Ikona rock’n’rolla u Hrvata, Goran Bare, nedavno je izdao svoj treći samostalni album, pod nazivom “Srce“. O svemu vezanom uz album, glazbi općenito i trenutnom stanju na našoj rock sceni, popričali smo s nekadašnjim frontmenom rock skupine Majke. A kako stvari stoje, Majke više neće biti samo dio povijesti…
Prvo ću te odmah pitati vezano za najnoviji album “Srce”. Kako je proteklo snimanje albuma?
Iskreno, snimanje je bilo užasno. Snimali smo u studiju za koji se ispostavilo da je grozan, da je zastario i da se tu ne može postići ništa normalno. Kad smo završili sa snimanjem, kad smo to sve izmiksali, ispalo je da to užasno zvuči, tako da smo se odlučili staviti demo snimak, koji je bolji, i koji smo zapravo snimili kod Marka Križana, u njegovoj sobi. Tako da je album dosta ‘zvečeći’, produkcija je užasna, moram priznati, za današnje vrijeme. Ali pjesme nisu loše.
Želiš reći da je album isforsirano objavljen?
Da!
Kritičari nisu baš pozitivno prihvatili album. Zamjeraju ti da si ušao u neku kolotečinu.
Ma ne bih rekao da je kolotečina, kolotečina bi bila da sam uzeo iste glazbenike, a zapravo sam većinu albuma sam odsvirao. Ne vidim baš neku kolotečinu. Ma nemam pojma. Što se tiče pjesama, meni je album dobar, jedino što se tiče produkcije, nije na današnjoj razini produkcije. Zvuči kao neki punk bend ’60-ih godina.
Pjesmu “Ovisnički blues” svi smatraju jednom od najboljih stvari na albumu. Je li ona tvoj favorit?
Da budem iskren, za tu pjesmu nisam ni znao da se snima. Uzeo sam gitaru, svirao i pjevao, a bio je uključen mikrofon. I onda smo skužili da je to snimljeno, odsvirali ponovno i dobili smo tu pjesmu, s kojom sam dosta zadovoljan. Meni je cool.
Skupina Majke smatra se jednom od istinskih rock skupina kod nas. Je li ti žao što je došlo do raspada grupe?
Ma nema tu žaljenja, jednostavno je trenutak bio takav. Imao sam neke druge ideje, koje ti ljudi koji su bili sa mnom u Majkama nisu mogli ostvariti. Hvala Bogu, tu su se našli neki drugi ljudi koji su to odsvirali sa zadovoljstvom. Ali, postoje neki dogovori da će se Majke možda čak ponovno okupiti. Eto, sad vi imate ekskluzivu.
To će biti jednokratno okupljanje ili dugoročno?!!
Nadam se dugoročno. Bilo bi papački da idemo napravit koncert, uzet lovu i otići. Plan nam je snimiti negdje 2-3 albuma. Sve je zapravo poteklo od Zorana, gitariste. Sigurno ćemo snimiti jedan album, pa ako on prođe, nastavit ćemo dalje, i snimiti, tako, 2-3 albuma.
Misliš li da bi Majke da su opstale do sada uspjele napuniti Dom sportova, kao što je to uspjelo Hladnom pivu, ili recimo Letu 3, koji isto pune dvorane? I gledaš li na to kao nešto pozitivno ili kao da su se prodali?
Ne, prodali se nisu nikako. Hladno pivo je za mene evoluiralo, u pozitivnom smislu. Postali su zbilja dobar bend. A Let 3 nikad nisam mogao progutati, ali ipak simpatični su mi. Ali svakako je to pozitivno za cijelu rock scenu.
Bi li to mogle Majke napraviti kada se vrate?
A ne znam, ne bih htio ništa o tome govoriti unaprijed. Vidjet ćemo kakav bude interes. Nama je najbitnije da se okupimo i zasviramo opet zajedno.
S Plaćenicima si dobio profesionalnu glazbenu ekipu. Kako to da te suradnje nije bilo i na ovom albumu “Srce”?
Zato što su se počeli petljati u stvari u koje nisu trebali i smjeli. Ja volim konstruktivno mišljenje, a ne kad ti čovjek kaže: “Ovaj bubnjar ne valja, onaj tamo ovo ono”, stalno nešto tračaju, kao babe, išli su mi na živce. I onda mi ovo naprave za promociju, mislim to je bilo grozno.
Ta promocija je ispala vjerojatno jedna od najoriginalnijih u Hrvatskoj.
Ma možeš si misliti. Zamisli, ne dođu ti ljudi svirat na promociju. Ajde da su mi rekli 3 dana prije, pa onda bih se snašao nekako. Međutim, oni ne dođu na promociju i zajebu me totalno. Zakopaju me.
