Zagrebački bend Gretta nedavno je izdao svoj novi album “Vidim što vidim“, potvrdu ‘jednog od potencijalnih mladih bendova’, kako ih se u vremenima demo-svirki često proglašavalo i nagrađivalo.
Vidi se da je bend sazrio, što se osjeća u zvuku koji je sada mnogo sigurniji nego što je to bio na “Fanatiku” pa ne čudi odličan prijem albuma kod kritičara, a uskoro ćemo vidjeti što će reći i publika o njemu, budući da dečki počinju svirati punom parom. Od prošlog intervjua je prošlo godinu i pol dana, a budući da tema ima mnogo, ponovno smo uhvatili Hrvoja i Tomislava.
Što biste kao najviše istaknuli od našeg posljednjeg razgovora?
Hrvoje: Rad u studiju, u svakom slučaju. Zakopali smo se tamo nedugo poslije našeg zadnjeg intervjua i počeli stvarati pjesme, a na kraju ljeta smo ušli i u studio snimiti ih, tako da možemo reći da je 2009. prošla u znaku snimanja novog albuma.
Kako danas, s malim odmakom, gledate na svoj prvijenac “Fanatik“? Tada vas kritike baš i nisu mazile…
Tomislav: Ne znam… Možda ga gledam kao na neki dobar album kojeg nismo uspjeli napraviti onako kako smo točno željeli, što zbog uvjeta, što zbog možda naše male nespremnosti da i u takvim uvjetima napravimo bolje. Zato je na ovom drugom sjelo sve kako treba. Pjesme su bile ‘vruće’ i odmah smo ih otišli snimati, zato se i osjeća ta energija u njima.
Danas je potpuno drugačija situacija… “Vidim što vidim” je primljen s oduševljenjem… Koliko vam znači to što su album prepoznali kritičari?
Hrvoje: Da, općenito su vrlo pozitivne recenzije. Čak i ova koja je bila s nešto slabijom ocjenom, ne čini mi se previše loša. Čini mi se da u Hrvatskoj fale mladi ljudi, nekako sam dojma da su svi preko 40, glazbeni urednici, kritičari… Mislim da im fali neki doticaj sa stvarnošću. Krajnje je vrijeme da se prestane živjeti u ’81. i u novom valu jer to uopće nema veze s nama, niti to slušamo, niti smo na tome odrasli. Ne ide mi u glavu to stalno uspoređivanje s ‘novim valom. Što treba napraviti da se novi val makne? 
Treba napraviti novi ‘novi val’… (smijeh)
Hrvoje: Ma to je danas nemoguće… Ponajviše zbog Interneta. Novi val je slijed toga što se u Zagrebu radilo nešto što se u isto vrijeme radilo i u Londonu, a kako svijet nije bio toliko povezan, to je bilo nešto novo, a samim time i zanimljivo. To se sada više ne može dogoditi jer album koji izađe u Londonu, isti dan je i tu kod nas. Takvog novog vala sigurno više neće biti.
Svi uočavaju jednu radiofoničnu i koherentnu cjelinu što se nije dalo osjetiti na “Fanatiku“. Kako je došlo do promjene u zvuku benda?
Tomislav: Marko je zasigurno jedna od značajnijih figura. Ipak bih rekao da smo tijekom snimanja “Fanatika” bili relativno novi pa je svatko vukao na svoju stranu, pa su tamo nabacani stvarno svi mogući različiti stilovi. Sada, nakon nekoliko godina zajedničkog rada, iskristalizirao se neki naš sound pa je zato sve i sjelo bolje na svoje mjesto.
Kad ste već spomenuli Marka, on svojim radovima hrabro korača u vrh hrvatske rock-produkcije…
Hrvoje: Ma, Marko je genije, pravi genijalac, s njim je tako lako raditi… Kako rapidno postaje sve bolji i bolji producent, tako bih najradije već sada potpisao s njim ugovor za buduće albume, dok još nije preskup za nas (smijeh), da se odmah osiguramo. S njim je užitak raditi, stvorila se neka kemija u kojoj je stvarno bilo jednostavno raditi.
Znači, imate ga u vidu i u budućnosti?
