock heroji, a dotakli smo se i njegove omiljene glazbe…
Kako si uopće došao na ideju skupiti kviz-pitanja o rock glazbi i objaviti ih u knjizi? Izuzmemo li okorjele kvizaše, kome je sve knjiga namijenjena i kome bi mogla biti interesantna?
Prije tri i pol godine imao sam poveću rupu između dva TV kviza. Nekako sam morao ubiti vrijeme. Razmišljao sam o tome da pokrenem pub kviz koji bi sličio na sad već legendarne kvizove u Booksi i HDPIO-u. U to je vrijeme Pišta premjestio Hard Place na novu lokaciju. Prostor se činio idealnim za pub kviz, a interijer je vrištao: “ROCK KVIZ!” I eto tako, kviz po kviz, nataložilo se pitanja. Postavilo se pitanje što da se radi s njima. I rodila se knjiga. I to prva knjiga pub kviz pitanja koja je objavljena u nas. Kvizaši će doći na svoje, ali i svi oni koji uživaju u glazbi koja je ušla u sedmo desetljeće života te staračkim korakom ide prema sve sigurnijoj smrti i uskrsnuću. Potrudio sam se pronaći zanimljive podatke i priče iz njezina bogatog života. Vjerujem da će se čitatelj zabaviti i sve da ne zna odgovor ni na jedno pitanje.
Hajdemo malo na sam proces nastanka pitanja. Odakle ti ideje, odakle ti inspiracija? Jesu li sva pitanja proizašla iz onoga što znaš i informacija koje posjeduješ ili si za neka i ti morao kopati i istraživati? Ako je ovo drugo, gdje i kako si kopao i istraživao?
Najbolja su ona pitanja koja su nastala “iz glave”. S njima čovjek teško može pogriješiti. Da se razumijemo, i ona su produkt višegodišnjeg slušanja glazbe, čitanja o glazbi, gledanja glazbenih dokumentaraca i igranih filmova. Ako zatreba, imam bogatu kolekciju knjiga o rock glazbi u koju mogu posegnuti kad se uplašim bjeline papira.
Koji ti je aspekt rock glazbe najzanimljiviji, kada govorimo o kviz-pitanjima? Privlače li te više biografije muzičara, glazbena povijest i mitologija ili čista trivia? Ili nešto drugo, treće, četvrto? I zašto?
Definitivno tzv. rock mitologija. Dakle, priče koje vjerojatno nisu istinite, ali imaju mitski status, npr. Cave i rep, Manson i rebro, Status Quo i klokan, Blackmore i Točak… U internetskom dobu takvih priča više nema, jer se one vrlo brzo provjere i razotkriju. Meni se čini da nestankom tih mitova nestaju i rock zvijezde.
Imaš li neki uvriježeni put ili proces sastavljanja pitanja? Pitam to zato što su tvoja pitanja, za razliku od nekih drugih na pub kvizovima, često zanimljiva čak i onima koji ne znaju mnogo o temi, ali mogu na njih pokušati odgovoriti služeći se logikom ili igrajući timski. Kako pronalaziš te poveznice i hintove?
To je rezultat mojega vječnog traženja skrivenih poruka između imena bendova, albuma i pjesama, pa tako imamo pitanje o albumu grupe Wishbone Ash koje se rješava pomoću mitologije (Argus), pitanje o albumu grupe Bon Jovi koje se rješava pomoću kemije (7800° Fahrenheit), pitanje o pjesmi grupe The Cure koje se rješava pomoću književnosti (“Killing an Arab”) i sl.
Je li rock glazba nepresušni izvor kviz-pitanja, misliš li da ti u tom području ikad može ponestati inspiracije?
Da parafraziram Heraklita, inspiracija je vječno živa vatra koja se s mjerom pali i s mjerom gasi. U konačnici, kad ponestane sadržaja, promijenit ću formu pitanja u kojoj će stari sadržaj zasjati novim sjajem.
Koji su tvoji omiljeni glazbenici i bendovi? Zašto baš oni, što oni imaju, a drugi ne? Jesi li ikad sastavljao pitanja o njima s namjerom da ljude dodatno zainteresiraš za njih?
David Bowie i Sex Pistols. Prvi je imao talenta za sve ostale, a drugi su imali petlje za sve ostale. Njih ne treba posebno predstavljati. Možda sam neke druge izvođače koji su mi dragi više potencirao, ali uglavnom zbog začudnih priča koje sam mogao iskoristiti za pitanja, npr. Guns N’ Roses, Dead Kennedys, Queens of the Stone Age, Zabranjeno pušenje, The Exploited…
Možeš li zamisliti život bez glazbe i koliko ti ona znači?
Da nestane, plesao bih na arhitekturu :). Ma to s glazbom je potpuno bolesno. Previše mojih priča je vezano za neki događaj koji uključuje zvučnu kulisu.
Profesionalno se baviš sastavljanjem kviz-pitanja, koliko natjecatelji u TV-kvizu poznaju (rock) glazbu?
Nisam nikad radio analizu (ne)odgovorenih pitanja, pa mogu samo paušalno nabadati. Pitanja u TV kvizu namijenjena su najširem krugu gledatelja pa se iz rock glazbe uglavnom pitaju opća mjesta: stihovi i naslovi pjesama, žanrovi, važne crtice iz biografija izvođača, naslovi važnih albuma, krucijalni glazbeni spotovi i prepoznatljive naslovnice albuma. Naglasak je i na domaćoj glazbi. Jedan od razloga pokretanja rock kviza jest i to što u TV kvizu ne možete otići previše u dubinu rock građe.
Što ti smatraš dobrim kviz pitanjem?
Pub kviz pitanje je dobro ako se začuje grohot ekipe kad dođe do traženog odgovora ili ako se kod čitanja odgovora natjecatelji lupe po čelu kad čuju rješenje. Ponekad, ali samo ponekad, neke će ekipe iskreno zapljeskati autoru zbog nekog pitanja. Uglavnom, dobra pub kviz pitanja su ona koja “zaposle” ekipu – ona u kojima i znanjem najslabiji član ekipe može aktivno sudjelovati u traženju odgovora iako o njemu pojma nema.
Koje ti najdraže pitanje koje si smislio? A najblesavije?
Evo jednog zbog kojeg sam pobrao pljesak. Rodio se u maloj kući u predgrađu moga grada, u školi su ga svi tukli, nije imao gramofona. Pod kojim ga nadimkom znamo, ako mu to uopće i jest nadimak? A evo i jednog blesavog. Koja pjesma Jure Stublića zvuči kao da ju je napisao Freddy Krueger? Odgovori su: Zagrebački pastuh (iz pjesme Hladnog piva) i “Doći ću ti u snovima”.
