Gordan Dragić (Skaut): “Rockeri se trebaju ujediniti, a ne ‘kenjati’ jedni po drugima”

Svaki rock bend treba slijediti svoj instinkt i svoju emociju.

Skaut je zagrebački rock bend koji postoji od 2005. godine i svira isključivo autorske stvari. Prvi album “Nož za dvoje” objavili su ujesen 2006. godine, a drugi, “Blefer“, pet i pol godina kasnije, odnosno 2012. U tom se periodu svašta radilo, sviralo, snimalo, pisalo, komponiralo, napravio pokoji spot, poput onog za pjesmu “Daj mi pokaži prijatelja”, za film “Koko i duhovi”, sniman u šumama u okolici Zagreba. Pjesma je svoje mjesto našla na albumu “Blefer”, i to u formi bonusa. Trenutno je Skaut zaokupiran promocijom novog albuma “II“. Nakon nekih pretumbacija u postavi, aktualna je Ivan Veljača (vokal, gitara), Gordan Dragić (gitara), Tomislav Šušak (bas) i Davor Marinac (bubnjevi).

Kreativni proces nastajanja novog albuma započeo je još tamo od 2008. godine, pa potrajao sve do početka njegova snimanja 2014., tako da sadrži tri pjesme novijeg datuma, “Hiperpaleolitik”, “Vjerujem” i “Šesta žena”, dok su ostale napravljene ranije, a na novom albumu malo dotjeranije. Album je sniman u studijima Kramasonik, RKF te u studiju C u Zagrebu, koristeći u potpunosti analognu tehnologiju, odnosno pomalo zaboravljenim old-school pristupom, koji se nastavio i tijekom miksanja i masteriranja u studiju Morris, također u Zagrebu. Produkciju i miksanje je predvodio Neven Marinac, dok je za mastering zaslužan Filip Vidović.Zašto se album zove “II”, a ne “III”, koje su razlike i sličnosti s ranijim izdanjima, koja je filozofija benda, vjeruju li u opstanak rock’n’rolla, i još ponešto rekao nam je gitarist, prateći pjevač i kompozitor Gordan Dragić Goc.Iza grupe Skaut je 10 godina rada i tri albuma. Ono što je meni ‘zapelo za oko’, a vjerujem da će i mnogima, je naziv novog albuma – “II”. Sugerira li možda na to da želite ‘preskočiti’ neka od prva dva albuma? Obično bendovi znaju reći da im raniji album nije baš ispao dobro, kako su htjeli i zamislili, pa zato numeracije, kao, nisu kompatibilne s njihovim ukupnim brojem.
A ne, nije, kod nas to nije slučaj. Ovdje se radi o čisto drugoj stvari. Mi smo čudni likovi po pitanju organizacije svega i svačega, pa tako i Skaut ima malo čudan put. Većina pjesama na ovom albumu pisana je u razdoblju od 2008. godine, pa do sada i trebale su se naći na albumu koji je trebao biti drugi, nakon “Nož za dvoje”. No to je neslavno propalo i onda smo napravili album “Blefer” s Nevenom Marincem. Tu je krenula producentska suradnja s njim. Nakon “Blefera” je došao taj album, s kojim smo se vratili na te stare stvari, koje smo u međuvremenu bili napustili, prearanžirali ih, napravili neke nove i rekli “‘ajmo ga nazvat ‘II’“, čisto onako, da malo izazovemo konfuziju.Jedna od novih je i singl “Vjerujem”…
Da. “Hiperpaleolitik”, “Vjerujem” i “Šesta žena” su nove pjesme, plus bonus “Žedan”. One su nastale unatrag godinu, godinu i pol dana, ostalo su starije pjesme, nastajale od 2008., koje smo malo preinačili, dotjerali ih i prearanžirali. Pojedine od njih su već imale promocije na našim svirkama, bez obzira na to što nisu bile snimljene, pa će ih se neki slušatelji možda prisjetiti.Sjećam se nekolicine jako dobrih pjesama s prvog albuma, poput “Kako je umro Petar Pan”, “Onda i sada”, “Pali anđeo” ili “Parazit”. Kako bi komparirao nove pjesme s ovima, oslanjaju li se više na stari zvuk ili ima i nečeg novog. Ipak je iza vas deset godina rada, tri albuma, gomila svirki, i možete raditi svojevrsnu retrospektivu onoga što ste napravili. Ukratko, koje su razlike između Skauta tada i danas?
To da su nove pjesme oslonjene na stariji zvuk u neku ruku i jeste istina. Nama je podloga uvijek bio rock, nekakav čvrsti vid zvuka, međutim, u međuvremenu se dogodilo dosta eksperimentiranja, promjena u postavi, Tomislav Šušak nije bio u bendu dok smo radili “Blefer”, i to je rezultiralo time da je album zvučao radiofoničnije. Tada smo bili trio i skupili takav materijal, na jednu hrpu objedinili pjesme za koje smo mislili da bi mogle ići zajedno, dok je Skaut upravo suprotno. Sviramo ono što nam se u tom trenutku svira i rijetko kada se dogodi da bude deset istih pjesama na jednoj hrpi. Kužiš? Tako da bih s prvim albumom povukao paralelu u smislu da je ovaj, također, dosta raznovrstan, međutim, mislim da su produkcija i zvuk sada na onoj razini kako mi zvučimo uživo, jer najviše komplimenata do sada smo dobivali upravo za naše live izvedbe. To je energija koju je jako teško prenijeti u studio, jer kad to netko sluša doma, ipak je to neko drugo iskustvo, a mislim da smo s Nevenom Marincem ovoga puta to stvarno uspjeli napraviti jako dobro.

