“Moraš čut ovog, moraš nešto s njim” – nekoliko dojava dobijem pred nekih dvije godine. Pomalo se sve više zakuhava oko tog (meni) novog rappera. Nastupa pod imenom Grše. Mislim si, ok, ok, stvarno ih ima sad, ali njega se spominje najviše. Nedugo zatim debitantski album rasturi, album ima i hit “Badr Hari”.
Zvuči kako bi trebalo, mislim si, nakon toga se upoznamo na Red Bull Raplici gdje je Grše bio poseban gost. Tada sam ga i prvi put čuo uživo i uvjerio se – to je to. Grše je to, sve ima. Već godinu dana čekam dobru priliku da popričam s jednim od vodećih rappera nove generacije…
Bok Grše, upoznali smo se na Red Bull Raplici krajem prošle godine kad si nastupao kao poseban gost, kako si proveo vrijeme od toga?
Pozdrav Edo, pa dosta toga se izdogađalo i mislim da ne treba previše naglašavat situaciju s koronom i njenog utjecaja i cijelom tom situacijom koja je dosta toga zakomplicirala i trebala se “dignut ručna” što se dosta stvari tiče, ali eto ljudi smo, na sve prilagodimo tako ćemo i na ovo trenutno stanje. Vrijeme sam proveo tijekom karantene s obitelji, što mi je došlo jako dobro s obzirom da sam bio razdvojen od njih 4 godine te smo barem malo pokušali popunit tu rupu u kojoj smo bili razdvojeni, a ljeto sam većinom proveo s djevojkom i ekipom i uživajući donekle u ovom “čudnom” litu i radeći u studiju na novim projektima.
– Tilurium, tvoj prvi album je donio uspjeh, samo ime znači znači Trilj na latinskom, i to si vjerujem htio dati počast gradu u kojem si odrastao? Koliko ti znači taj grad?
Pa to ime mi je bila želja od samog početka da tako nazovem album, samo ime “Tilurium” označava legijski logor na kojoj je boravila VII. legija Rimljana te je to područje jako blizu moje kuće pa mi je to bilo uvijek zvučno i primamljivo plus latinsko ime Trilja je “Tilurij” te miksom “Tilurij” i “Um” dobijemo Tilurium odnosno “Triljski um”.
Jako sam vezan za Trilj, u adolescentnim godinama sam dosta vukao za tim da se želim odseliti i probati negdje drugdje živit gledajući nedostatke same sredine, međutim šta više vrijeme odmiče sve više vidim njene prednosti nakon šta sam vidio poprilično svijeta i dosta toga okusio sve mi više fali ta duša malog mjesta, taj mir, gdje te svatko poznaje i ti svakog poznaješ i gdje se osjećaš nekako svoj na svom jer svugdje drugo što god mi govorili uvijek ćemo bit stranci. Dosta dugujem tom gradiću i dosta sam vezan za njega.
– Sada živiš u Splitu?
Da, evo već skoro dvije godine. Nakon Njemačke sam odlučio nastavit živiti samostalno te me je nekako Split najviše privlačio, radi toga što je najbliži veći grad Trilju i nije mi daleko od doma i radi više mogućnosti što se tiče glazbe, jer kako se kaže “Što si bliže oltaru bolje misu čuješ”.
– Koristiš dosta obilježja Hajduka, koja je veza, jesi aktivan u Torcidi? Ako jesi, jel pomaže ta veza s fanovima?
Pa iskreno nisam nikada bio previše navijački orijentiran niti sam išao na utakmice pretjerano. Hajdukova obilježja u spotu “Badr Hari” su radi samog refrena “respektaj moj kraj/reprezentam svoj kraj”. I mislim da nije bilo boljeg načina za dočarat refren nego kroz te kadrove jer ipak je Hajduk simbol Dalmacije.
– Sam stil kojim repaš je energičan, a tu je i Badr Hari pjesma po istoimenom borcu. Kako si odlučio napraviti tu pjesmu?
Mislim da je na moj stil dosta utjecao r’n’r i heavy metal te dugogodisnje slušanje te glazbe barem što se tiče energije. Što se tiče Badr Harija on je nastao tijekom mog boravka u Njemačkoj 2017. godine. Ta pjesma je trebala bit suradnja sa Živcom Maradonom. Ja sam napisao svoj verse i poslao ga njemu, on je trebao riješiti svoj dio, al’ u međuvremenu je donio odluku da odustaje od rap karijere te sam završio pjesmu sam. Ni u ludilu nisam očekivao takvu popularnost pjesme i da će postati jedan od klasika hrvatskog rapa.
– Ajmo se vratit malo na početak, šta te inspiriralo, a šta zadržalo na sceni? I da li prepoznaješ trenutak kad si rekao – to je to – idem do kraja?
Pa od samog početka sam osjetio da je to to, a ja kad zapnem za nešto, nema natrag, takva mi je narav, ne stajem dok nedođem do vrha. Vjerojatno je za to zaslužan sport u kojem sam proveo jedno desetljeće i on me zapravo najviše odgojio i ostao je taj pobjednički mentalitet u meni.
Od prvog susreta s rapom i nakon prve snimljene pjesme znao sam da je to to i da se tim želim baviti do kraja života. Inspiracija da uđem u rap je bila znatiželja i usmjeravanje misli na nešto pozitivno u jednom od težih perioda života. Zanimljiva je priča kako sam uopće počeo i sami početak, jednog popodneva kad sam došao iz škole čuo sam se porukama s prijateljem Đonom, koji je tada bio jedini raper u Trilju te mu poslao iz čiste zafrkancije “Ej kada ćemo napravit neku stvar skupa imam neke tekstove” iako nisam imao nijedan tekst, niti ikakvo znanje o rapu, niti sam ga slušao u to vrijeme. Napravili smo tada prvu zajedničku pjesmu i eto čini se da mi je ta jedna poruka iz zafrkancije odredila sudbinu, jer da tu poruku nisam poslao tada vjerovatno danas ne bi bio ovdje, niti se bavio glazbom.
