Rock grupa Hladno pivo odsvirala je na koncertu u zagrebačkom klubu KSET svoj hvaljeni prvi album “Džinovski”, te dodala još neke pjesme s planiranog drugog i trećeg albuma.
Zapravo, nisu svirali jednom, nego će nastupiti ukupno tri puta na istome mjestu. Čemu takva odluka, i koliko je dobra, procijenite sami. Prebrze i preglasne pjesme, s puno čudnih ritmova i prekida (popularno ‘brejkova’), teško da će pomoći domaćoj rock sceni, a i njima samima.
Oko 390 posjetilaca natiskalo se u klubu i gledalo Hladno pivo, te pilo pivo i polijevalo se njime. Već od izbora imena benda, pa do tekstova i svega što smo vidjeli, pitanje je kakve poruke oni šalju mladeži i kojim će putem ona krenuti nakon ovakvih nastupa? Osim toga, ova mladež s koncerta Hladnog piva sasvim je različita od tzv. ‘zlatne mladeži’ koja sluša neku sasvim drugačiju glazbu. Kako smo vidjeli u KSET-u, ne bez razloga. 
Neprimjereno i riskantno naguravanje u publici, mahnito skakanje, pa čak i skakanje s pozornice u publiku, zasigurno nije kulturni model ponašanja za 21. stoljeće. Dodamo li i skidanje do pojasa, s nesumnjivim seksualnim konotacijama, što je učinio i pjevač grupe Mile Kekin, teško je ne zaključiti da su golotinja i daunloud (tzv. ‘skidanje’), postali dominantan trend na hrvatskom prostoru ionako dvojbenog morala. Jesu li to vrijednosti i je li ovakva glazba nešto pozitivno?
I pjevač Mile Kekin u jednom se trenutku bacio u publiku, ne znam zašto, ali bi bilo bolje da pored scenskog nastupa malo porade i na pjesmama koje su toliko brze da ih je teško poloviti. Osim toga, umjesto planiranih 40 promijenili su plan na samo 37, što mi je prije koncerta rekao njihov menadžer Tajson. Osim što je to ime neprimjereno (ne moramo niti spominjati boksača Tysona i njegove skandale i tučnjave, a on zasigurno nije dobar model ponašanja, pa niti imena), pitanje je kakav je to menadžer koji se s grupom Hladno pivo davno upoznao kao njihov poklonik, upravo ne jednom ovakvom koncertu? Na kraju su odsvirali 44 pjesme, što je stvarno neprofesionalno.
U trenutku dok u Hrvatskoj imamo toliko perspektivnih, mladih i sposobnih menadžera (koji uz to imaju i menadžerske ugovore), možda Hladnom pivu ne bi bilo loše porazmisliti o budućim planovima i promjeni menadžera, nekog tko bi ih poveo i u veće koncertne prostore od ovog skučenog, mračnog i neprimjerenog studentskog kluba. A tu lokaciju moglo bi se preurediti u neku manju trgovinu, možda Konzum, gdje bi studenti s obližnjeg fakulteta mogli kupovati sendviče i ne gubiti na vremenu.
Ostalo je nejasno da li neke pjesme čudnih imena, poput “Military Television”, nastoje kritički govoriti o televiziji i misle li na domaću ili na MTV? “Sarma” je bila nešto razumljivija, ali se čini da pored toliko lijepih stvari koje nam se događaju u Lijepoj našoj Hladno pivo emitira previše poruka o nezadovoljstvu, beznađu i besperspektivnosti Pričekajmo dvadesetak godina i stvari će 2014. sigurno biti bolje njego što se njima čini na albumu čudnog imena “Džinovski”.
Ostaje dojam da neki drugi domaći pjevači, poput Thompsona recimo, puno pozitivnije pjevaju o hrvatskoj stvarnosti i onome što nam se zaista događa. Ili Miroslav Škoro koji govori o pravim svetinjama i “Čudnim ljudima čudnog imena…“. Na koncertu Hladnog piva sve je bilo nekako baš čudno. Bilo bi dobro da ova hrvatska mladež koja sluša Hladno pivo malo čuje i Thompsona, ili barem neke druge, a ne samo da slijepo podržava svoje miljenike.
Jer u ovakvom malom klubu može svirati svatko, ali teško će ovaj sastav stići do Doma sportova, Šalate, Arene Zagreb ili Jaruna…
