H2O
H2O, Zagreb, Vintage Industrial Bar, 10.7.2017. foto: Roberto Pavić

Jedni od predstavnika melodičnog hardcorea, njujorški sastav H2O, haraju scenom još od davne 1994. godine.

Trud se isplatio. Postali su dio NYHC scene, snimili sedam albuma, stvorili novi podžanr ‘melodic hardcore’ te prikupili hordu fanova i ljubitelja ne samo hardcorea, već i ostalih žanrova. Također, od starta su dio velikih svjetskih turneja na kojima su zasvirali sa svojim rock, punk ili pak hardcore herojima kao što su Misfits, Rancid, Madball, Dropkick Murphys, Sick of it All, Pennywise…

Sinoć su se nakon četiri godine vratili u Zagreb te ovoga puta odrokali comeback gig u Vintage Industrial Baru. Dobar povod za kratki razgovor s čelnim čovjekom, Tobyjem Morseom, o bendovskim pitanjima, ali i njegovim osobnim uvjerenjima i stavovima.

Muziku podržava

Od samih ste početaka bend poznat po konstantnim svjetskim turnejama s velikim i raznovrsnim imenima pretežito s hardcore i punk rock scene, ali čini se da vam nikada nije bio problem ostvariti taj prvi kontakt s publikom. Što misliš zašto je to tako?

Nikada se nismo htjeli etiketirati i ograničiti s jednim žanrom. Uvijek nam je bio izazov svirati pred drugačijom publikom, koja nije samo hardcore. Osvajanje te nove ekipe je nešto zaista posebno.

Možeš mi reći nešto više o tom prvom momentu kada ste odlučili formirati bend? Što te inspiriralo i motiviralo da uopće postanete dio velike hardcore punk scene?

Još od prve punk svirke, na koju su me povela moja braća, osjećao sam se povezan sa scenom. U školi sam se uvijek osjećao poput izopćenika, ali zbog punk rocka sam se osjećao normalnim.

Koja su tvoja najdraža sjećanja i anegdote s nastupa, oko fanova i bendova s kojima ste svirali u ovom razdoblju od preko dva desetljeća?

Gdje god da sviramo dogodi se nešto za pamćenje. Na Groezrocku u Belgiji uvijek bude preludo! Prva svirka u Japanu 1996. bila je nerealna. Svirali smo sa svim našim punk rock herojima i odradili neke zaista nevjerojatne nastupe diljem cijelog svijeta.

Napravili ste cover album “Don’t Forget Your Roots” s pjesmama bendova koji su imali utjecaj na vas. Međutim, ako bi morao izabrati pjesmu koja ima najposebnije značenje za tebe, koja bi to bila?

“Cats And Dogs” Gorilla Biscuitsa jer sam zapravo pjevao backove na tom albumu. Također, inspirirala me da prestanem jesti meso.

Htjela sam te pitati i nešto o One Life One Chance projektu. Znam da je jedna tvoja prijateljica, koja je učiteljica u Queensu, napravila projekt s memoarima kroz koji su njezini učenici od svih ponuđenih pjesama izdvojili upravo “Sunday”. Je li preintenzivan osjećaj primiti toliko pisama od djece, biti u kontaktu s njima i pričati o problemima koji ih muče? Kako ti je bilo cijelo to iskustvo?

Bilo je to 55 dirljivih pisama koje nisam mogao pročitati do kraja bez da se zapravo ne rasplačem. Povezali su se s porukom pjesme “Sunday” i ostao sam zatečen što su u pitanju djeca iz srednje škole, a ne sa scene.

Mnogi kažu da su im tvoj bend i tekstovi pjesama pomogli kroz neka prilično teška razdoblja u životu. Je li teško biti uvijek toliko inspirativan i pozitivan uzevši u obzir sve negativne stvari koje se događaju svakodnevno na globalnoj razini?

Punk rock je uvijek pružao utočište od negativnih stvari koje muče svijet, i priliku za dobar provod sa svojim prijateljima. Nikada nismo bili politički bend, već samo pišemo o realnim životnim iskustvima.

Čini se i da su klinci danas izloženiji puno brojnijim rizicima nego ikada prije. S obzirom da si u jednom intervjuu straight edge opisao kao osobni izbor i prevenciju, a ne intervenciju, što bi poručio svima onima koji čitaju ovaj intervju?

Ne dopustite da ikada padnete pod pritisak okoline. Tvoji pravi prijatelji voljet će te kakav i jesi. Ako ne želiš konzumirati alkohol i droge to je samo tvoj vlastiti izbor!

I za kraj, imate kakve planove oko izbacivanja novoga materijala u nekoj bližoj budućnosti? Osjećate li uopće pritisak oko objavljivanja novoga albuma ili smatraš da je bolje isprovocirati dozu uzbuđenja kod fanova?

Nema nikakvih planova. Na svakome radimo kao da nam je posljednji, jer zaista to i može biti!

0 Shares
Muziku podržava