Nekad su mi stariji znali govoriti da sam kratkovidan zbog buljenja u ekran, previše stripova i crtanja bez pravilnog osvijetljenja. Ne znam što je najviše utjecalo na moju minus četiri dioptriju, ali buljenje je sigurno doprinijelo. Kod crtanja, ubijalo bi me u pojam kad bi nešto pogriješio, samo bi bacio rad i krenuo ponovno. Svoje greške nisam mogao gledati, a s druge stane, tiskarske greške, smetnje na televiziji ili glitchevi na uprženim DVD-ima su mi uvijek bili zanimljivi.

Rudiju, likovnom umjetniku koji radi pod imenom Glitchboy2000, greške su bile također zanimljive i čitav svoj stil je posvetio digitalnim nesavršenostima. Njegova domena je glitch art, dolazi iz Zagreba, a neke njegove radove ste već vidjeli. Radio je cover za solo album Riđeg iz High5, sudjelovao u raznim izložbama, divlja na Instagramu, često stvara i objavljuje.

Uhvatio sam ga jedne večeri u Galeriji r3ica na Ribnjaku, u čijem podrumu ima atelje, taman dok je završavao ogromni rad na dva platna, kojeg sprema za Graffiti na Gradele izložbu koja je rezervirana za subotu, 3. veljače u Studentskom centru. Atelje je teški underground, doslovno. Betonski zidovi, alati na sve strane, kauč koji je preživio nekoliko radova, mrlje od boje, čekić i baseball palica. Idealni uvjeti za kreativan rad.

Glitchboy2000 u svom novom ateljeu – foto: Vuk Oreb
Kad si se točno uhvatio glitch arta? To nije oduvijek bio tvoj omiljeni likovni žanr, što te okrenulo o tom smjeru?
Muziku podržava

Ima jedno godinu i pol dana da se bavim glitch artom. Nije da sam od prve krenuo s glitchom, do tada sam crtao sve i svašta ali ništa zanimljivo – mrtve prirode, pejsaži i tako te stvari. I kako sam se tražio, nekako sam ful slučajno otkrio glitchart – ali onaj digitalni glitch, glitchanje slika u Photoshopu i raznim aplikacijama. U prvih mjesec dana sam mislio da je to samo faza jer sam se samo igrao u Photoshopu s tim sve dok mi jednom nije sinula ideja “e aj idem to probat naslikat” i eto, tako je sve započelo.

Postoje li neki određeni glitch artisti koju su jako utjecali na tebe, ili sajtovi koji ti najbolje predstavljaju tu scenu?

U počecima svojeg stvaranja i otkrivanja glitch arta jedino tko je utjecao na mene je bio jedan i jedini Andy Denzler. Od njega sam najviše inspiracije crpio, a druge nisam ni nalazio jer nije tako široko područje umjetnika koji slikaju glitch art (barem koliko ja znam). Ima još par ljudi ali samo površno, a od sajtova jedino Instagram. Tamo napišem u search #glitchart i tako tražim.

Kako točno stvaraš? Koliko se može pohvatati s tvojih društvenih mreža, neki su radovi full digital, a neki su klasična umjetnost koja izgleda kao digitalna.

U principu najviše odrađujem klasičnu umjetnost, uglavnom neki poznati rad (jer 70% ljudi su vjerojatno vidjeli takav rad, ali ne na moj način) i onda ga fotošopiram, igram se satima na kompjuteru, eksportam jedan rad barem 30 puta, svaki ima drugačiju glitch formu i onda tražim najdraži, nakon toga ga prebacujem na platno i tada još malo ručno iz glave dorađujem i dodajem elemente glitcha. Rad mi nikad ne ispadne 100% kako je zacrtan na kompjuteru. A ovi digitalni radovi na Instagramu koju nisu naslikani su samo moje skice, tako da je uglavnom moj Instagram u jednu ruku moj sketch book. Tamo držim sebi najdraže radove, od kojih s vremenom neke i naslikam.

Koliko vremena ode na jedan rad? U kojim tehnikama najčešće slikaš?

Otprilike sve ovisi o dimenzijama, mojem raspoloženju, danu i hajpu skice. U početku sam doma slikao a tada mi je za to trebalo dosta vremena da napravim rad jer doma imam kompjuter, telku, plejku i sve mi to oduzima pažnju. Napokon sam si nedavno nabavio atelje, u prostoru R3A galerije gdje imam sam svoj mir pa sada dosta brže radim jer sam 100% predan radu bez ikakvih smetnji sa strane. A tehnika je isključivo ulje na platnu. Po meni najbolja i najcjenjenija tehnika u umjetnosti.

Glitch – foto: Vuk Oreb
Rekao si mi da ti je uzor u karijeri i životu Kanye. Na koji način?

