Hrvatskoj publici po prvi put, u malom prigodnom intervjuu, predstavljamo izuzetnu mladu britansku samozatajnu glazbenicu Hannah Peel. Pregledavajući službene web-stranice grupe OMD, negdje u sadržaju naišao sam na vijest o Hanninoj minimalističkoj obradi njihovog kultnog singla – “Electricity”.
Dok obrade tuđih pjesama znaju biti kamen spoticanja, u podosta primjera ne dajući željeni efekt, Hannah opravdava tezu časnih iznimki jer u vlastitim tretmanima popularnih hitova izazovu obrade pristupa na jedan vrlo skroman način – uspostavljajući zdravu komunikaciju između originala i slušatelja.
Posebno je zanimljivo da Hannah svoju glazbu stvara iz netipičnih instrumenata, najčešće pokvarenih i prerađenih, a među koje ponosno ubraja i čudo zvano muzička kutija. Na njoj Hannah, bušeći dodatne rupice i dajući melodiji željeni smjer, stvara zastrašujuće lijepe i nevine glazbene ulomke; uz “Electricity”, na jednako senzualan način svojih nekoliko minuta posvetila je megahitu “Tainted Love”, kao i tradicionalnoj irskoj pjesmi “Callin Deas Cruite Na Mbo”. 
No Hannin opus ne počiva samo na istraživanju antologijskog repertoara. Autorski glazbeni momenti – “Under The Bandstand”, “Robot Bear” i “Organ Song” s razlogom plijene slušateljsku pažnju i izazivaju oduševljenje.
Osjećaj ugode koji pruža njezina glazba neopisiv je – predivan sanjiv glas dodatno je upotpunjen gudačkim aranžmanima. Rudimentaran, nenametljiv, ali vrlo, vrlo moćan ton.
Hannah Peel glazbu doživljava u interakciji s drugim medijima – kazalište, film ili radijski eter predstavljaju joj omiljeno utočište i samim time zanimljiv, nedodirljivi ambijent u sklopu kojeg zvukom savršeno predočava svoje maštovite prizore.
Na vašu glazbu naišao sam sasvim slučajno – otkrivši obradu popularnog hita “Electricity” grupe OMD, koju ste snimili. Također ste izveli i verziju pjesme “Tainted Love” uz nekolicinu irskih tradicionalnih pjesama. Postoji li još obrada u vašoj vrijednoj muzičkoj kutiji?
Trenutno radim na EP-izdanju “80’s Re-box Hits”. Nadam se da će na njemu gostovati izvorni autori! OMD će sigurno pjevati na njihovu melodiju. Jedino što cijela priča zahtjeva dosta vremena, budući da se pri kreiranju melodija na muzičkoj kutiji svaka nota unosi pojedinačno. Cijelu zbirku planiram objaviti krajem ove godine.
Dolazite iz Liverpoola – jednog od epicentara novog vala. Kakva je tamo scena danas?
Sretni smo što se prošle godine dogodilo veliki gradski festival kulture, što je rezultiralo brojnim novoizgrađenim i originalnim mjestima, otvorenima za nastupe i probe. To je kod mnogih pobudilo interes za muzička događanja, posebno što velika imena dolaze nastupati ovdje pa je pružena mogućnost i lokalnim izvođačima da nastupaju u sklopu festivala, ali najvažnije jest da je to pobudilo velik interes lokalne publike koja posjećuje takve nastupe – što je ranije bilo puno teže za postići.
Što je za vas melankolija?
Lijepi trenuci koji se više neće ponoviti.
Biste li se složili kad bi vam slušatelj rekao kako je vaša muzika savršeno sredstvo za smirenje?
Ovisno što nas smiruje – s obzirom da sam dosta izložena stresu, stvaranje i snimanje muzike me definitivno smiruje!
Vaš zvuk je tako očaravajuće jednostavan, ali svjež i drugačiji… Kako ste se odlučili na stvaranje muzike pomoću muzičkih kutija i sličnih naprava?
Pijanistica sam, otuda i veliki interes za različite vrste klavijatura. U ovom trenutku posjedujem 13 primjeraka različitih oblika i veličina. Priča s muzičkom kutijom dogodila se kad sam započela suradnju s ovdašnjim likovnim umjetnikom poznatijim kao Sketchybeast. Podosta mojih snimki bazirano je na njegovim crtežima – zauzvrat, on uživo ilustrira slušajući muziku koju izvodim; na izvjestan način željela sam stvoriti odraz elementa ručnog rada spram muzike.
