Grutle Kjellson (Enslaved): “Loši lyricsi mogu posve izmasakrirati glazbu”

2501

Nakon prošlogodišnjeg pohoda na Hrvatsku, ratnici sa sjevera se opet vraćaju u naše krajeve. Epic black metal bend Enslaved svakako spada u sam vrh norveškog ekstremnog metala, što je dokazao dobivenim nagradama i iznimno pozitivnim kritikama iz cijelog svijeta. Ovom prilikom imali smo čast telefonski razgovarati sa Grutleom Kjellsonom, vokalistom i basistom dotičnoga benda, kojemu smo prethodno zahvalili na vremenu koje je izdvojio za ovaj intervju, s obzirom da je “Ruun Tour” već počeo.

Pošto ovo nije prvi put da svirate u Hrvatskoj, možda je najbolje da započnemo prisjećajući se prošle godine i “Isa toura”. Kakvi su bili vaši dojmovi s tog toura, kako je publika prihvatila vaše nove materijale?
“Isa” turneja je bila najduža turneja na kojoj je Enslaved do sada bio. Trajala je 5 tjedana i svirali smo u zemljama u kojima prije nikada nismo svirali. Odradili smo to s velikim zadovoljstvom, i moram priznati da je publika posve prihvatila našu glazbu i da su se odazvali na koncerte u velikom broj, puno većem nego što sam isprva očekivao. Bilo je to divno iskustvo. “Ruun Tour” će također dosta dugo trajati, trenutno smo u UK-u, a danas sviramo u Birminghamu, sutra u Londonu, a onda se selimo na Stari kontinent.

Za vrijeme trajanja “Isa” turneje, dodjeljena vam je Spellmansprisen nagrada koja je pandan Grammyju i nezavisna Alarm nagrada. Znam da ste bili odsutni za vrijeme dodjele, no kako je vam je bilo kada ste primili takvo priznanje i od kritike?

Svako priznanje je lijepo i ugodno, kad vaš rad i kritika prepozna. Dakako, to nam je dosta značilo jer je to ipak bilo od strane kritičara u našoj matičnoj zemlji. Ali opet, to je samo nagrada, pohvala, nije nešto što bi previše utjecalo na naš rad. Enslaved je to što je i bez toga. Mi ne sviramo glazbu da bi dobivali nagrade, već zbog vlastitog zadovoljstva.

Koliko ja shvaćam, ove nagrade su osigurale Enslavedu puno više medijskog prostora. Kako se Enslaved nosi s tom novostečenom popularnosti?
Hm, s ovim bi se samo djelomično složio. Enslaved je dobio puno više pozornosti, ali isključivo kod kuće, u Norveškoj, dakle na domaćoj televiziji, u domaćim novinama. Mislim da su te nagrade imale nikakvoga utjecaja na rast popularnosti u Europi ili SAD-u, jer su te nagrade više interna i profesionalna stvar.

Osvrnimo se na vaš novi album. Otišli ste u studio početkom 2006. godine da bi snimili “Ruun”. Koja je bila glavna ideja koju ste htjeli prenijeti slušateljima vašeg novog albuma?
Jednostavno smo htjeli proizvesti više organski zvuk. Dojadilo nam je digitalizacija u snimanju i produkciji, imali smo osjećaj da glazba na tom produkcijskom putu posve izgubi dušu, pa smo promjenili studio da bi mogli uživati u čarima analognog snimanja. Na taj način su bolje došli do izražaja neki elementi u pjesmama i sve u svemu, vrlo smo zadovoljni kako to sve skupa zvuči.

Meni se čini da je zvuk Enslaveda postao još rafiniraniji od prošloga albuma. Ima li to ikakve veze s činjenicom da ste regrutirali Cata Bekkevolda na bubnjevima i Arvea Isdala na gitari? Kako oni pridonose onome što je Enslaved danas?
Cato je s nama još od “Ise”; prije je svirao u Red Harvestu, koji je ustvari industrial metal. On je fantastičan bubnjar koji može bez problema pratiti bilo koji tempo. Moram priznati da je on mnogo pridonio tome što je Enslaved danas, svojim svježim idejama i profesionalnom, a opet lucidnom pristupu glazbi. No i Arve je tu imao također svoj doprinos; stvaranje glazbe je ipak grupna stvar.

