“Prvo ću ti čuti glas, a onda ću se okrenuti da vidim tko si”, glasila je rečenica iz reklame za TV show “The Voice”. Bubnjarsku dionicu Hala Blainea ste morali čuti – barem slučajno. Mala je vjerojatnost da nikad slučajno niste upalili radio, TV, možda čak i neku playlistu na YouTubeu s koje je iskočila “Califorina Dreamin'” The Mamas and The Papas, “Good Vibrations” The Beach Boysa, “Stranger in the Night” Franka Sinatre, “Be My Baby” The Ronnettes, “A Little Less Conversation” Elvisa Presleya, “Mrs. Robinson” i “The Bridge over the Troubled Water” Simona & Garfunkela, “Mr. Tambourine Man” The Byrdsa. Blaine je čak svirao na albumu “Death of Ladies’ Man” Leonarda Cohena te s jazz-rock grupom Steely Dan. Od 1966. do 1971. Grammyje za pjesmu godine su dobivale pjesme na kojima je on bubnjao.
“Ovo je čovjek koji nam je oduzeo svu muziku koju smo htjeli snimiti”, rekao mu je netko. Nije netočno – Blaine je, što se posla tiče, kuhan i pečen u kućnom sastavu Phila Spectora, velikog glazbenog genija, notornog perfekcionista i, nažalost, vrlo problematične osobe (no to je sad druga priča) te je radio i po 15 sati dnevno. Spectorovi muzičari su izbrusili zanat, a Blaine je bio dovoljno dobar da se održi u sastavu, što zbog svojih vještina, što zbog svoje dobroćudne naravi i smisla za humor, a nije nebitno što je lako “čitao” kakvu dionicu autori i producenti žele čuti.
Blaineov suradnik Don Randi je jednom ispričao: “Svirali smo za Elvisa Presleya i naručena je još jedna pjesma. Kompozitori Billy Strange i Mac Davis su došli tek s osnovnim natuknicama kako bi pjesma trebala izgledati. Svi smo se pogledavali, Hal je rekao: “Počet ćemo s bubnjevima” i odsvirao uvod, ja sam rekao da se priključujem kasnije i tako je na licu mjesta nastala “A Little Less Conversation””.
Blaine je naveo da muzičar treba pokazati interes za pjesmu koju je autor donio u studio. Njemu kratica r’n’r nije značila rock’n’roll, nego “responsibility and reliability”. Mrzio je alkohol, klonio se droga, a kad su bile pauze, po vlastitom priznaju, često bi znao poslušati snimku i sam sebi naći grešku: “Bolje da grešku nađem ja, nego da je nađu u vrijeme miksanja.”
Blaineovo bubnjanje može se čuti na 35.000 snimaka, od kojih je 6.000 singlova. “Pitali su me koji je najteži dio posla studijskog bubnjara? Naći mjesto za parking kraj studija.”, rekao je jednom prilikom. Svoje znanje je nesebično dijelio. Među Blaineove učenike spada i Jim Gordon, također svojevremeno vrlo traženi studijski bubnjar,nekadašnji član grupe Derek and Dominos i koautor najpoznatije pjesme Erica Claptona “Layla”.
Svoj posljednji, devedeseti rođendan Hal Blaine je proslavio kako i dolikuje: kod svog prijatelja i kolege Dona Randija u njegovom klubu, s bubnjarima, a među uzvanicima su bili Charlie Watts iz Rolling Stonesa i Denny Seiwell, nekadašnji član McCartneyevog sastava Wings. Prošle godine je dobio Grammyja za životno djelo. Preminuo je 11.3.2019. u 91. godini života, poštovan i uvažen.
