Energični izraelski duo Carusella krajem siječnja po drugi put je bio u Hrvatskoj i ponovno nam predstavio svoj specifičan okus stoner rocka pomiješanog s metalom, garage rockom i punkom.
Premda često čujemo indie predznak kod njihovih opisa, bubnjar Guy Shechter i gitaristica Tamar Aphek slažu se da to nema veze s njihovom glazbom.
Malo je neuobičajeno svirati u sredini prostorije, a ne na pozornici.
Guy: Neki klubovi ne žele da tako nastupamo, mi inače želimo, no to ovisi o situaciji. Ako vidimo da dolazi 300 ljudi, nekada u zadnji trenutak odaberemo svirati na pozornici. Ovisi o prostoru i kvaliteti zvuka.
Tamar: Ima nešto cool oko nastupanja na podu i nekada nas veličina publike prisili da nastupamo na pozornici. Oni te naprave kraljem, oni odaberu gdje ćemo nastupati. A nekada je tonski majstor kralj i on odluči (smijeh)…
Guy: …Ili vlasnik kluba.
Tamar: Danas smo odlučili svirati na pozornici. Ako vidimo da tonski majstor oklijeva onda niti ne pokušavamo. Otkad smo počeli raditi s looperima (uređaj za manipulaciju gitarističkih loopova, op.a.) zvuk nam je postao kompliciraniji i važniji.
Jeste li imali problema zbog nastupa u publici? Recimo da je publika preaktivna?
Guy: To je dobro!
Tamar: Baš prije nekoliko dana smo imali nastup gdje me neki tip gurao cijelo vrijeme.
Guy: I pala je na koljena.
Tamar: Pa sam ga na kraju nastupa morala udariti u trbuh…
Ne malo niže?
Tamar: (smijeh) pokušala sam ali nisam uspjela.
Guy: Nekad si misle da ako Tamar razvaljuje u publici da ju smiju gurati kao da je komad nečega.
Svaki opis Caruselle koji sam čuo uvijek spominje ‘indie’, bilo da je indie rock ili indie nešto, no čini se da je jedina indie stvar kod vas to što niste potpisali za diskografsku kuću. Vaši utjecaji su uglavnom teži i nemate onaj klasičan indie zvuk. Mislite li da je to pogrešna etiketa za vas?
Guy: Ne volim te etikete. Ne volim riječ indie i mislim da nismo indie jer je ta riječ izgubila svoj smisao odavno, danas je već sve indie. Možete nas zvati metal, pop, rock, nije bitno koja je etiketa. Jedina indie stvar oko toga je, kao što si rekao, to što smo to sami napravili, sami putujemo i u tom smislu smo nezavisni. Tako svaki bend počinje.
Tamar: Na nas utječe mnogo stilova. Neke pjesme su više teške, stoner rock, dok su neke malo mekše i pokrivamo mnogo glazbenih žanrova.
Zanimljivo je vidjeti da istovremeno imate utjecaje poput Kylese ili Fugazija i Deep Purple i drugi klasični rock. Smatrate li da radite nešto novo ili se možete klasificirati u žanr?
Tamar: Kada god neki bend radi pjesme, teško je da sami kažu što su. Na nas utječe mnogo toga, ovih dana najčešće slušam Kanye West (smijeh). Fugazi i Shellac su već dio mene i dobra stvar je što smo otvoreni i spremni na nove stvari.
Guy: Pišemo pjesmo i što god izađe ćemo napraviti.
Tamar: Slušamo i dosta Sufjan Stevensa i mekše glazbe i samo autsajderi bi mogli reći što smo. Ako postoji osoba koja je kao zadnji bend čula Led Zeppelin i od onda nije slušala glazbu rekla bi da smo mi slični njima, a ako je zadnji bend koji je čula Metallica rekla bi da smo slični Metallici
Guy: Mislim da Tamar i ja nismo nikada imali razgovor o tome što smo mi. Nije nas briga, mene nije briga. Koja je razlika koji žanr sviramo, samo napraviš što želiš i odabereš kako ćeš to prezentirati, kako to želiš osjećati dok sviraš, brzo ili sporo, tiho ili glasno. No ljudi će te uvijek etiketirati.
Tamar: Sviramo zajedno već tri godine u ovom bendu i drugima i glazba evoluira – previše se mijenjamo da kažemo kojem žanru pripadamo. Mislim da je dobro što se mijenjamo, možda će za tri godine Guy svirati tamburin, a ja akustičnu gitaru…
Guy: Ja stvarno želim napraviti akustičan nastup, stalno pričam o tome.
Tamar: Ali uvijek razmišljamo o novim stvarima, misli su nam uvijek bez etikete, uvijek u budućnosti, a nikad ne znaš što ćeš raditi u budućnosti.
Planirate li nove materijale?
Guy: Većina večerašnjeg nastupa su novi materijali i snimamo novi album u svibnju, objaviti ćemo ga ove godine. Mislim da već razmišljamo o trećem albumu (smijeh).
Snimate ga u Izraelu?
Guy: Ne, u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Mislite li da vam je SXSW festival dao priliku da proširite publiku, da je to bio moment kada ste se nešto više probili?
Tamar: Ne baš, mi vjerujemo u puno rada i mislim da su nam nastupi u Europi najviše pomogli.
Guy: To nam je bila isprika da konačno odemo u SAD po prvi puta. Dugo znamo za SXSW i htjeli smo biti dio toga, ali nije to nekakvo ispunjenje snova, svaka pozornica je ista, svaki nastup je nastup. Nije bitno je li festival ili klub, važno je samo da vas ljudi gledaju kako svirate.
Tamar: Nastupit ćemo na SXSW i ove godine u ožujku, a u srpnju i kolovozu idemo na festivalsku turneju po Europi.
Guy više nije osjećao noge, a ja ruke pa smo ovdje završili intervju i otišli se zagrijati u već popunjenom KSET-u.