Pa naravno, pogledajte mu ženu haha (šalim se, koliko-tolko). Uglavnom nije da sam sad neki ekstra ludi fan njegove muzike, nego njegovog stava prema sebi i okolini. Odnosa sebe s vremenom u kojem se nalazi. Daje mi dodatnu dozu inspiracije i energije jer objašnjava svima da trebaju biti kreativni i da ih treba boliti briga za zakone, pravila i ljude koji im govore da nešto ne mogu. On je počeo kao producent, a na kraju je završio kao jedan od najboljih glazbenika današnjice, a i dizajnera mode samo zato jer su mu govorili da ne može.

Koju muziku slušaš dok stvaraš  i koliko utječe na čitav proces i konačni rad?

Ma raznoliku muziku, uglavnom soundtrackovi serija, igrica, filmova, sve što ima dobar vibe. Stvarno sve ovisi u kakvom sam moodu taj dan ili o trenutnom radu kojem radim. U zadnje vrijeme češće slušam muziku bez vokala jer me zna katkad vokal zabaciti u kljucanje.

Kojim glazbenicima si sve radio vizuale?

Volio bi više raditi vizuale s glazbenicima jer mi je to još najdraža stvar za raditi, covere i to, oduvijek sam osuđivao pjesme i albume po coverima više nego po muzici. Ima nekoliko stranih indie grupa kojima sam kroz godinu dana znao poslati neki rad, a ovako baš kojih se mogu sjetiti su frendovi i poznanici – uglavnom Riđi Riđ, Gezin 808, Ivo Sivo… (glazbenici, slobodno se javite, holla at me).

Cover za EP Riđi Riđa “Čvarci od marcipana”
Rekao si da ćeš se eventualno maknuti od glitch arta. Zašto?

Pa iskreno da, rekao sam to u više prilika ljudima… i ne znam, ne želim biti kao svaki drugi umjetnik u toj nekoj kocki istih radova koje stvara i iste šeme radit. Osim slikarstva, htio bih se pozabaviti i dizajnom, vjerojatno u skorije vrijeme izbaciti svoj brend ili tak nešto. Ali polako, malo po malo, vidjet ćemo kako će se stvari odvijati.

Znam da je moda sastavni dio tebe kao osobe i autora. Kopanje po second hand shopovima, streetwear, lažni Supreme i Louis Vuitton… Smatraš li da je moda jača kreativna disciplina od likovne umjetnosti? Koje brandove i stilove kopaš?

Naravno. Po meni je moda jedna od većih disciplina umjetnosti. Nije lako biti dizajner odjeće, u tom području imate veću publiku i neće se svima svidjeti to što radite, zahtjevnije je od same umjetnosti. Kada bih išao opisati svoj stil, bio bi to neki casual style, ne previše flashy i ne basic, nego neka fina sredina, a i to sve ovisi o moodu toga dana.

Detalj s diptiha koji će biti izložen u SC-u 3. veljače – foto: Vuk Oreb
Ajmo sad malo dublje. Umjetnost jako često služi ako emotivni ispušni ventil. Što izbacuješ iz sebe kad crtaš i slikaš?

Pa pošto sam dosta anksiozna osoba, tijekom slikanja i crtanja izbacujem stres i svu negativnu energiju nabijenu zbog anksioznosti. Ne postoje neke pretjerane emocije koje izbacujem osim te strasne anksioznosti koja je non stop sa mnom.

Na čemu trenutno radiš? Kad sam došao do tebe u atelje, radio si ogromnu sliku, preko dvije ploče. Kad će javnost to vidjeti?

Hvala bogu rad je napokon gotov, tj. sad zvuči kao da sam ga radio godinu dana, a trebalo mi je mjesec i pol dana, max dva. Uglavnom se radilo o slici od dvaju platna, diptihu. Dva platna metar sa metar i pol koji, kada se spoje, čine jedan veliki rad. Taj rad će biti predstavljen na Graffiti na Gradele izložbi 3. veljače u SC-u Isplati ga se vidjeti, slobodno dođite.

Baci nekoliko solidnih audio video preporuka ekipi koja ovo čita.

Jedan dobar YouTube mix: Trappin in Japan Vol. 2 / R y a n C e l s i u s ° S o u n d s

Nekoliko umjetnika koje vrijedi pratiti:

Andy Denzler
John Horton
Blondey McCoy
Giacomo Carmagnola
Felipe Pantone
Virgil Abloh

Par kvalitetnih fashion accountova na Instagramu:

Stone Island
Burberry
Gosha Rubchinskiy (prati hashtagove #gosharubchinskiy i #gosha)
Fred Perry (uglavnom casual)

Najslušanija traka u zadnje vrijeme: “Shit / Future”

Gdje vidiš Glitchboya2000 za dvije godine, i hoće li se i dalje tako zvati?

Gdje vidim Glitchboya za dvije godine? Pa sad bi mogao pričati unedogled priču što bi radio, što ne bi radio, kako će se odvijati moj rad, ali nisam jedan od onih koji pričaju priče nego onaj koji radi. Tako da – stay tuned!

310 Shares
Muziku podržava