Na današnji dan 1987. godine izdan je jedan od najboljih i najutjecajnijih rock albuma svih vremena, doduše možda pišem malo subjektivno, ali definitivno nisam daleko od istine. Na današnji dan izdan je “Appetite For Destruction“, debi koji je Guns N’ Roses lansirao u staze rockerske besmrtnosti.

Kako je sve počelo?

Imenovanje Alana Nivena za novog menadžera benda bio je ključan trenutak u početku pripremanja albuma, a prvi potez koji je Niven na svojoj novoj poziciji napravio, bila je potraga za producentom koji će iz benda izvući ono najbolje. Odluka je pala na inžinjera iz Baltimorea, koji je igrom slučaja postao producent – Mikea Clinka.

Muziku podržava

Clink je bend odveo u Rumbo Recorders, u okrugu Cannoga Parka, sjeverozapadno od Hollywooda. “Dok smo snimali ploču, stavio sam ih u unajmljeni stan, i u samo par dana sve su uništili, izbacili su ih“, prisjetio se Clink.

Motivacija u destrukciji

Axl je upoznao Erin Everly nekoliko tjedana prije nego što je bend ušao u studio s Clinkom, ali je brzo postalo jasno da će odnos biti značajan za oboje. Erin, naravno, nije bila kućni prijatelj kao Gina Siler, ili jedna od mnogih izgubljenih djevojaka Hollywooda. Bila je dio elite Los Angelesa i kretala se u odabranom društvu, s kćeri legende Dona Everlyja te glumicama Venetiom Stevenson i Annom Lee.

Erin Everly i Axl Rose
Erin Everly i Axl Rose

Axlu je Erin postala ultimativna “dobra cura za lošeg momka”, pjevača najopasnijeg i najprljavijeg benda u Hollywoodu. U Erin, Axl je pronašao bijeg od svega toga. Kao što je Duff napomenuo: Axl je i dalje napustio trezveno odlučivanje na kraju, što je rezultat njegovih neobičnih raspoloženja. Ponekad je bilo kao da je bio u brzini, odbijajući se od zidova; onda bi spavao tri dana. Duff je bio alkoholičar. Slash je bio navučen na heroin, zajedno sa svojim partnerom u prljavštini, Izzyjem. Steven je bio općenitija vrsta fuck-upa. Spavao je na svojim krošnjama, spavao na krovovima, u kutu na podu, izgubljeno ili trezveno, bilo mu je isto.

Tijekom kratkotrajnog stanovanja u iznajmljenom stanu, vidjela su se odjeljenja u njihovim životima – barem donekle, jer su Slash i Izzy bili nedovoljno svjesni da bi primijetili. Dok su njihove sobe brzo postajale malo više od prljavštine, osvijetljene najprije golim žaruljama, a zatim konačno ni u čemu, Axl se povukao na vrh kuće, gdje je uredno uredio svoju sobu i zaključao vrata. Sada kad je imao Erin, postojao je još jedan razlog da se povuče iz kaotičnog, drogičnog, hedonističkog načina života u koji je bend upadao sve dublje. Ipak, odnos će u konačnici postati nestabilan i destruktivan za Erin i Axla.

Upravo su ovi osjećaji, prožeti u ovoj novoj i “odrasloj vezi”, trebali odražavati novu pjesmu, jednu od posljednjih napisanih za “Appetite”. To je mjera jaza koji se razvijao između pjevača i benda toliko da je njihova prva reakcija na njegovo “Sweet Child O’ Mine” bila sve samo ne oduševljenje. “Joke” je bila riječ koja je najčešće izlazila iz usta ostatka benda. Slash je počeo svirati karnevalsku intro gitaru kao “šalu” i opisao proces pisanja i uvježbavanja pjesme kao “izvlačenje zuba”. Mislili su da upravo od te pjesme neće biti ništa. Kako su se samo prevarili. Axl je čuo nešto u toj glazbi koja je uskočila na njegovu lirsku ideju. Poput mnogih njegovih ranijih pisanja, bila je izrazito autobiografska, ali nježna. Bio je spreman biti otkriven i romantičan (“Her hair reminds me of a warm safe place/Where as a child I’d hide”).

A onda je narastao ego…

Axlovo odbijanje da pristane na odbacivanje pjesme postala je značajna prekretnica i za pjevača i za bend, jer koliko god da je “Sweet Child O’ Mine” gurao album naprijed, i neprestano se vrtjela po radio postajama toliko je stvorila jaz između Axla i ostatka benda jer je tada postao uvjeren da više ničije mišljenje ne treba uzeti u obzir. Pa tako ni Slashovo. Uskoro je Slash sve manje dolazio na probe, i nije razgovarao s nikime osim Izzyjem.

“Welcome To The Jungle”, “Paradise City”, “My Michelle”, spomenuta “Sweet Child O’ Mine”… Sve su to pjesme koje zaista ne treba posebno predstavljati. Čak i ako niste ljubitelji Gunsa, barem na jednoj kompilaciji ćete imati jednu od tih pjesama, a upravo onaj osporavani riff na “Childu” postao je jedna od najprepoznatljivijih gitarističkih dionica u povijesti. Kao i većina albuma iz doba CD-a, “Appetite” ima svoje manje pjesme, fillere, ali čak i pjesme koje se osjećaju kao punila, imaju neparne filigrane koji ih razdvajaju od najobičnijih dopunjavanja svojih vršnjaka, dok je “Rocket Queen” mini ep koji je nagovijestio eksploziju estetike koja će provući kroz sljedeći album “Use Your Illusion”.

To je zaključno mišljenje za album koji se prodao u 15 milijuna primjeraka samo u SAD-u, iako napunjen strahom i mržnjom. No, uzevši u obzir dio s izjavama članova benda koji su, unatoč teškom životu, imali samo pet momaka koji su se dobro zabavljali, također pokazuje kako su rani pogledi Guns N ‘Rosesa bili kontradiktorni ne samo zbog sukoba svojih članova i njihovih utjecaja. Možda je sva ta bezobzirna potrošnja mogla dovesti do mjesta zadovoljstva koja je ponudila više od udobnosti koju nudi Srednji zapad i više od neonskog razbijanja klupskih stražnjih soba. Stvaranje “Apettite For Destruction” je bilo lutanje kroz džunglu koje vodi u raj.

266 Shares
Muziku podržava