Harp Explosion: “Mnogi ljudi misle da sviram na unaprijed snimljene matrice”

Povodom zagrebačkog koncerta Vinkovci rockaju, Igor Djeke pričao nam je o svom one man band projektu nazvanim Harp Explosion.

Projekt je oživio je 2009. godine i spoj je tradicionalnog s modernim, gdje s jedne strane
stoji usna harmonika i vokal, a s druge strane digitalni efekti, loopovi
i ritmovi. Sve zajedno Iggy je zapakirano u garage-blues repertoar koji
se sastoji od autorskih stvari i manje poznatih obrada. Krajem prošle godine postao je član beogradske rock skupine Disciplin A Kitschme, što je kod fanova benda prošlo iznimno dobro prihvaćeno.

Što sve radi Harp Explosion?
Harp Explosion je one man band u kojem sviram uglavnom autorske pjesme na engleskom jeziku koristeći pri tom usne harmonike, razne efekte, semplove bubnja i loop pedalu s kojom uživo slažem aranžmane pjesama. Mnogi ljudi koji ne znaju za looper pedalu i njene mogućnosti vjerojatno misle da sviram na unaprijed snimljene matrice, ali osim semplova bubnja svi zvukovi nastaju uživo. Stil koji sviram mješavina je garaže i bluesa, a pjesme su popraćene audio trailerima starih trash, SF i exploatacijskih filmova.Kako je došlo do toga da ‘uđete’ u one man band?
U svom prvom bendu Thee Knuckleheads sam svirao oko 9 godina i nakon raspada sam odlučio pokušati sam. Looping tehniku sviranja otkrio sam preko dva usnoharmonikaša. Prvi put sam to čuo u izvedbi našeg Nevena Mijača, a nakon toga sam sasvim slučajno otkrio engleskog izvođača koji se naziva Son of Dave i koji cijeli svoj nastup svira koristeći samo looper peadalu, usnu harmoniku, vokal i beatbox. U mom slučaju pravi bubanj nije dolazio u obzir jer ne bih mogao istovremeno svirati bubanj, stiskati pedale i svirati harmoniku, a kako nisam vičan beatboxu, odlučio sam koristiti semplove bubnja, tako da na kraju digitalija odrađuje dio zadužen za ritam.Odradili ste dosta svirki do sada, koja je posebno ostala u pamćenju?
Prošle godine sam svirao tri dana na festivalu one man bandova u Portugalu i to mi je jedna od dražih svirki jer sam upoznao druge one man bendove, svirao s njima i po prvi puta obišao Portugal.Koji one man band biste izdvojili sa scene?
S domaće scene bih izdvojio odličnog Bebe na Vole iz Zagreba, a s inozemne scene najzanimljiviji su mi John Schooley, Scott H. Biram, Dead Elvis, King Automatic…

Od nedavno svirate i usnu harmoniku u Disciplini A Kitschme, kako je došlo do te suradnje?
Za potrebe jedne mini-turneje po Srbiji sam iz fore obradio pjesmu “Da li ti znaš za neki drugi ritam”. To je bio kao nekakav adut u slučaju da publici koja me prvi put čuje dosadi moj autorski set na nerazumljivom engleskom jeziku. Publika je odmah prepoznala riff i reakcije su bile odlične, iako sam pomiješao dvije pijesme i svirao riff iz pjesme “Tata Mama”, ali nebitno. Na svirci u Kragujevcu dao sam jednom prijatelju da mi snimi tu pjesmu fotoaparatom tek toliko da mogu kasnije poslušati kako je zvučalo. Snimak je ispao drhtav, ali donekle ok pa sam ga odlučio dignuti na YouTube. Zahvaljujući toj snimci dvije godine poslije (tj. prošle godine) me kontaktirao Koja i pitao da li bih došao u Beograd na jam session. Naravno pristao sam i session je ispao super. Njima se svidio moj zvuk i stil sviranja, i tako je sve počelo.

Objavljujete online live albume, kako gledate na CD-e danas i kupovinu istih? Mislite li potpisati kakav ugovor?
Svoje pjesme snimam i produciram sam u kućnim uvjetima i nisam nikada ciljao na nekakve producentske kuće i regularna izdanja jer smatram da takva muzika i još k tome na engleskom jeziku ne bi prošla kod šire domaće publike. Jasno je svima i da, danas rijetko tko kupuje CD-e, tako da mi se potez objavljivanja za nekog izdavača čini uzaludnim. Albume obljavljujem online, ali napravim određenu količinu i u fizičkom obliku tako da mogu podijeliti prijateljima ili prodati na svirkama, što se realno ne događa često (smijeh). Nekakav ugovor bih potpisao eventualno s nekom underground izdavačkom kućom koja bi mi izdala album ili singl na vinilu.

Što se dogodilo s two man blues projektom Dirty Old Harp Talk i s bendom Sopotopot?
Dirty Old Harp Talk je bio jednokratni harp and bass projekt za potrebe jednog blues festivala u Pirovcu, dok je bend Sopotopot bio odličan spoj ljudi koji su s puno pozitivne energije istraživali dub i reggae. Bend je u svom kratkom vijeku bio i dosta koncertno aktivan, ali eto na žalost mnogih fanova, nije dugo potrajao.

Imate i online radionicu usne harmonike putem web kamere, kako to ide?
Online radionica još uvijek djeluje. Trenutno nemam polaznika, ali mogu reći da neki prijašnji polaznici već aktivno sviraju u nekim blues bendovima, na što sam ponosan.

Tko vam je uzor od usnoharmonikaša?
Na prvo mjesto uvijek stavljam Waltera Danielsa (Jack o’ Fire, Big Foot Chester…), a onda crne harmonikaše poput Sonnya Boy Williamsona, Little Waltera, Sonnya Terrya i ostale, iako u zadnje vrijeme volim čuti nove harmonikaše koji sviraju neuobičajenim stilom. Kod nas u Hrvatskoj bi to bio Neven Mijač.

Koliko vam znači blues harp festival čiji ste sudionik?
Bues Harp festival ide već godinama i odličan je za upoznavanje i druženje usnoharmonikaša, razmjenu iskustava i garantira dobar provod. Ne znam kada i gdje će biti slijedeći festival, ali kada bude preporučujem da ga posjetite.

Čime se sve trenutno bavite?
Trenutno završavam novi Harp Explosion album koji sam započeo još prije dvije godine, ali ga zbog obiteljskih obaveza nisam uspio završiti. Ovaj put na albumu gostuju domaći i inozemni glazbenici i mislim da će biti vrlo zanimljiv. Trebao bi biti gotov u travnju i objavljen naravno online na mojoj bandcamp stranici.