Zapazio sam informaciju kako ste album snimali analognom tehnologijom…
Tako je. Kompletan proces bio je analogan. Većina albuma “II” snimana je u studiju Kramasonik u Zagrebu, na Kustošiji, i taj je studio pravi mali izvor cijele te priče. Tamo je sve ‘old-school‘, oprema, pristup, i htjeli smo zadržati to, da ne bude sve čisto, sve ‘hi-fi’, nego da dobijemo malo tu saturaciju, tu prljavost u zvuku, koja zapravo nama komplimentira, jer mi jesmo takav bend. Ne treba sve zvučati ‘ispolirano’. Želimo da to bude pravi rock’n’roll doživljaj. Tako da je i kompletno miksanje u studiju Morris, koji ima ‘tonu’ dobre opreme, napravljeno analognim procesom. Ovo je bilo prvi puta da smo kompletan materijal radili na taj način i stvarno je bio gušt tako raditi.

Raznovrsnost pristupa i komponiranja glazbe Skautova je, po meni, najveća vrijednost. Kombinirate mnoge glazbene žanrove i subžanrove, od čvrstog hard rock zvuka, heavy metala, classic, garage, alternativnog, progresivnog rocka, psihodelije… Tako nešto sugerira da imate širok raspon bendova koje volite slušati.
O, da, o tome bih ti mogao pričati danima. Stvarno, svatko od nas ima svoje bendove, ali svi smo se našli oko te nekakve baze, što si sam rekao, čvrstog rocka, međutim, to seže puno dalje i iza toga. Naravno, uvijek ćemo se vraćati svojim uzorima iz djetinjstva, no s vremenom kreneš na neke druge stvari, počnu te zanimati neki drugi zvukovi, drugi pristupi pisanju pjesama, aranžiranju i produciranju, počne biti zanimljivo i osluhnuti što se događa na modernoj sceni, u smislu nekakvog mainstream zvuka i glazbe, jer i tamo ima dobrih fora koje možeš pokupiti, pa se sve to skupa izmiksa u Skautov stil. Svojedobno nas je pomalo zabrinjavalo kako će to ljudi prihvatiti, da li ćemo im ‘sjesti’, međutim, sada nam je to određena sloboda u kojoj uživamo i samo ćemo se nastaviti još više širiti u našem zvuku. Koliko god to suludo bilo.

Usprkos tome, vaše su pjesme, da tako kažem, ugodne za slušanje, čak i uzmemo li u obzir i činjenicu da ima dosta mračnog, psihodeličnog i melankoličnog ambijenta u mnogima od njih.
Da. I na novom albumu toga ne nedostaje, čak mislim da ga ima i previše. Htio bih spomenuti pjesmu “Nekoj drugoj majci”, mislim da je to, tekstualno, jedna od najsvjetlijih točaka Ivana Veljače u Skautu i tko god da ju čuje, vjerujem da će osjetiti tu mračnu, depresivnu atmosferu koju mi zapravo vučemo od prvog dana i koja nas zabavlja. Nekako nam je zabavnije pjevati o tim temama nego o onim veselijim.

