“Sluškinjina priča” (“The Handmaid’s Tale”) je u trendu. To se vidi i po tome što se širom svijeta prosvjednice koje se bore za ženska prava oblače u jako uočljivu, jarkocrvenu odoru Sluškinja koju je popularizirala ova serija. To se moglo vidjeti i u Hrvatskoj, gdje su se pobornice Istanbulske konvencije oblačile kao Sluškinje, pa su isprovocirale jednog desnog političara da izjavi da će o pobjedama i porazima odlučivati hrvatski narod, a ne ‘sluškinje i babe’.

A najviše odora Sluškinja može se vidjeti u zemlji odakle je sve poteklo – u SAD-u! U prosvjedima protiv Trumpa upozorava se na razna kršenja reproduktivnih prava, otpuštanja s posla zbog homoseksualnosti, porast nasilja nad ženama i sl. I dok je prava antiženska distopija prisutna u područjima poput Islamske države, a ne u (još uvijek liberalnim) državama Zapada, feministice ipak ističu da je “Sluškinjina priča” upozorenje što se može dogoditi kada se krene s ograničavanjem prava žena. U ekonomskoj krizi raste pritisak da se zapošljavaju muškarci a ne žene, kada dođe do pada nataliteta raste i pritisak da žene ostanu kod kuće rađati djecu, a onda je moguće da i žene postanu potpuno ovisne o muškarcima. A kako je krenula priča “Sluškinjine priče”?

Priča “Sluškinjine priče”

Muziku podržava

Sve je poteklo iz pera Margaret Atwood, kanadske spisateljice koja je odlučila napisati priču o totalitarizmu budućnosti. S obzirom da Amerikanci ne vole socijalizam i komunizam, jedina izgledna ideologija za priču romana bila je puritanska kršćanska teokracija koja ima svoje utemeljenje u povijesti Amerike. Nadahnuta knjigama svog omiljenog pisca, Georgea Orwella, Atwood je priču smjestila u blisku budućnost, gdje likovi žive u distopiji, ali se još sjećaju života u egalitarnom svijetu. Radnja se odvija u Gileadu, u nekadašnjim Sjedinjenim Američkim Državama. Suočeni s ekološkom katastrofom i padom nataliteta, fundamentalisti su preuzeli vlast i uredili ga prema svojim religijskim pravilima. Jedna od rijetkih preostalih plodnih žena je Fredova, koja je Sluškinja u kućanstvu Zapovjednika i mora mu omogućiti nasljednika.

Roman je objavljen hladnoratovske 1985. i dobio je nekoliko SF nagrada, mada Atwood ne voli da ju se smatra SF autoricom i ističe da je ono o čemu je pisala o knjizi utemeljeno u realnosti tj. već se negdje događalo u prošlosti ili se čak događa i sada. Prava na ekranizaciju romana Atwood je 1990. prodala MGM-u koji je snimio istoimeni film i kasnije ustupio prava studiju Hulu koji je 2017. snimio seriju koja je postala vrlo uspješna i osvojila glavne nagrade Emmy pa na HBO-u upravo počinje emitiranje druge sezone.

Sadržaj romana već je iskorišten za prvu sezonu pa su scenaristi druge sezone morali kreirati novu priču. Nova sezona još uvijek prati Fredovu, koju glumi odlična Elisabeth Moss, te je u središtu pažnje opet njeno buntovništvo i borba za svoju djecu. Detaljnije se prati i život u Kolonijama, gdje žive žene koje su tamo poslane po kazni, pa prve kritike ističu da je serija mračnija i od prve sezone.

Atwood nije ničija sluškinja

Nekonvencionalna Atwood nije profitirala od uspjeha serije jer je već prije prodala prava MGM-u, ali su je zato angažirali kao konzultanticu, a i prodaja knjige je drastično porasla. Često ju zovu da komentira aktualne društveno-političke događaje pa i u javnim nastupima pokazuje da nije ničija sluškinja već ima svoj stav. Frakcija ‘politički korektnih’ feministica optužila ju je da ‘ženomrzačka i loša feministica’ samo zato što se zauzela da se muškom kolegi, optuženom za seksualno zlostavljanje, omogući pravičan postupak suđenja. Atwood je odgovorila da je pogrešno pripisivati nepogrešivost bilo kojoj grupi, i muškarcima i ženama, te je upozorila da se se ‘osvetnička pravda’ može razviti u kulturu linča. Što reći – žena bez dlake na jeziku bori se za svačija prava…

Vikendom bindžate uz Muziku i Vip Now

45 Shares
Muziku podržava