Uoči današnjeg zagrebačkog koncerta velikan world musica i jedan od glavnih glazbenika Kube, mali uzrastom, ali velik glazbenom kulturom Ibrahim Ferrer održao je pressicu u hotelu Panorama pred nekolicinom prirpadnika medija. Odmah na početku Ibrahim je sve prisutne pozdravio na hrvatskom: “Dobar dan” i zahvalio se svima što su došli, isto tako na hrvatskom.
Neizmjerno simaptični Ibrahim Ferrer potom je počeo odogovarati na pitanja novinara uz naravno pomoć predvoditeljice. Pressica je počela sa zamolbom da kaže nešto o glazbenom životu Kube, rekao je kako je muzika za Kubu život, kako je svuda prisutna, kako predstavlja veselje, te da je glazba njegov posao i da radi to sa posebnim veseljem i posvetio je glazbi cijeli život. Te je ustvrdio da nije točno jazz na Kubi zabranjen te da niti jedan tip glazbe na Kubi nije zabranjen.
Poznato je da ste bili siromašni prije nego ste postali slavni, da li još uvijek stojite nogama na zemlji? Da točno je da sam bio siromašan, ali i dalje sam siromašan, nemam nikakve milijune, jer ja se muzikom bavim ‘sportskim’, iako ima puno bještavila u svemu tome ipak je meni sve to zadovoljstvo.
Sa kojim programom ćete se predstaviti zagrebačkoj publici, i da li će biti pjesmi sa starijih albuma? Prije svega bit će to zadnji album, ali bit će svega pomalo, sa prvog, drugog i malo sa Buena Viste.
Da li je Vaš program strogo određen, ili se može destiti da se zanesete i odsvirate nešto što nije predviđeno? Naravno, programa se uvijek moram držiti, ali uvijek postoji taj mali jaz, koji si mi dopuštamo da malo improviziramo.
Koliko Vam znači to što ste osvojili Grammya? (i ja sam dobio priliku…)
Naravno za svakog je umjetnika to velika stvar, nagrada i priznanje. Ja sam ga poljubio, odložio i idem dalje. Za mene je Grammy ovo, dobro odnosi sa ljudima, razgovor sa ljudima.
Da li je istina da niste mogli primiti zadnjeg Grammya jer Vam Amerikanci nisu dali vizu? Istina je. Ni sam ne znam zašto, pitat ću ih sljedeći put kad odem.
Tko je zaslužan za povratak kubanske glazbe na svjetsku scenu? Juan De Marcos je prvi zaslužan, zatim Ry Cooder. Oni su zasluženi za povratak kubanske glazbe. De Marcos je najvažniji jer je on je našao nas i upoznao nas sa Ry Cooderom.
Je li istina da još nisu rješena financijska pitnja oko Vaših agažmana u Buena Vista filmu, i da ste kubanski glazbenici nisu adekvatno plaćeni? Istina je da nismo adekvatno plaćeni, smatram da je Wim Wenders na neki način nametnik, ali ipak nam je pomogao u proboju u svijet.
Da li ćete se početi baviti sa nekom drugom vrstom muzike? I dalje ću se baviti sa tradicionalnom glazbom, to je glazba koju nosim u srcu, ali ne odbacujem i druge mogućnosti. Surađivao sam sa Gorillaz, ali to nije muzika moga vremena.
Kako izgleda jedan običan dan kad niste na turneji, što radite? Kao i svi vi, družim se sa prijateljima, razgovoram sa susjedima, igram domino, i prakticiram normalne stvari kao i svi drugi.
Donosite ljubav, koju još poruku imate za Hrvatsku? Nosim vam ljubav, ljubav i samo ljubav. Od kad sam došao nisam vidio ružnu djevojku, imate dobar teren za prakticiranje ljubavi (smijeh). Nadam se da ovo neće biti moj zadnji put u Hrvatskoj i nadam se da ću uz vašu pomoć ponovo doći u Hrvatsku.