Hrvoje: Sigurno, on će nam uvijek biti prvi izbor.
Tomislav: Sljedeći ćemo još sigurno kod njega, a dalje ćemo vidjeti. Kako sada razmišljam, naravno da bih htio produžiti ovako uspješnu suradnju.
Viđao sam vas na mnogim koncertima, počevši od nekih velikih (npr. The Killers u Ljubljani, Editorsi na Jarunu…), pa do malih svirki. Koliko vam je to pomoglo u stvaranju novog albuma?
Hrvoje: Sigurno pomaže svaka takva svirka koju posjetimo. Mi smo skoro stalno na koncertima jer nam je to užitak, ali sam tamo ipak radije slušatelj, nego da proučavam kako tko što radi i zašto. S druge strane, ako mi se nešto sviđa, jasno je da mi uđe u podsvijest i naknadno ispliva. Meni se osobno uvijek sviđala mračnija glazba s malom dozom mistike.
Koji biste koncert izdvojili kao najbolji u posljednje vrijeme?
Hrvoje: Tu se slažemo, Skunk Anansie u Milanu.
Tomislav: Definitivno. Ja ih slušam već odavno i bila mi je velika želja vidjeti ih uživo, tako da sam bio jako tužan kada su se raspali, mislio sam, gotovo je, neću ih vidjeti nikad, tako da smo iskoristili priliku da skoknemo do Milana kada smo vidjeli da tamo sviraju. To je bila prava eksplozija zvuka i svega ostaloga što ide uz glazbu. To je moje subjektivno mišljenje jer ih stvarno volim, ali sam vidio da je i Hrvoje oduševljen, iako ih i nije ranije pretjerano slušao.
Znači, sad vas možemo očekivati u prvim redovima na njihovom skorašnjem zagrebačkom koncertu?
Hrvoje: Ma, nazvala nas je Skin i molila nas je da sviramo prije njih, ali ne znam… Sve ovisi koliko love ponude… (smijeh)… Šalim se naravno.
U prošlom ste intervjuu najavili da biste novi album htjeli izdati već oko ljeta 2009. Zašto se to nije dogodilo?
Tomislav: Malo tko je primijetio da smo promijenili izdavača…
Hrvoje: Da, mi smo rekli da planiramo novi album tijekom ljeta 2009. i to smo namjerno tako napravili jer znamo da kod nas uvijek sve kasni šest mjeseci. Da smo rekli da će izaći na proljeće 2010., vjerojatno bi izašao tek najesen.
Bila je jedna opcija da izađe još krajem prošle godine, budući da je materijal više-manje bio gotov, ali smo ipak još malo pričekali, neke stvari doradili, pa se početak godine činio kao odličan novi start za nas pri novom izdavaču Aquarius Recordsu.
Zašto je pukla ljubav sa starim izdavačem?
Tomislav: A tipično, razne nesuglasice. Nama se nije svidjelo njihovo viđenje našeg poslovanja i buduće suradnje pa je došlo do prekida. Tada smo se mi totalno nabrijali i mislili napraviti totalno indie-album, nezavisno od svih diskografa…
Hrvoje: Mi smo skroz mislili, nakon što smo prekinuli ugovor po kojima nismo željeli raditi, napraviti potpuno nezavisan album pa se nismo niti trudili previše tražiti izdavača. Zamislili smo si da ćemo sami napraviti album, ‘dilati ga’ i uopće se nismo uzrujavali oko toga, te je tada uletio Aquarius s uvjetima koji su nam odlično odgovarali.
Je li onaj ‘( ko ih j…)’ (s biografije na MySpaceu op.a.) kome specijalno upućen?
Hrvoje: (smijeh)… Ma, ne, ne, ne… To je za općenito stanje u izdavaštvu… (smijeh)
Kako to da je najavni singl “Istine su laži” postavljen na sam kraj albuma? Mnogi bendovi najveće favorite postave na sam početak…
Hrvoje: Prije nego što sam dobio kompjuter, dok sam slušao ploče i CD-e, meni su uvijek bile najbolje stvari one na kraju. Tu logiku smo odlučili ovdje primijeniti, to mi ima neku foru. U današnje vrijeme kompjutera potpuno je svejedno što je na kojem mjestu kada si možeš sam napraviti redoslijed koji želiš. Uvijek je lijepo kad te na kraju iznenadi neka dobra pjesma.
