Kada ti netko kaže da će se u Mariboru u sudačkoj nadoknadi tekuće nam 2018. godine održati manifestacija imena “Ljubav je Naša Ostavština”, misliš si sve i svašta, ali blagog pojma nemaš o čemu je zapravo riječ. Možda se radi o parodiji u režiji Laibacha, a možda i UMEK zagrijava gradski trg pred novogodišnju proslavu. Onaj najmanje, možda gotovo pa nemoguć scenarij, nemoguć u rangu Trumpova osvajanja izbora, je da se zapravo radi o iscjeljiteljskoj sesiji u režiji trojice potpuno nepovezanih mušketira.

Duge ravne kose i blaga pogleda, cvjećar sa Srebrenjaka i čovjek koji doslovno prodaje zjake – Braco, uz njega prvi repić domaće estrade i zaljubljenik u istočnjačku religioznost – Goran Karan te na kraju, “last but not the least” – Dr. Semir Osmanagić. Ako slučajno tko ne zna, Osmanagić je čovjek iza zaklade Arheološki Park: Bosanska piramida sunca.

goran karan

Muziku podržava

Da je Malnar slučajno živ, kladim se da bi sva trojica gostovala barem tri puta u legendarnoj Noćnoj Mori. No, Malnar je odavna u svom vječnom počinku, stoga likovi poput gore spomenutih više nemaju svoj prirodni poligon promocije. Prepušteni su bespućima interneta i ovakvim, u najmanju ruku čudnim koalicijama kakvih se ne bi posramila niti kombinacija HDZ-HNS.

Što se servisnih informacija tiče, 29. 12. dvorana Lent će ugostiti trio koji će, kako štura press informacija tvrdi – odašiljati ljubav. Ova vijest je u domeni interesa Muzika.hr portala isključivo i jedino u domeni našeg Gorana Karana, stoga ćemo zanemariti drugu dvojicu i kratko prokomentirati gdje je Karan sada, kako bismo se što bolje zagrijali za izlet u Deželu krajem godine.

Kada razmišljam o Karanu, padaju mi napamet dvije asocijacije: Mišo Kovač i Siniša Vuco. Prvi je kod Stankovića sada već antologijski izjavio kako u Hrvatskoj malo tko zna pjevati, ali, eto, Karan lijepo pjeva, ali nema karizmu. S druge pak strane, Siniša Vuco je, potpuno neumjesno komentirajući tadašnja najjača lica estrade, između ostalog izjavio kako se Karan klanja kravetinama, aludirajući na njegove religijske odabire. Većini je poznato kako je Karan “zabrijao” na nešto, no nisu u potpunosti sigurni u što, stoga sam malo prokopao o njegovom religijskom preobraćenju i najbliže odgovoru što sam došao je prastari članak iz Večernjaka koji datira iz 2015. godine. U njemu stoji kako je svoj duhovni put Goran Karan počeo tražiti kada je postao otac, jer je djeci htio znati odgovoriti na neka pitanja.

Svojedobno je proučavao Hare Krišnu, odlazio u Indiju, meditirao. U članku nadalje stoji kako o tome više ne želi govoriti i smatra da ne pripada nijednom redu te kaže: “Čovjek je duša u tijelu, a put otkrivenja do istine za svakog je čovjeka poseban. Postoje mnogi načini da bismo došli do te istine i, bez obzira koje smo odabrali, krajnje je ishodište univerzalno.”

Portal Atma je godinu ranije obavio interesantan intervju s našim junakom, a o svemu možete više pročitati ovdje.

Vratimo se mi u Maribor. Što je zapravo “Ljubav je Naša Ostavština”? Jesu li to Beatlesi kod Yogija? Je li odašiljanje ljubavi pandan transcendentalnoj meditaciji? Kako će to uopće i izgledati? Karan je, budimo realni, jedan od onih likova koji perfektno personificiraju svoju originalnu okolinu. Njegov fizički izgled je preslika neuhvatljivog vagabunda, a hitovi poput “Lipa si, lipa” opet kao da govore o ljubavi u njenom tradicionalnom obliku gdje se personificirana junakinja kojoj se pjevaju serenade uspoređuje s anđelima.

Kako je Karan stigao do jedne potpuno drugačije duhovnosti manje je bitno, a uostalom, odgovor ćete sami iskemijati ako pročitate intervju. Ono što jest bitno za nas kao portal koji se bavi pop-kulturalnim temama je upravo opis predstojeće manifestacije: dva Hrvata i jedan Bošnjak u Mariboru odašilju energiju debelo potkovani kulturnim i religijskim obrascima čiji korijeni dolaze s nekoliko tisuća kilometara udaljenog istoka. Gejšin pogled velikoga Brace, Samsonov rep Gorana Karana, te Indiana Jones Balkana – Dr. Osmanagić. Kakvo vrijeme za biti živ.

U vremenu opće konfuzije stvaraju se nove vrijednosti, i to same od sebe ovakvim nespojivim spojevima. Možda nije najbitniji događaj, niti će svijet nakon intenzivnih šibanja energije u Mariboru biti drugačiji. No jedno je sigurno, 29. 12. želiš biti u Mariboru. Ako ništa, zbog iscjeljujućeg Bracinog pogleda. Ili možda Karanovog repa? Za sve ostale tu su bosanske piramide. New Age na Balkanu, od Prokića preko Brace pa sve do Rubala, a evo sada i Karana. Tko zna, možda dođe i do religijskog dijaloga pa za nekoliko mjeseci ugledamo Alana Hržicu kako djeli binu s Karanom pjevajući o ljubavi. Sve više bilo bi – previše.

155 Shares
Muziku podržava