Kad smo već krenuli u smjeru tekstova, poput glazbeno-stilske, i u tom segmentu ste dosta raznovrsni. Ima svakakvih tematika o kojima pjevate…
Apsolutno. Primjerice, pjesmu “Papa Štrumf” ljudi bi mogli opisati u stilu “Glupo je, Papa Štrumf kao lik iz omiljenog crtića“, no ako uđu dublje u tekst, dobit će bitno drukčiji dojam. A Skaut je uvijek bio takav, mi kao likovi volimo se ‘sprdat’ na tuđi, ali i na svoj račun. Ivan u tekstovima radi puno tog humora, koji nekima možda bude skriven, barem na prvi pogled, ali koji se ne bi trebao shvaćati doslovno, trebalo bi dublje slušati. Naravno, na nama je da to možemo i uspijemo vjerodostojno prenijeti, da slušatelji to shvate na način kako mi želimo. Recimo, ako se netko dublje upusti u analizu tekstova, poput spomenute pjesme “Papa Štrumf”, shvatit će da se radi o autoironiji, o satiričnom tekstu, u kojem se ne pjeva, doslovno, o Papa Štrumfu. U biti, potrebna je doza mašte i humora da se skuži što smo točno htjeli reći.

Mladi ste, ali imate poduži, desetogodišnji staž u rock’n’rollu, pa možete analizirati općenito neke stvari kod nas, na našoj sceni. Recimo, koliko je rock u Hrvatskoj još uvijek ‘Sizifov posao’? Teško se, na primjer, probiti u medijima kraj svih tih ‘guzlara’, koje se malo svuku i odmah imaju milijune pregleda svojih videa. Je li vam to na neki način i inspiracija?
Pa, oboje. Rekao bih da je i teško i inspirativno. Generalno, općenito stanje u društvu, ne govorim o politici, to me uopće ne zanima, u nekakvom je laganom opadanju, pa tako i kultura, i ulaganje u jedan dio te kulture, što bi bio rock’n’roll. Realno, nama te gole ‘guzlare’ nisu konkurencija, jer mislimo da bi svaki rock bend trebao slijediti svoj instinkt, svoj put i tu svoju emociju, energiju koju ima, probati sve to što vjerodostojnije prenijeti publici. Nadam se da će se stvari u budućnosti popraviti, da će opet doći neki novi Novi val, da se cijela naša rock scena udruži, to je jako važno, jer svatko sam, kao otok, teško da će nešto napraviti, ali zato smo zajedno jači. Svakako bi trebalo više poraditi na povezivaju bendova i klubova, umjesto da jedni po drugima ‘kenjaju’ iza leđa.

Da, to je naša ‘bolest’ i toga ćemo se, bojim se, teško, ili se nikada nećemo uspjeti riješiti. Spomenuo si Novi val. U zadnje vrijeme slušamo puno ‘hračkanja’ po njemu, pogotovo od onih koji ga nisu doživjeli i samim tim ne mogu na pravilan način rezonirati njegove mane ili vrijednosti, od kojih je sigurno najveća ta da je to bilo zadnje razdoblje inovativnih izvođača. Tada su svi bendovi bili specifični i nije bilo dvoje istih. Kakav je tvoj stav?
Apsolutno, to je točno. Mislim da je najvažnije, uz to što si spomenuo, bilo i zajedništvo koje je tada prevladavalo, i koliko sam ja shvatio, a i čuo po pričama, prije svih mojih roditelja, bilo je tada puno drukčije. Meni se jako sviđa, koliko sam uspio saznati o tome, što su se ljudi jako solidarizirali i koliko su se tada držali zajedno. Mislim da bi i sada trebalo biti tako, iako je sve teže, jer su i prilike sve teže. Prvenstveno svatko brine za sebe, a onda ako nešto ostane za druge. Teško je, no nadam se da će se nešto dogoditi, da će se formirati neki novi ‘Novi val’.

Iz prošlosti idemo u budućnost. Spomenuo si da ste primili puno pohvala za koncertne nastupe. Kakvi su tu planovi?
Mi smo zaposleni s još nekim stvarima sa strane, pretežno je u pitanju glazba, tako da Skaut nije jedino čime se bavimo na tom području, pa nam je uvijek najteži posao bilo organiziranje svirki. Od samih početaka smo to radili sami i u ovih deset godina nismo baš nešto naučili u tome. Međutim, sada imamo u planu malo više ‘potegnuti’ priču s novim albumom, što je više moguće, da ga čuje što više ljudi, kontaktirali smo neke ljude za koje mislimo da razmišljaju isto ili slično kao i mi, bave se s tim poslom i mogu nam pomoći u domeni ugovaranja svirki. Tako da smo trenutno u pregovorima da što bolje ispromoviramo album “II” svugdje gdje će nas ljudi htjeli vidjeti i čuti.

I za kraj, puno toga smo rekli, ali ne i podatak kako i na koji se način može nabaviti novi album.
Album je ‘indie’ izdanje, odnosno sve smo sami napravili, i može se kupiti direktno od nas, a i na svim servisima, poput iTunesa, Deezera, Google Playa, Cdbaby ili Spotifya, bilo pjesme pojedinačno ili cijeli album. Zainteresirani nam se mogu obratiti osobno i preko naše Facebook stranice.