Osim te pjesme, na albumu je još mnogo pjesama koje bi mogle napraviti nešto u radijskom eteru. Za sljedeći singl je izabrana “Biti sam”. Zašto?
Tomislav: Kad smo radili tu pjesmu nikako nam nije sjedala, cijelo vrijeme smo se mučili s njom. Isprobavali smo je na različite načine, probali smo ju ubrzati, usporiti i što ja znam što sve ne pa smo ju skoro i odbacili prije ulaska u studio. Ipak smo ju snimili. Dok smo ju svirali nije nam bila nešto, ali dok smo ju preslušavali, skužili smo ju i počela nam se sviđati, te mislim da bi se mogla svidjeti širem krugu ljudi. Nekako zvuči pristupačnije od ostatka albuma, tako da mislimo da je najjača na albumu.
Otkud klavirska “Mi znamo najbolje”?
Hrvoje: Ona je nastala tijekom snimanja. Chubi je došao s jednom idejom koja je stvarno super zvučala pa smo zaključili da ne bi bilo loše da ubacimo klavir u nju, tu je uletio Jura iz Svadbasa…
Tomislav: Da, Jura je taman bio u prolazu u studiju kada smo Marko i ja nešto radili po toj pjesmi. Ona je u početku bila napravljena samo uz akustičnu gitaru pa je došla ta ideja samo sa klavirom. Jura se htio pridružiti pa smo nas dvojca malo zapeli nekoliko sati i došli do verzije koja nam se svidjela. On je stvarno jebeno dobar, stalno mu pucaju neke ideje, tako da nije ni čudno što nam se toliko i svidio završni produkt.
Znaju li se možda već budući singlovi ili će se s njima improvizirati i slušati odjek publike?
Hrvoje: Sada je to stvarno teško za reći, mislim da je još prerano. Imamo razne ideje. Za “Biti sam” smo to znali jer smo napravili tulum za prijatelje i pustili im sve pjesme pa je većina njih rekla da im se upravo ta pjesma nekako najviše sviđa, pa nije bilo nekih problema s odabirom. Nas je zapravo jako iznenadilo da im se ta pjesma najviše svidjela.
Uskoro počinju i svirke. Na MySpaceu se vidi da su počele odmah, nedugo nakon objavljivanja albuma. Mnogi čekaju da se album ipak malo više zavrti…
Hrvoje: Nismo mi baš bend koji može planirati neku turneju, mi sviramo svugdje gdje nas pozovu bez obzira je li se album već zavrtio ili ne. Sva sreća, izgleda da je neka dobra svirka oko nas pa imamo dosta koncerata. Bili bismo ludi kada bismo odbili.
U oko pada i Purgeraj kao jedna od stanica. Zašto ste uzeli baš Purgeraj? Izgleda mi kao igra na sigurno, tamo svirate vrlo često, manji je klub…
Hrvoje: Tamo se osjećamo kao doma i to je najvažnija stvar. Radimo promociju albuma dosta blizu samog izlaska albuma, nije prošlo niti mjesec dana, pa će to stvarno i biti promocija, mnogi ljudi neće poznati većinu pjesama, sad ćemo ih tek predstaviti. Ako će nas ljudi prihvatiti, ako će im se stvarno svidjeti, nema nam druge nego da najesen napravimo neki veći koncert, na primjer u Areni, (smijeh)… Sad je ona jako popularna. Mislim da bi prije bilo ispred na parkingu za 20 frendova, (smijeh).
Uskoro će ljeto, a ljeto nudi pregršt mogućnosti sviranja po domaćim, ali i inozemnim festivalima. Možemo li vas očekivati na kojem od njih?
Tomislav: Mi bismo željeli svirati i to na što više festivala. Kontaktirali smo neke festivale, nadamo se da će i neki kontaktirati nas, pa se nadam da će biti nešto svirki na ljeto. Prerano je sada bilo što govoriti jer dosad nije ništa bezecirano ziher, ali postoje neki pregovori.
‘Inspiracija nas još pere’ (također s MySpacea, op.a.) znači da su već neke nove pjesme gotove?
