Howe Gelb, lider Giant Sanda, koji 1. lipnja prvi put sviraju u Zagrebu, u svom novom razgovoru za Muzika.hr govori o onom što očekuje publiku, o novom albumu Giant Sanda, suradnji s My Buddy Moose, razlozima povratka u Hrvatsku, o tome hoće li svirati klavir u Dylanovom pratećem sastavu te o drugim stvarima.
Gelba smo zatekli u Sevilli u kojoj je večer prije ružio s lokalnim glazbenicima s kojima je slušao i svirao gipsy-jazz. Unatoč popodnevnim satima intervjua tek se bio probudio, te je pospan i usporenog govora ipak svojim coolerskim glasom smogao snage odgovoriti na naša pitanja, ispričao se zbog nejavljanja te čestitao na upornosti zbog našeg jednosatnog pokušavanja stupanja u kontakt putem telefonske veze. 
Na početku vam želim kazati da ste održali svoju riječ. Naime, prije nekoliko godina, kad ste u Zagrebu nastupali na solističkom koncertu, obećali ste da ćete se definitivno vratiti ovdje sa Giant Sandom, i to ćete i učiniti u utorak.
Da, napokon.
Na vašim solističkim koncertima najčešće izlazite na pozornicu bez set-liste puštajući da se koncert spontano razvija. Planirate li također u Zagrebu sa Giant Sandom ponoviti isti scenarij?
Da, obično je plan – ne imati plan. Ove godine je 25. godina od naše prve ploče, tako da ćemo svirati neke stare, neke nove, i također pjesme s našeg posljednjeg albuma (“proVISIONS”, op.a.), jer vam njih još nismo stigli predstaviti.
Iako ste izjavili da ‘svaku ploču ujedno smatrate i posljednjom’, budući da sada dolazite sa Giant Sandom, moram pitati hoćete li izdati novu Giant Sand ploču?
Da. Tjedan dana nakon što završimo s turnejom odlazimo u Dansku završiti novu Giant Sand ploču.
Giant Sand su poznati po postavi koja se stalno mijenja. Možete li nam kazati tko će biti glazbenici na zagrebačkom nastupu?
Bit će to isti ljudi od prije devet godina. Svi su Danci, osim jednog svirača iz Arizone koji se tamo oženio i bio je sa mnom zadnje tri godine. Bit će to momci iz Danske, Thoger (T. Lund), Peter (Dombernowsky) i Anders (Pedersen). Imamo također i petu osobu iz Danske na gitari. To je sve. To je samo bend. Rock-bend.
Svirali ste gitaru na albumu “Wonderful Feeling Of Emptiness” našeg sastava My Buddy Moose. Zanima nas kako ste se upoznali i kako je došlo do te suradnje?
Upoznali smo se prije nekoliko godina u Zadru. Oni su svirali iste večeri kao i mi. Svirali su neke pjesme s naše prve i druge ploče. Bilo je uistinu zabavno čuti te stare pjesme odsvirane s tako velikom energijom. Sastav mi se jako svidio, tako da smo sjeli i dogovorili se za snimanje jednog dana. Volio bih da sam više napravio na toj ploči. Album “Wonderful Feeling Of Emptiness” mi se jako svidio, ali nisam imao vremena. Stoga, samo sam svirao na jednoj pjesmi.
Bili ste više puta u Hrvatskoj, jednom u Zadru i dva puta u Zagrebu. Sjećate li se kakve pojedinosti o našoj zemlji?
Da, sjećam se da je vaša zemlja vrlo ispunjena duhovnošću. Uživao sam svaki put kad sam došao tamo.
Dakle, vaš ponovni dolazak nikako nije slučajnost?
Ne, ja se zaista volim vraćati u Hrvatsku. Prije nekoliko godina u Zagreb sam doveo gospel-zbor, nastupao sam solistički, stoga je dolazak sa Giant Sandom sljedeći logičan korak.
Nedavno ste izdali koncertni film “‘Sno Angel – Winging It” sa spomenutim zborom. Kako ste došli na ideju inkorporiranja zbora u vašu glazbu?
To zaista nije bila ideja već se jednostavno nekako dogodilo. Pokušao sam to razumijeti nakon što smo snimili materijal. Čuo sam ih na jednom festivalu i oduševili su me. Stoga sam ih pitao možemo li snimiti nekakav materijal bez religioznih pjesama i oni su pristali. Tako da smo nastavili vježbati.
Bubnjar koji je snimao s nama poslije je otišao u sastav Arcade Fire. Ja i on bismo snimili materijal i tada ga predali zboru na uvježbavanje. Na “‘Sno Angel – Winging It” sve sviramo uživo, te je stoga drukčije nego na ploči, iako sviramo mnoge poznate pjesme. Ista stvar se sad ponavlja ovdje u Španjolskoj s ciganskim sastavom te se i ja također osjećam isto.
Što mislite zašto je snažan zvuk americane Giant Sanda tako popularan u Europi?
Ne znam. Znam da ponekad riječi budu pogrešno shvaćene, ali to je u redu. Ja se ne zamaram previše s tom popularnošću. Stvar kod americane jest da je ona velika jeka, jer je Amerika mješavina različitih ljudi. Tako da obilazi svijet naprijed-nazad poput velike jeke.
Davno ste izjavili da je Giant Sand ‘raspoloženje’. Možete to malo objasniti?
To jest raspoloženje. To je drukčiji način napadanja pjesme s malim taktičnim bendom. A bend su ljudi s kojima se voliš družiti, stoga je to dobro raspoloženje. Ali da, Sand je raspoloženje.
Za kraj, je li vas Bob Dylan pozvao da svirate klavir u njegovom sastavu?
Ne. Kad sam mu konačno prišao, nešto me je spriječilo da ga pitam. Znao sam da – ako ga u tom trenutku pitam i on pristane – da neću mnogo biti doma. A sada ne želim biti daleko od djece. Da mi je tada ponudio posao, ne bih mogao odbiti. Nešto me spriječilo da ga pitam.
