Turbonegro je bend koji dolazi iz Norveške, a svira žestok hard rock s velikim primjesama glama. Postoje već skoro dvadesetak godina u kojih su izdali niz albuma s kojima su promovirali svoju seksualnu orijentaciju, progovarali o političkim problemima, zajebavali se sa svjetskom glazbenom industrijom.
Na prijelazu stoljeća imali su kratku pauzu od glazbe, da bi se 2002. vratili te ponovno počeli izdavati albume u dvogodišnjim intervalima. 
“Retox” je njihov zadnji album koji je izdan prošle godine, a on je ujedno bio i povod ovom razgovoru kojeg smo telefonski vodili s basistom Thomasom Seltzerom a.k.a. Happy-Tomom.
Razgovor je tekao u vrlo opuštajućem tonu, a koliko je Happy-Tom zabavan, može se shvatiti čitajući njegove odgovore na pitanja o homoseksualnosti, “Retoxu“, odlasku originalnog gitarista iz benda i posebnoj ljubavi prema hrvatskoj košarci na jedan originalan, neuobičajen i vrlo otvoreni način uz mnogo smijeha.
Pozdrav iz Hrvatske! Da li znaš gdje je Hrvatska?
Ooo, Hrvatska, ludi Hrvati, pa svirali smo tamo! Hmmm, ne, nismo, svirali smo u Sloveniji. Iskreno, stvarno ne kužim razliku između tih dviju država (urnebesni smijeh).
Kako si? Što radiš?
Odlično sam! Malo prelistavam e-mailove, a baš sam se istuširao te dobro oprao svoja jaja i guzicu.
Kako je svirati kad pored sebe nemaš Rune Rebelliona, dugogodišnjeg gitarista?
Zapravo i nije tako loše, jer je bio jako star, a stari ljudi jako smrde, posebno ako se upišaju u gaće, onda smrde poput nekog psa… Sad malo ozbiljno. Znali smo da će se umiroviti već zadnjih godinu dana pa smo se pripremili na taj nemili događaj.
Čuo sam da je bilo vrlo emocionalno prilikom njegove zadnje svirke s vama u Oslu? Što se sve zbivalo za vrijeme i poslije tog showa?
Ma bacili smo ga među rulju te se nije uspio vratiti jedno deset minuta, a kada se vratio, bio je bez mnogo kose jer su mu je iščupali.
Jeste li zadovoljni s reakcijama na svoj posljednji uradak “Retox“?
Jako smo zadovoljni jer je to jako dobra ploča, a i mnogima se sviđa. Ne mogu se previše žaliti.
Što tebi osobno znači neki album?
Uložili smo velik dio sebe u ploču, željeli smo da bude što bolja, da bude perfektna pa su za mene albumi kao idealno dijete ili, još bolje, idealno čudovište.
Album započinje s ambijentalnim zvukovima u “We’re Gonna Drop the Atom Bomb” da bi već u sljedećim trenucima punokrvno prašili po hard i glam rocku. Kako pišete pjesme?
Ma sve je to isto, kao da pišete klasičan rock ili punk, nije da pronalazimo neke nove izvore i utjecaje, već iz postojećeg pokušavamo napraviti što bolju ploču.
Na “Do You Do You Dig Destruction” posuđujete intro od The Stoogesa “Search and Destroy”…
Što? Što? Što? The Stooges, “Search and Destroy”, intro, tu-tu-tu (zvukovima oponaša spomenutu pjesmu)…. Hmmm, nisam baš siguran…
Da nastavimo… The Stooges su bili prošlo ljeto velika ljetna festivalska atrakcija. Jeste li se uspjeli s njima družiti?
Uspjeli smo nekoliko puta svirati na istim mjestima, a pošto smo stari prijatelji s Mikeom Wattom koji je trenutno basist kod njih, uspjeli smo se upoznati s njima, posebno čast je bila s Iggyem. Ma Mike nas je gnjavio cijelo vrijeme.
Na nekoliko pjesama ste vrlo edukativni, pa tako npr. u “Welcome to the Garbage Dump” govorite o sve većim zagađivanjima, u “Everybody Loves a Chubby Dude” o pretilosti… Da li osjećate da morate raditi i neke druge velike stvari osim glazbe?
Da, definitivno bi to bila politika.
Da, mi smo baš nedavno imali izbore…
Mah, ja sam neki dan imao erekciju…
Baš kad smo kod takvih tema… Kakve preferiraš tipove, pretile poput Chubby Dudea ili dečke iz teretane?
Najviše volim visoke hrvatske košarkaše.
Zagreb ima samo jedan gay club i pred zatvaranjem je. Što bi preporučio našim homoseksualcima?
A što ja znam!? Neka idu potražiti negdje drugdje to što im fali. Najbolji je izbor na željezničkim postajama i u parkićima.
Izdane su dvije knjige o bendu. Jesi li zadovoljan kako su ispale?
Ona velika knjiga “TRBNGR – Sagaen om denimfolket” koja je izašla u Norveškoj je kao biografija, jako mračna i negativna pa iz tog razloga mislim da je prilično dobra.
Da li se slažeš s izjavom da su Turbonegro kao Village People s odličnom mjuzom?
Aghhh, zbilja ne znam. Ali smo u svakom slučaju puno zgodniji od njih. Oni su tada bili sprdačina, a mi smo ozbiljni, prije smo ‘Pillage People’.
Kad vas možemo očekivati u Hrvatskoj?
Paaa, ne znam, volio bih dolje doći ljeti. Htio bih ići u Split da se raspadnemo ili još bolje na ‘banana split’.
Tko vam je preporučio Split i Hrvatsku?
Hrvatska turistička zajednica. Posvuda su i samo tupe Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska, a ja na to poludim.
I za kraj, što bi poručio svojim fanovima u Hrvatskoj?
Ostanite Croatzy!
Što!?
Pa to je kad si lud, a Hrvat si. Croatian + crazy.
(Muzika.hr/Obiteljski radio, Media servis/Menart)