Hrvoje: Neke jesu. Mislim, mi u bendu stalno nešto radimo, stalno komponiramo, ali smo odlučili da ih više toliko ne radimo prije samog studija i novog albuma jer nam izgube karmu. Mislimo dva-tri mjeseca malo više poraditi na njima.
Tomislav: U tome je i razlika između prva dva albuma. Prvi smo radili godinama, neke pjesme su stvarno bile stare, dok na ovom drugom je sve nekako fokusiranije, napravili smo ih u kratko vrijeme. Na probamo smo Hrvoje i ja donosili pjesme pa smo ih brzo usuglasili.
Hrvoje: Dvije pjesme su nastale u samom studiju, mislim, postojale su neke grube skice pjesama, ali ih nismo nikad svirali na probi i uvježbavali ih, pa mi je to najveći gušt.
Možemo reći da su bendovi s izvorne ‘Rock eksplozije’ (Gatuzo, Gretta i Dosh Lee) dosad napravili velike stvari… Slažeš li se s tom tvrdnjom?
Hrvoje: Apsolutno se slažem. Nikada ne bismo očekivali da ćemo to napraviti. Za mene je ovo velik uspjeh. Ambicije su uvijek velike, želiš najbolje, ali mislim da smo svi sretni s ovim što smo dosad postigli u svojim karijerama.
Tomislav: Stvarno smo sretni i za Gatuzo i Dosh Lee. Iako kad smo krenuli, Dosh Lee još nije našao izdavača, pa sam bio dojma da su malo pali, da im se više ne da, ali su tada i oni stegnuli i izašao im je album kojim su stvarno rasturili.
Kako gledate na ‘Veliku rock eksploziju’, posebno ovu drugu koja se dogodila?
Hrvoje: Mi s tim zapravo nemamo nikakve veze. ‘Rock eksplozija’ je prerasla u ‘Veliku rock eksploziju’ i to je po meni dobro. Ima tu dobrih bendova. Nažalost, nisam bio u Zagrebu u to vrijeme, pa nisam prisustvovao ovoj drugoj.
Tomislav: Ja sam bio i bilo je ok. Prava je šteta što ‘Velika rock eksplozija’ nije postojala u vrijeme kada smo mi počinjali, jer bi nam to uvelike olakšalo posao. Bilo bi lakše jer tada ne bismo morali sami nešto takvo organizirati i mučiti se. To je dobra i pozitivna stvar za mlade bendove. Drago nam je da smo mi to započeli.
Hrvoje: Super si to sročio. Zamisli to da smo mi imali priliku svirati pred punim Boogalooom kao demo-bend na nekoj takvoj manifestaciji. To bi bilo stvarno mrak.
Dečki iz Gatuza su u intervjuu rekli da su nezadovoljni što se iskoristilo vaše originalno ime i tome pridodalo ‘velika’ i brojka 2 za prošlogodišnji koncert s potpuno novim bendovima…
Hrvoje: Meni nije žao zbog toga, dapače, htio bi da to zaživi u još većem obujmu. Ponosan sam na to što je to lijepo započelo i što smo mi začetnici toga, a bilo bi mi žao da na njoj pjeva npr. Toni Cetinski.
Tomislav: Da Siniša Bizović to nije preuzeo, vjerojatno se više ne bi pričalo o toj ‘Rock eksploziji’ i vjerojatno se ne bi više ni dogodila, tako da je s tog pogleda dobro da se taj glas na taj način proširi.
Biste li i vi išli na Doru kao i Valungari?
Hrvoje: Ajoj…
Tomislav: (smijeh)… Baš smo pričali o tome… Hrvoje ima tu štošta za reći… (smijeh)… Mnogi bi rekli da smo preumišljeni…
Hrvoje: Ma ne radi se tu o umišljenosti. Ne znam kao bih to rekao, tražim izraz da ne uvrijedim nekoga… Mislim da to nije publika kojoj bismo se mi obraćali. To nas jednostavno ne zanima.
Kad se pogleda s druge strane, to je ipak najgledaniji festival i može vas vidjeti netko tko vas dosad nije vidio ni čuo…
Tomislav: Druga bi stvar bila da smo mi neki zajebantski bend i da dođemo tamo se zajebavati.