Način na koji skladate i izvodite ove lijepe pjesme, dosta je blizak načinu na koji to rade umjetnici poput Laurie Anderson, Virginie Astley, Zeene Parkins, Vinija Reillya, A. C. Marias i Meredith Monk. Osim klasične muzike, također se mogu čuti i elementi jazza. Možete li nam navesti nekoliko svojih utjecaja?
O, pa puno vam hvala! Veliki sam štovatelj Stevea Reicha i minimalističke muzike. Debussy i Mahler su također na vrhu popisa mojih favorita ali moram napomenuti da muzika koju pratim svakodnevno varira od bendova poput Vetiver i The Frames pa do imena poput Alele Diane. Međutim, album “Five Leaves Left” Nicka Drakea mi je najljepši album… Tajna je u gudačkoj sekciji!
Stvarate li muziku na spontan način ili uvijek postoji neki određen koncept za koji ona nastaje – primjerice, obje teme, “Organ Song” i “Under The Bandstand” se neposredno mogu poistovjetiti s kazalištem ili radio-dramom. Koje je vaše omiljeno područje djelovanja u kojem doprinosite zvukom?
Skladam muziku za kazalište i kratkometražne filmove a moj prvi bend Kinetic Fallacy svirao je trip-hop. Osim muzike u tom kontekstu djelovala je i skupina vizualnih umjetnika i VJ-a, tako da smo imali jednu vrlo fino usklađenu priču. Tada, a i danas, još uvijek me fascinira usklađena, efektna priča s usklađenim audio-vizualnim sadržajem. Malo me izluđuje kad gledam izvođače kako ne koriste vizuale drugačije osim u maniri zidne tapete!
Zaista uživam surađivati sa Sketchybeastom – njegove slike prizivaju melankolične uspomene iz djetinjstva, a ponekad i pomalo čudne priče o životinjama. U novije vrijeme surađujemo na projektu knjige i CD-a gdje se nalaze sve njegove slike i priče u kombinaciji s muzikom i riječima. Moj favorit je pjesma koja se zove “Mr. Bat”, temeljena na imaginarnom prikazu ozloglašenog ‘šišmiša sa željezničke pruge’ – koji je spasio živote školaraca tako što je zaustavio vlak koji je izletio s tračnica i umalo se sunovratio u dolinu u kojoj se nalazila škola. Međutim, on ubrzo umire nakon zadobivenih ozljeda. Riječi dotične pjesme nastale su iz perspektive njegove velike ljubavi koju je napustio.
Vaša muzika oslanja se na tišinu kao sastavni dio slušalačkog iskustva. Prigodna je za trenutke samoće. Kad nastupate uživo pred publikom, je li to stresnije ili je opuštajuće?
To najviše ovisi o publici. Na težak sam način naučila ne pristajati na nastupe na bini ili nastupe organizirane od strane promotora gdje sam upoznata s tipom publike. Iz tog razloga odabirem pomalo neobična mjesta, poput kazališta ili crkvi, gdje je alternativna muzika prihvaćenija i gdje je daleko opuštenija izvedba. Nažalost, opće je poznato da je publika u Liverpoolu dosta teška – tako da je mnoštvo alternativnih izvođača. posebno folk usmjerenja, puno prihvaćenije primjerice u Manchesteru.
Izvodite li materijal uživo sami ili uz pratnju benda?
Odnedavno sam započela sa samostalnim nastupima, s obzirom da su moj producent i gitarist odselili natrag u Norvešku unatrag nekoliko mjeseci, zbog čega sam jako tužna. Ako ovog ljeta krene nabolje, definitivno ću potražiti nekoga s kim ću ponovo zajedno svirati.
Jednom prigodom izjasnili ste se kako vas uobičajeni format albuma ne zanima. Na koji način izdajete i promovirate vašu muziku – je li ona nabavljiva u nekakvom obliku?
U iščekivanju knjige koja treba biti završena i objavljena, postoji singl izdanje, dostupno kao CD uz likovnu opremu Sketchybeasta – putem njegove Internet stranice sketchybeast.com. Jednom kad zgotovim sve pjesme za izdanje “Re-box”, planiram ga objaviti kao paket s melodijama za muzičku kutiju i likovnim sadržajem. Iako sve to neće biti prije kraja ove godine!
Koji su vaši trenutni glazbeni planovi i postoji li mogućnost da vas uživo poslušamo u sklopu nekakve europske turneje, povodom koje biste posjetili i ove krajeve?
Voljela bih rado! Postoji li u Hrvatskoj dobra alternativna folk scena?
U Hanninoj glazbi možete uživati isključivo putem njezine MySpace ili službene Internet stranice.
