Gordon Gano: “Femmesi nikad nisu imali set listu za koncert”

2121

Neposredno prije koncerta u Tvornici razgovarali smo sa pjevačem Violent Femmesa, Gordon Ganom. Imale smo blagu tremu, jer jedno je slušati doma Femmese na CD-u, a drugo je nalaziti se u garderobi jednog od najvećih bendova američke indie-rock scene.

No, već prvo naše pitanje oduševilo je Gordona i led je bio probijen. Dalje je sve bio ugodan razgovor o čemu svjedoči i činjenica da smo prešli dogovoreno vrijeme intervjua od 10 minuta. Izuzetno raspoložen i simpatičan, između dimova cigare, Gordon nam je odgovorio na neka pitanja:

Da li je istina da nemate set listu, već da tek na stageu odlučujete koju ćete stvar svirati?

Odlično prvo pitanje, fantastično! Točno je, nemamo set listu. Već dvadeset godina putujemo po cijelom svijetu i još uvijek nisam sreo bend koji nema set listu, to je nevjerojatno! Možda je upravo to naš doprinos koji dajemo svijetu rocka. Brian (basist, op.a.) najavljuje set i on se često razlikuje od večeri do večeri, ponekad kaže neku pjesmu koju nismo svirali godinama. Naravno, ima i pjesama koje sviramo svaku večer, ali uglavnom je različit set, izađemo na stage i ne znamo s čime ćemo početi. A još sam nešto primijetio – mi prelazimo s jedne na drugu stvar brže nego ostali bendovi koji imaju set listu. A ponekad stvarno iznenadimo jedan drugoga. Ili npr. ako je velika buka pa netko od nas krivo čuje naziv pjesme pa počne svirati krivu stvar. I to se događa, iako ne često.

Muziku podržava

Svirali ste na različitim mjestima, u gay barovima, muzejima, domovima za retardiranu djecu, pa čak i na Sjevernom polu. Da li imate omiljeno mjesto za svirke i ako da zašto baš tamo?

Pa ima dosta klubova u kojima uživamo svirati, ali samo jedno posebno mjesto mi ne pada na pamet. Ima mjesta na kojima smo održali samo jedan koncert i nikada se više nismo vraćali tamo pa su ona po tome značajna, kao što je recimo Sjeverni pol. Možda je bilo zaista posebno svirati u Carnegie Hallu u New Yorku, koja je jedna od najpoznatijih koncertnih dvorana u svijetu, a mi smo je rasprodali. Zaista je teško reći. Ja volim različitost, mi sviramo i u malim klubovima i u velikim dvoranama. Kada se vratimo u Ameriku naš prvi koncert bit će na football stadionu i mislim da će biti pun. Generalno, što je manje mjesto, zabavnije je. Ali donosi manje novaca, tako da moraš pokušati izbalansirati te dvije opcije.

Da li znaš da je jedan poznati Hrvat stanovnik Milwaukeeja?

Uh, mislim da to pitaš krivu osobu. Bend jest počeo u Milwaukeeju, ali ja već dvadeset godina živim u New Yorku i ne znam ništa o Milwaukeeju, osim onog od prije 20 godina.

Ali svejedno mi možeš reći na koga misliš, ostatak benda živi u Milwaukeeju, oni sigurno znaju!

Da li si čuo za košarkaša Tonija Kukoča, sada igra za Milwaukee Buckse?

Oh da, naravno da znam tko je on! Zar je on sad u Bucksima? Strašno, trebao sam to znati, sjećam se dok je igrao za Chicago Bullse. Čini se cool osoba. Da li ga ti znaš? Ne osobno, ali ovdje svi znaju za njega.

Priča kaže da vam je prije 24 godine otac vašeg bubnjara posudio 10 000 $ kako bi snimili svoj prvi album. Da li bi ti danas učinio istu stvar kako bi pomogao nekom mladom bendu?

Pa ja to i činim! (smijeh) To je zanimljiva priča. Ima jedan mladi bend, odnosno jedan mladi tekstopisac čije mi se pjesme jako sviđaju, njegovo ime je Lakis, mlad je pjevač, puno mlađi od mene. Nikada nije imao bend, no pokušavao ga je oformiti i ja sam mu pomagao da upozna neke ljude. Kada je napokon okupio bend uzeo sam ih sa sobom na turneju da nam budu predgrupa na nekim koncertima. Ljudi su ih jako pozitivno prihvatili, govorili su da je to najbolja predgrupa koju su ikada čuli. Kada smo se vratili u Ameriku, odveo sam ih u studio da snime ploču, ja sam bio spreman sve platiti. I znaš što se dogodilo? Bend se raspao! (smijeh) Ali ja se ipak nadam da će jednoga dana uspijeti, volim njihove pjesme!

Osim u Violent Femmesima, svirao si istovremeno u još jednom bendu – Mercy Seat. Možeš li nam reći nešto o tom projektu?

Počeli smo sredinom ’80- ih i svirali smo jedno dvije, tri godine. Ja sam bio gitarist, a i pomagao sam u aranžiranju. Svirali smo gospel i snimili smo jedan album. Odn. snimili smo i drugi, ali nikada nije bio objavljen. A ovaj prvi je izašao samo na vinilu i kazeti, tada još nije bilo CD-a. Taj bend je za mene bila odlična stvar, zato što nisam bio niti pjevač niti sam pisao tekstove, mislio sam puno više o muzici, a i jako mi je pomoglo za moje usavršavanje sviranja gitare. Imali smo čak i jednu turneju po Europi.

Prvi put ste u Hrvatskoj, općenito ste prvi puta u ovom dijelu Europe. Kako vam se sviđa u Zagrebu (osim činjenice da je danas vrijeme zaista grozno). Jesi li imao vremena prošetati malo po gradu?

Haha, je li Zagreb uvijek ovako kišovit i oblačan? Šalim se. Pa malo sam šetao okolo danas i svidjelo mi se. Arhitektura me malo podsjeća na Beč, to je vjerojatno zbog austro-ugarskog utjecaja još iz doba carstva. Također me malo podsjeća na sjevernu Grčku i Solun. Volim uvijek malo obići gradove u kojima sviramo. Uvijek vidim neku zanimljivu ulicu i onda kažem sam sebi “Sad idem još i to pogledati”.

Jeste li očekivali da će dvorana biti rasprodana?

Čuli smo to jučer i to je odlično. Ali nisam šokiran. Pričao sam sa jednom osobom u New Yorku i ona mi je rekla da misli kako će ovo biti jedan od najboljih koncerata na turneji. A jedan moj prijatelj iz New Yorka je bio ovdje prije dosta godina i snimio je izlog jednog dućana u kojem se nalazila ploča Violent Femmesa, pa mi je poslao tu sliku. Tako da sam imao neku predodžbu o tome da su ljudi ovdje čuli za nas i to nas jako veseli.

I na kraju, nismo izdržali da ne pitamo Gordona koja mu je omiljena marka cigara?

Hehe, a baš sam mislio skinuti naljepnicu kako netko ne bi pomislio da nešto reklamiram. (smijeh) Ali ja sam definitivno među onima kojima su na prvom mjestu kubanske cigare.

0 Shares
Muziku podržava