– Sada radiš na novom albumu, kako napreduje album? Možeš malo o njemu? Ima ime već?
Da, evo već zadnjih godinu dana radim intezivno na njemu, jako sam zadovoljan s albumom i u samom finišu smo s njim. Album se zove “Platinum” i sadržavat će 12 pjesama plus singlovi koji su već izašli – “Kavez” i “Prvak”. Jedva čekam da izađe i ne bi volio previše otkrivat radi faktora iznenađenja, ali obećavam da će biti moj najbolji projekt do sada.
– To je pod vlastitom etiketom. Ovo je vrijeme DIY labela što je jako često, naročito na rap / trap sceni – da muzičari imaju vlastiti label. Koji su benefiti?
Volio bih odmah istaknut da Blockstar nije YouTube kanal, nego legalna izdavačka kuća i možda jedina uz YEM što se tiče našeg muzičkog pravca. Mislim da je to budućnost u nas, iako je na zapadu i u ostatku svijeta to odavno, ali u nas kako za sve tako i za to uvijek kasnimo za svima. Mislim da jak label dosta doprinosi samoj sceni i razvitku scene, te onim neafirmiranim izvođačima daje priliku da pokažu svoj talent na velikoj pozornici jer puno sporije ide taj proces kad krećeš sam od nule, znam to dobro po sebi. U planu nam je stvarat to zajedništvo te zajedničkim snagama osvajat polje po polje, vidjet ćemo gdje će nas put odvesti, ali sigurno nećemo odustati s ovim. Stvaramo temelje za jednu pozitivnu priču, i da onima iza nas bude lakše.
– Suradnje, s kim ti je bilo najkreativnije surađivati dosad (i zašto)?
Pa što se tiče suradnji jako mi je teško odabrat najdražu, svaka mi ima nešto posebno, ali eto kada bi morao izdvojit rekao bi “Glas Ulice” s Bogom i Bobsijem, “Bura i Nevera” s Borom B, obje pjesme s Vedranom Bađunom i suradnje s 6wildom. A što se tiče budućih suradnji, recimo da sam ispunio svoje želje i ako se sve realizira kako treba na albumu bi mi trebali biti većinom svi raperi s kojima sam želio surađivat. Ima ih još, ali isto tako ima dosta vremena isprid mene tako da ne žurim nigdje, ako bude sve kako treba realizirat će se i to.
– Trap scena je ogromna, šta misliš o našoj i regionalnog sceni? Šta fali hrv i regionalnoj sceni? Rap i trap – idu li zajedno? Kakvi su odnosi na sceni?
Pa mislim da je hrvatska scena trenutno nikad jača, i da nikada više izvođača kvalitetnih nije bilo, ali isto tako mislim da još dosta zaostajemo za srpskom scenom i ostatkom balkana. Trap je jedna grana rapa koja je po mom mišljenju spasila sami hiphop i unijela određenu svježinu kada je sve počelo stagnirat i kad je dolazilo do određenog zasićenja jednim te istim zvukom, volim trap instrumentale jer dosta toga možeš improvizirat s njima dok naprimjer s boombapom si isto tako dosta ograničen. Nisam neki ljubitelj mumble rapa i tog “lean, kodein trapa” iako se sami trap dosta razgranao i ima jako kvalitetne muzike danas i sigurno da možemo bit jako zahvalni na tom. Ne sviđa mi se razmišljanje određenog dijela publike koja je zagriženi boombap i old school, mislim da je ovo prirodni tok i ovo je smjer u kojem je muzika evoluirala i moramo to prihvatit, jer da se trap nije pojavio opet ponavljam, uvjeren sam da bi rap “umro”, isto ono što se dogodilo rock n rollu. Mislim da je trap oživio rap te da dosta mlade publike preko mainstreama i trapa dolazi do tog zvuka, i da taj val trap muzike doprinosi cijeloj kulturi, jer svi smo mi kao mali krenuli sa slušanjem mainstreama i komercijale, a na kraju dosta duboko ušli u sami žanr.
– Koncerti. Tvoji nastupi su energični, u šta sam se i uvjerio na Raplici, nevjerojatan je doživljaj i reakcija publike – što mi i daje dobre vibre oko ovog svega. Kakav je tvoj osjećaj dok si na stageu?
Haha pa ne znam, nešto uđe u mene kada se popnem na binu, dosta ljudi komentira kako me ne prepoznaju na bini jer sam inače dosta samozatajan i šutljiv lik. Nemam objašnjenje, vjerovatno su krivi sati i sati glumljena zvijezde kad sam bio mali i koncerti pred izmišljenom publikom haha.
– Dolaziš na Drito u MSU, osim toga imaš još šta u planu – jasno je kakva je situacija, ali nešto kapne tu i tamo? Šta se očekuje na Dritu?
Radujem se jako ovom Dritu, pogotovo radi cijele ove situacije kada je sve otkazano ili odgođeno. Željan sam jako koncerata i publike i nadam se da će se ovo održat da neće biti nekakve komplikacije i da barem malo osjetimo tu draž koncerata ove godine. Drito kao Drito, očekujte delirij, pogotovo što su i izvođači i publika željni koncerata i provoda, tako da “Tko preživi, pričat će”.
