Hemendex – Tajna pčelinje košnice

2779

Sudeći po svemu što su do sada napravili, predstavljaju pravo malo savršenstvo u okvirima hrvatske underground scene. To je nabrijan elektro-pop zvuk, kojim prigodno naglašavaju identitet vrijednog ‘pčelinjeg’ kolektiva.

Hemendex svoj imidž bazira na pedigreu zavidne naslušanosti. Danas doduše nije teško biti preinformiran glazbenim sadržajima, ali kod Hemendex u svemu – od aranžmana i produkcije preko neodoljive crno-žute estetike – to konceptualno štreberstvo nosi samo pozitivne konotacije, odnosno postoji perfektna mjera dobrog ukusa.

Usavršivši svoje stvaralačko umijeće, grupa se pretvorila u instituciju kakva dostojno parira svim istaknutijim svjetskim indie-veličinama danas. No opet, slušajući ih na koncertima ili nosaču zvuka, uvijek se iznova pitam – kako to da Hemendex još uvijek nisu veći nego što u ovom trenutku (tek) postaju?

Naravno, nikud im se ne žuri – a kako je i Milan Mladenović davnih dana rekao, “bolje jednom nego sada“… Hemendex krasi vrlina strpljive družine koja ne pati od bolesnih ambicija pošto-poto komercijalnog proboja. Sve što rade, rade s pažnjom dostojnom mladih elektro-profesionalaca, koji će kad-tad dočekati svoj zasluženi, veliki trenutak.Koncerti Hemendexa su, muzički gledano, potpuni delirij, apsolutna preporuka s naglaskom na jednako tako apsolutnom ukoru svima koji na poletne, agresivne strukture mogu ostati statični i ravnodušni.

Dinamična, jednostavna kombinacija dobivena uvažavanjem raznoraznih (post)rock struktura, prouzrokovala je jednu vrlo zanimljivu kemijsku reakciju toliko potrebnu (i posebnu) na ovdašnjoj sceni – stoga, nemojte promatrati Hemendex isključivo kao ‘hype’ – taj ‘hype’ sam po sebi se podrazumijeva, ali ova grupa ima prejaku kvalitetu da bismo ih banalizirali na razini puke novotarije. A dotični vrlo vrijedno i zasluženo skupljaju pozitivne bodove. Koncerata po regiji nanizalo se u protekle dvije godine, nova mini-turneja upravo je krenula…

Opremljeni impresivnim igračkama, u samostalnom angažmanu Hemendex 2009. godine objavljuju nastupnički 7″ EP “Reset 1” koji u ovom trenutku više zaista nemam snage hvaliti – ‘samo ću reći što kvragu čekate?!’ Remek-djelo kakvo se ne čuje svaki dan vam je pred nosom, uz rijetkost da u nas danas jedan mladi bend objavi pravi samostalni DIY 7″ singl bez ičije financijske pomoći – a svijet i dalje ne želi slušati, kako bi rekli The Smiths.

Muziku podržava

Konačno, u pripremi je i nastavak – “Reset 2“; radi se o izdanju kojim Hemendex zaokružuju jednu simboličku cjelinu. Izvorno, “Reset 2” trebao je zaživjeti kao novi vinilni nastavak na prethodnika – no kako to biva, okrutna stvarnost dala je nešto drugačiju direktivu bendu, pa će “Reset 2” zaživjeti kao standardna ‘kompaktna ploča’. Materijal je trenutno u završnoj fazi masteringa, koji će za grupu ponovno uraditi Carl Saff.

Zanimljiv spoj pčelinjeg saća i ‘omleta sa šunkom’… Jedan singl već je vani, prethodio mu je digitalni singl, imamo i odličan kazetni live promo, a u međuvremenu ste izradili promo majice (i tajice). Kad će neka modna revija u žuto-crnom tonu?
Nije singl nego EP. Znamo da je tomejto tomato situacija za neke, ali nama je bitno. Modna revija u crno-žutom tonu će se možda pojaviti kad budemo imali više vremena i financija za to. Situacija s merchandiseom koji nije vezan za glazbu nam je manje bitna u cijeloj priči, koliko god da nam znači imati dobre majice, itd. Live materijal s kazete koji spominješ može se besplatno downloadati s naše bandcamp stranice.

U pripremi je “Reset 2″, u CD-formatu. Zaokružujete li time jednu cjelinu, započetu nastupnim 7″ singlom ili su u planu dodatni ekskluziviteti… ”Reset” kazeta primjerice, neki konkretniji video?
Da. “Reset 2” zaokružuje “Reset This Place” mini-album (prva dva EP-a koji iz tog razloga dijele ime) koji nikad nije zaživio na jednom formatu, iako to ne znači da jednom neće. Da, zvuči kao neka prog rock priča s konceptualnim albumima, ali koncept je samo u tome da “Reset This Place” ima specifičan zvuk i radi se o pjesmama nastalim (i snimljenim) u istom razdoblju, istog su duha i atmosfere.

Na našem YouTube kanalu postoji već jedan live clip za pjesmu “Have a Nice Weekend” a trenutno snimamo prvi ‘pravi’ spot za “Microscope”, koja će se nalaziti na ”Reset 2” EP-u… Naravno, bit će još videa, spotova i slično.