Hrvoje: Za Valungare mi je to ok, jer su oni nešto kao Kawasaki 3p prije nekoliko godina. Ja nas tamo stvarno ne vidim. Da nam netko kaže da će nakon toga teći samo med i mlijeko te da će nas posipati zlatom, ja bih rekao ‘Ne, hvala!’.
Jesi ti to gledao? Pa to je dno dna… Da se nas tu 15 sada skupi vjerujem da bi bilo kvalitetnije od toga tamo. Tekstovi, melodije… To je užas. Ja stvarno volim svoje pjesme, stvarno volim ono što radimo, pa da sada to stavljam tamo? To bi bilo prestrašno… Što se tiče Valungara, stvarno mi je drago zbog njih, stvarno su se istakli.
Prošli put ste rekli da ste veliki poklonici Interneta, pa kako gledate na Googleov potez brisanja glazbenih blogova u zadnjih nekoliko tjedana?
Hrvoje: Iskreno, nemam neko mišljenje. Ja sam za to da glazba bude dostupna svima, a s druge strane mislim da bi autori trebali imati neke koristi od toga. Sad je pitanje koji je to format čovjeku zanimljiv da kupi neki album. Stvarno ne znam što bih rekao… Da to mogu predvidjeti, obogatio bih se. Meni je stvarno žao kada vidim naklade nekih eminentnih glazbenika koje su mizerne, ako neki sponzor ne otkupi veliki paket albuma. Siguran sam da će izdavaštvo, ovakvo kakvo poznamo danas, otići u bananu, ne vidim neki njihov interes više…
Znači, po tvojem mišljenju nema baš neke nade za diskografe u budućnosti?
Hrvoje: Moje mišljenje je da kroz 5-6 možda 10 godina, Internet više neće biti besplatan. Ti ćeš se jednostavno morati pretplatiti na neke sadržaje na Internetu koje želiš koristiti i čim ćeš željeti skinuti neku muziku, glazbenik će si to naplatiti od tvojeg providera. Mislim da će se to tako riješiti, već neke stvari idu u tom pravcu.
Tomislav: Mislim da će mnogi otići u independent fazu, svima je sve dostupno pa zašto ne bi sami izdali i zaradili na tome. Ako ga što više ljudi čuje, to će mu biti koncerti posjećeniji.
Hrvoje: Zanimljivo je to razmišljanje. Npr. tako su Arctic Monkeysi napravili pravi bum preko Interneta, ali opet im je trebao diskograf da sve to iznjedre i postanu svjetski popularni. Mislim, imali su oni rasprodane koncerte, a opet potpisali za major label. Ok, to je Engleska, najjača industrija, ali zašto nisu ostali samo na Internetu?
Tomislav: Kod njih ima nekog smisla prodaja CD-a, za razliku od tu nas.
Je li to možda razlog zbog čega ste snizili svoju cijenu albuma?
Hrvoje: Ma ne, želimo da što više ljudi ima priliku čuti nas i našu glazbu. Što se tiče tiraže, nemamo nekih zabluda, znamo da su smiješne i ne očekujemo da će se sad prodati u velikom broju.
Planovi?
Hrvoje: Postoji ona stara legendarna Chubijeva izreka koju ćemo i danas ponoviti ‘svirati, svirati i samo svirati…’. Koncentrirat ćemo se na koncertiranje pa kada ljudima dosadimo s ovim pjesmama, krećemo raditi na novima.
Novi album možda već sljedeće godine?
Hrvoje: Pa ja bih da ga izdamo što prije, uvijek sam za to, pa što bude, bude.
Tomislav: Sve ovisi kako će ovaj album proći, sve je još prerano govoriti. Ovisi i o svirkama, kako ćemo imati vremena skladati nove pjesme, ali kako je sada stanje stvari, kako nas pere inspiracija, vjerujem da bismo ga mogli brzo ići snimati.
Hrvoje: Ja bih volio da izađe sljedeće godine na proljeće…
Jel’ to znači najesen 2011.? (smijeh)
Hrvoje:(smijeh) Nemoj to reći, držimo se proljeća.
