Prvi dan Vip INmusica, na glavnom stageu, prije nastupa legendarnih The Bad Seedsa s Nickom Caveom na čelu, dominirali su britanski elektroničari. Pošto smo nedavno razgovarali s The Go! Teamom, ovaj put zadatak je bio uloviti druge elektro-genijalce s Otoka, naravno, riječ je o Hot Chipu.
Bend je nastao 2000. godine nakon dugogodišnjeg prijateljstva Alexisa Taylora i Joea Goddarda, a prvi značajniji uspjesi došli su s albumom “The Warning” od prije dvije godine. Prije njega, izdali su “Coming on Strong“, a početkom godine i “Made in the Dark” pa je to bio razlog turneje i posjetu Hrvatske. Materijala je bilo dovoljno, ali su zbog kiše morali skratiti svoj vrlo upečatljiv nastup.
U jeku najvećeg pljuska, uspjeli smo uhvatiti Hot Chip na par minuta razgovora. Razgovor je bio vrlo zabavan jer dečki štreberskog izgleda imaju nevjerojatan osjećaj za šalu. Intervju je bio dogovoren s Alexisom Taylorom, ali kako dečki nisu imali što raditi jer su se skrivali od kiše pod šatorima, pridružili su se i Owen Clarke i Felix Martin raznim upadicama, čime su dokazali svoju ekstra klasu.
Pretpostavljam da je ovo vaš prvi boravak u Hrvatskoj, pa što znate o njoj? Kakvi su prvi dojmovi?
Da, prvi puta smo. Vrijeme je očajno. Mi dolazimo iz Engleske gdje je vrijeme loše, ali ovo je ekstremno… Je li uvijek ovako? (smijeh)
Ma neee, gotovo nikad ne pada kiša… Do sada smo imali 30°C, sada samo za festival smo organizirali kišu da se osjećate kao doma…
Gotovo nikad ne pada, hm… Ovo je pravi kaos…
Kako bi se opisali u par riječi hrvatskoj publici?
Mi smo najbolji bend koji je došao iz Britanije zadnjih 10 godina! Svi bi trebali obratiti pažnju na nas i kupovati našu glazbu. (smijeh)
Kakve koncerte više volite, solo ili ovakve festivalske?
Svaki ima svoje prednosti i mane. Volimo svirati pred svojom publikom jer tada oni znaju točno što mogu dobiti od nas, možeš se bolje pripremiti i veća je zabava. Na festivalima je super, sve dok ne počne padati kiša. Kod njih je pozitivan onaj faktor iznenađenja, jer se lagano može dogoditi da se svidite nekom tko uopće ne sluša takav tip glazbe. Sada nas može udariti i nekakav grom, što nam podiže adrenalin, pa su i iz tog razloga zanimljivi festivali. Na našim solo-nastupima, u principu vas ne može udariti grom jer su većinom u zatvorenim prostorima.
Radite mnoštvo remikseva za druge izvođače… Na koje ste posebno ponosni?
Da, stvarno smo ih napravili jako mnogo, a barem smo na dva jako ponosni.Jako mi se sviđa kako smo odradili posao s jednom pjesmom Kraftwerka, ali i ostali su jako dobri.
Inače, remiksi su kao spremanje hrane, nekad napraviš odličnu večeru, a ponekad bez nekog okusa, pa zafrkneš nosom. Oni te guraju stalno naprijed, makar ne ispadne uvijek odlično. Sve ovisi o sastojcima, ako imaš dobre sastojke možeš napraviti i dobru večeru, bez njih je i večera slaba. Tako je i s remiksima.
S kojim muzičarom bi još voljeli suradivati, a niste dosad?
Najradije bi surađivali s prezentericama vremenskih prognoza… (smijeh)… Od glazbenika… Hmm, Billy Ocean!
Kako pišete pjesme? Da li je to spoj svih u bendu ili ne?
Svaka pjesma koju smo napravili je priča za sebe koja ima svoj tijek skladanja. Ponekad je napisana od strane jednog člana benda, ponekad ju napravimo Joe (op.a. Goddard) i ja, ponekad svi zajedno… Nema nekog pravila.
U principu, svi izmješamo malo klavijature, programiranja, gitara, pa na kraju čujemo kako sve to zajedno zvuči. Al (op.a. Doyle) je dobar s aranžmanima, Joe je producent, ja smišljam tekstove… Nikad nema više od sedam ljudi za jednu pjesme…
Koja je formula uspjeha albuma “The Warning” jer ste nakon njega postali jedan od najboljih elektronskih bendova današnjice?
Ma nema to veze s glazbom, bitan faktor za naš uspjeh bio je dobar izgled i karizma. (smijeh) … Ma, stvarno ne znam. Bilo je tu uključeno mnogo sreće…
Početkom godine izdali ste novi album “Made in the Dark” koji je više rockerski orijentiran! Zašto je na njemu korišteno toliko hard-rock riffova?
Tako se jače čuje, (smijeh)… Nismo mislili da može to ispasti tako bučno! Stvar je u tome što mnogi ljudi slušaju Black Sabbath i uživaju u tom. Ima tu i mnogo utjecaja soft-rocka i bendova poput Whitesnake i Jethro Tull… To je više soft-rock, zar ne? (smijeh)
Koja je zapravo priča s pjesmom “Ready for the Floor” i Kylie Minogue?
Htjela je surađivati s nama, ali nije, pa smo rekli da je ta pjesma bila namjenjena njoj, ali nije. Sve je to bila jedna velika laž. Ma dobro, zezamo se, sad ću ja tebi otkriti tajnu.
Cijeli album je napisan samo za nju, ona je trebala otpjevati sve pjesme, ali je zaključila da pjesme ne valjaju pa nije iskoristila niti jednu od njih. radije pjeva tako neke svoje pjesmice. (smijeh)
Što mislite o Internetu, je li on dobar ili loš za glazbu?
Ooo, bez razmišljanja, loše, mrzim ga! Ali ipak to je najbolje mjesto za provjeru svojih e-mailova.