Glazbeno govoreći, Enslaved danas zvuči posve drukčije nego Enslaved početkom devedesetih. Možete li se složiti s izjavom da je Enslaved postao više adult-oriented bend nego prije, s određenom dozom ozbiljnosti?
Ne gledam na to tako. Naš zajednički cilj je oduvijek bio isti; a to je osobni razvitak. Čak bih mogao reći i samozabava, s obzirom da smo ovijek svirali iz vlastitoga gušta. Početkom devedesetih su nas zanimale posve drukčije stvari nego što nas zanimaju danas, pa je s tog gledišta i prirodno da se naša glazba mjenjala. Da li je ona zrelija sad, ne bih znao reći, jer nisam siguran da li sam zreliji sada nego što sam bio onda (smijeh). Neki bendovi sviraju istu glazbu godinama i izdaju iste albume, bez bilo kakvoga pomaka. To smatram dosadnim i neinventivnim i pokušavam to izbjegavati kad se radi o Enslavedu.

Muziku podržava

Svjesna sam toga da vas često uspoređuju s black metal bendovima, iako sada imate jako malo sličnosti s tim žanrom glazbe. S kim bi vi onda htjeli da vas se uspoređuje?
Hm, čekaj da ramislim…. Pa, na primjer, s King Crimsonom recimo (smijeh). Progressive rock iz ’70-ih, old school, i tako to (smijeh).

U zadnje vrijeme bilo je mnogo ruganja na norveškoj sceni, što je kulminiralo Darkthroneovim “The Cult Is Alive” albumom. Vi ste također svirali u Desekratoru, koji je bio svojevrsna sprdnja na thrash metal. Što misliš, od kuda dolazi taj cinizam i sarkazam?
Hahahaha, zanimljivo je to što pitaš. Ideja o Desekratoru se rodila dok smo uživali u alkoholu; jednostavno smo rekli ‘Idemo se malo srpdati’, otišli u studio i snimili album. On sigurno nema neku glazbenu vrijednost, već je samo tribute tim nekim momentima iz naše prošlosti. Oduvijek sam govorio da bend koji se nije u stanju šaliti na vlastiti račun i nije neki bend, jer mora postojati određena doza samoironije i cinizma, ako ste već toliko svjesni svijeta oko sebe. Ponekad je to najbolje izraziti takvom vrstom humora.

Početkom devedesetih, ti i Ivar ste bili u death metal bendu Phobia. Također ste na svom DVD-u “Live Retaliation” odsvirali cover od Autopsyja. Znači li to da Enslaved zapravo ima korijene u death metalu?
Pa moglo bi se tako reći. I moji i Ivarovi početci su bili u tom bendu, no nakon jednog izdanog demoa, takvo nam je stvaralaštvo dosadilo pa smo poželjeli probati nešto drukčije i tako je nastao Enslaved. Što se death metala tiče, na nas je tada velik utjecaj imao američki death metal s kraja osamdesetih i početka devedesetih, a tu bih posebno istaknuo Autopsy te od europskih Carcass.

To je jednostavno bila glazba koja je tada formirala naš glazbeni ukus, a meni je Autopsy do dana današnjega jedan od najdražih bendova, ako ne i najdraži. Pa je s toga i logično zašto smo svirali tu obradu od Autopsyja na tom izdanju. Sjećam se da smo se baš nekako u to vrijeme opet prihvatili naših starih ploča i počeli ih ponovno preslušavati, te od tuda crpiti inspiraciju. Tu smo glazbu ponovno proživjeli, ali opet na jedan drugačiji način.

S obzirom na lyricse, Enslaved je bio jedan od prvih bendova koji je koristio edsku tematiku. Danas mnogi bendovi simplificiraju i koriste te motive samo da bi prodali CD. Smatraš li da takav pristup oskrvnjava povijesnu vrijednost Vikinga pretvarajući ih samo u proizvod?
Povijest je fleksibilna. Moguće ju je tumačiti na puno načina, pa je tako i sa poviješću Norveške i Vikinzima. Ljudi su skloni glorificiranju te romantiziranju Vikinga kao takvih, a s druge strane, postoje stereotipi o tome kako su Vikinzi bili isključivo pljačkaši i silovatelji. Svatko može neke povijesne činjenice izobličiti onako da služe njegovoj propagandi; tako je i s političarima, pa na vidim zašto bi drukčije bilo s glazbenicima.