Od Majki i Plaćenika su nastala dva benda – Elektrobuda i Cirkus. Kako ti se čini njihova muzika?
A čuj, oni su se potrudili koliko su mogli. Iskreno, Elektrobuda su mi bolji od Cirkusa, jedino što pjevač Elektrobude nema karizmu. Barem ja to tako doživljavam. Svirka odlična, produkcija isto tako, ali nema žara, nema rock’n’rolla. A Cirkus, isto tako, pjevač mi nije baš nešto. Mislim da je to sve dobro zamišljeno, ali su pjevači podbacili u oba dva benda.
Znači, pjevač je pokretačka snaga cijelog benda?
Normalno. Mislim, slušaš pjevača, slušaš tekst, jedino ako se ne radi o instrumentalnoj glazbi, onda slušaš lika koji dobro svira. A ovdje slušaš pjesmu, o čemu pjeva, kako pjeva.
Kako ti izgleda općenito trenutna naša rock scena?
Ma užasna je. Klinci danas ni ne znaju kako je to izgledalo prije otprilike 15 godina, kad smo mi prašili momački. Nismo bili poznati, ali smo imali cool sastav, koji je imao svoju vjernu publiku, koja je išla na koncerte od Beograda do Slovenije. Zato smo i razmišljali da ponovno okupimo Majke, da malo pokažemo kako smo mi zamislili taj rock. Majke su zato i nastale. Pokrenuli smo ih ’80-ih godina jer nije bilo dobre glazbe, nama dobre glazbe u to vrijeme. Ovaj Novi val nam nije odgovorao, bio je previše pop. Slovenci su bili punkeri, ali dok njih skužiš šta su rekli, prošla baba s kolačima.
Favoriziraš li neke od naših ‘mladih’ rock bendova, primjerice Vatra ili Ramirez?
Sve je to ok, ljudi se trude, želim im sve najbolje, ja bih bio najsretniji da Vatra snimi prekrasan album koji bi me oduševio, ili recimo Ramirez. Ali, nije to meni to. Ne razumijem tekstove. Dobro oni sviraju, ali ne kužim ih.
Jesi zadovoljan njihovim pjevačima, kao pokretačkim snagama?
Da, ali tekstovi im nisu nešto. Isto kao i Ekatarina Velika, odlična svirka, ali ih nikad nisam slušao zato što nisam kužio tekstove.
Trenutno je aktualan tvoj duet s Gibonnijem, u njegovoj pjesmi “Anđeo u tebi”. Kako je došlo do te suradnje?
Pa on me zvao da otpjevam s njime jednu pjesmu i ja sam pristao. Cijenim ga kao osobu i glazbenika. Čovjek drži taj nekakav mainstream pop-rock na nekom nivou, trudi se. Njega i njegove tekstove, recimo, kužim totalno.
Misliš li da si profitirao s time što si s njim napravio duet, da si došao kod šire publike, na dobar glas?
Ma ne.. Ma zapravo ne znam, jedan kritičar je rekao da zvučim uškopljeno. Tako da možda i nisam baš profitirao.
Smeta li ti loša kritika?
Ne. Da me smeta, odavno bih ja završio s glazbom. Prva kritika je bila da bih se ja trebao baviti svim na svijetu, samo ne rock’n’rollom. Eto, tako da me kritika ne smeta. Ma prije su nas prali kao majmune. I onda kad su nas Slovenci ‘prihvatili’, onda su nas i svi ostali ‘prihvatili’, tako ti je to bilo u Jugi. Slovenci su napisali ‘Uh, koji bend’, u pozitivnom smislu, onda su i ovi u Beogradu rekli ‘Uh, koji bend’, pa ovi u Sarajevu, i svi odjednom ‘Uh, koji bend’, a mi isti kao i prije.
Kako bi izgledala neka lista tebi najboljih albuma iz tvoje karijere kako iz samostalne tako i onih napravljenih s Majkama? Recimo, 3 tebi najalbuma.
Recimo, moj prvi samostalni “Izgubljen i nađen”, zatim “Vrijeme je da se krene” i “Put do srca sunca”. Baš sam ovaj zadnji neki dan slušao, i dobar je album. Neke stvari sam tek sada provalio i shvatio.
Što trenutno slušaš?
Ma nikako ne mogu naći neki novi bend za koji bih se zakačio. A trenutno slušam Springsteena i ovaj njegov zadnji “The Seeger Sessions”. E da su meni takvi uvjeti za snimit album. Dylanov novi album mi je isto cool, Willie Nelson je dobar.
foto: t.c.