Ako nije tajna, koje stvari izlaze na novom, drugom “Reset” EP-u?
Zašto bi bila tajna: “Miniwelle (Tanz der Tudjman)”, “Reset This Place”, “Have a Nice Weekend”, “Milk With Satan”. Ali to nije sve! Naime, audio dio CD-a jest relativno kratak, zato će podatkovni dio sadržati sva ostala izdanja u mp3 formatu, video i poluskrivene sitnice.

Kritike prvog singla su hiperpozitivne – no kakav je odjek kod publike? Naročito uzevši u obzir da ste u dosta navrata nastupali kao support etabliranim svjetskim imenima – Ladytron, The Wedding Present, The Young Gods… kako su vas dotični, i jesu li vas uopće, doživjeli u toj zajedničkoj razmjeni pozornice?
Moramo te razočarati, ali nismo previše komunicirali s navedenim bendovima, znamo koliko bendovi znaju biti naporni u komunikaciji s headlinerima, pogotovo ako su odrasli na njihovim pločama i poštujemo želju ‘velikih’ da ih se ‘ostavi na miru’. Osim ako oni ne žele drugačije, naravno. Ali evo, Alexei iz Handsome Fursa ponosno nosi našu majicu, a i basistici The Wedding Presenta smo se toliko svidjeli da je pisala o nama na svom blogu…

Što se publike tiče, mislim da ih zbunjujemo i to je na neki način dobro. Nakon slušanja naših stvari koje su žive i brzog tempa mnogi se iznenade kada na koncertu vide mnogo statičniju situaciju u publici nego očekivano. Možda ne skaču s pozornice i plešu u transu baš svaki put, na što bi zli jezici rekli da je problem u kuharu, ali smo također primijetili da pozorno slušaju glazbu i tekstove i ne bježe iz kluba. Možda se mrdnu kada bolje nauče pjesme (smijeh).

Je li došlo ikad do vatrenog krštenja između benda i publike?
Ne, ali smo imali vatreno krštenje s praznim prostorom jednom prilikom u Zrenjaninu, jedan od najčudnijih koncerata ikad. Naravno, bili smo profesionalni i oderali kao da ih je 500. Prodali smo i ploču! (smijeh)

Što je s izdavačima – prati li “Reset 2” priču ista, entuzijastički nastrojena samizdat filozofija ili je neki label konačno uključio uši i promrdao guzicom na vaš neodoljivi takt?
“Reset 2” izlazi za zagrebački Geenger Records, na neki način sestrinska etiketa Moonlee Recordsa. Mnogi su se iznenadili kad smo im rekli, budući da smo jedini ansambl koji koristi sintisajzere i elektronske beatove, ali radi se o etiketi koja širi svoj “roster” i, suprotno vanjskom dojmu, nije metal etiketa. Opet, sve i da jest, nama nije previše bitno. Sa Sixom je ugodno raditi.

Tko je, dovraga, Carl Saff…?
Carl Saff je mastering inženjer iz Chicaga, čije nam se usluge sviđaju. Dosta bendova iz Zagreba i okolice u zadnje vrijeme koristi njegove usluge, pa smo tako i mi došli do njega. Čovjek zna svoj posao.

Čini se kako Hemendex košnica uporno traži idealan ženski glas ‘za’. Donedavno smo na nastupima primjećivali simpatičnu djevojku koja je znala jako glasno zavrištati… u postavu ste nedavno uključili i bubnjara. Zvučite još moćnije… Uz vas trojicu, tko sve u ovom trenutku čini dio sviračkog, a tko dio organizacijskog dijela priče (projekcije, itd.)?
Trenutačno smo na bini trio, bez bubnjeva. Osim nas trojice, usluge VJinga u zadnje vrijeme daje Matea Jocić, dok je Nora i dalje član benda iako je spriječena fizički biti prisutna na koncertima, ali tko bude imao sreću gledati naš nastup na Exitu, moći će prisustvovati prvom koncertu s Norom nakon skoro dvije godine jer igrom slučaja i njezin Klaus svira nekoliko dana kasnije na istom mjestu, što nas jako veseli.

Warhol je jednom izjavio nešto kako bi htio da je cijeli svijet umotan u plastiku. O čemu govori vaša stvar ”Made of Plastic”? Bezuvjetna ljubav prema ‘celofanu’, čista ironija, ili…?
Pjesma je, kao i sve ostale, otvorena za beskonačno interpretacija i ne postoji kriva. Nadam se da te nismo razočarali ovim odgovorom.

Pojedine stvari tekstualno prati nekakav društveni angažman: ”Miniwelle” zvuči vrlo provokativno, ”The Dead World” također… je li svijet uistinu toliko mrtav da ga treba zapaliti?
“Tanz der Tudjman” nije nikakav društveni angažman, samo rondanje u mikrofon i izvještaj o trenutačnoj situaciji. Uz sve to i, moraš priznati, duhovita referenca na DAF. Nismo mi ti koji žele zapaliti svijet. Mi smo za ljubav i slične stvari koje su ispale iz mode. Doduše, ponekad ga svatko želi spaliti, ako nas pritom želi slušati rado ćemo mu biti soundtrack.

Kad bi znali pouzdano da svijet sutra ide kvragu, ono – nema više, totalna destrukcija, komet udara u zemlju, što bi bila vaša zadnja misao?
Netko gore napokon je čuo Manu Chao.

0 Shares
Muziku podržava