To sad više nema nužno veze s norveškom kulturom, to je slučaj u cijelome svijetu. Bitno je ostati open-minded u vezi takvih stvari, ne mješati politiku s glazbom i svoje stavove zadržati za sebe. Tako je sve jednostavnije.

Promjenili ste label; s Osmosa ste prešli na Tabu Recordings. Koja je razlika u tome? Jeste li izgubili ponešto kreativne slobode?
Upravo naprotiv! Tabu Rec. je vrlo profesionalan label koji nam je omogućio bolju distribuciju, više prodanih albuma, kvalitetniji artwork i design. Sada imamo potpunu kreativnu slobodu i neovisni smo o bilo kome. A to je ono što nam je doista trebalo i ono što je pomoglo Enslavedu da se probije.

Snimili ste i drugi video spot u karijeri za pjesmu “Path To Vanir”. U njemu se prikazuju neki od najljepših krajolika Norveške. Zar takvi visokokvalitetni spotovi nisu nekako tradicionalno bili obilježje MTV-a? Kako ti je bilo vidjeti sebe samoga u spotu?
Iskreno, oduvijek smo htjeli snimiti video spot, ali nismo imali dovoljno novaca da to ispadne pošteno. Snimili smo prvo spot za “Isu”, ovo je drugi po redu. Smatram da je ovo odmak od old-school načina prezentacije benda i da je video medij koji ima svoj potencijal koji treba iskoristiti, tako da Enslaved i vizualno oživi. Inače ne gledam baš sebe samoga u spotu, nisam toliko samodopadan (smijeh), uglavnom volim pogledati druge ljude u spotovima.

Ekstremni je metal napokon doživio priznanje u Skandinaviji. Što bi ocijenio kao najbitniji faktor za Enslavedov uspjeh; potporu okoline, rad, sreću ili nešto drugo?
Rad. Predan višegodišnji rad. Enslaved nije nastao preko noći, u njega je uloženo mnogo truda. Što se okoline tiče, metal je prilično velika i važna stvar u Norveškoj; pogledajte samo koliko metal glazbenika imate na populaciju od četiri i pol milijuna ljudi. Takva okolina možda djeluje stimulativno na scenu, no u konačnici sve je ipak na bendu i na njihovom osobnom zalaganju i radu.

Bi li mogao dati kakav koristan savjet mladom metal glazbeniku koji pokušava naći svoje mjesto pod suncem?
Kao prvo, budite originalni. Nemojte kopirati druge. Kao drugo, budite ono što jeste, jer to je itekako dovoljno. Kao treće, nemojte pisati glupe lyricse. Lyricsi su duša glazbe i ako niste u stanju sami napisati dobre lyricse koji imaju vama (a i drugima) neko značenje, radije prepustite to nekome tko to zna. Loši lyricsi mogu posve izmasakrirati glazbu. I kao zadnje, nemojte pretjerivati s alkoholom, zato jer mi jesmo (smijeh).

Enslaved je u svojoj karijeri svirao i po velikim festivalima i po malim klubovima? Koje od to dvoje ti je bilo draže?
Definitivno po manjim klubovima. Tamo je lakše doprijeti do publike, bolji je kontakt. Kada svirate na velikom festivalu, pred 10.000 ljudi, puno je teže postići isti efekt kao u manjem klubu, stoga više volim intimniju atmosferu klubova gdje publika bolje reagira na našu glazbu. Uvijek se trudim da izvučem najbolje iz publike, da se sažive s glazbom.

Napokon ćemo vas gledati u zasluženoj ulozi headlinera. Što možemo očekivati od Enslaveda 25.og rujna u Močvari?
Pa, pobunu! (smijeh) Ne, ozbiljno, jako se dobro sjećam prošle godine i moram priznati da mi je hrvatska publika jedna od najdražih i da je u stanju napraviti izvrsnu atmosferu. Zato je i Zagreb bio ‘a must’ kada smo planirali ovu turneju. Mi ćemo dati 110% posto sebe kao i svaki put te se nadamo da će potpora publike biti još žešća!

0 Shares
Muziku podržava