Gino: “Na zemaljskoj kugli nema nijedan bend kao Kultur Shock”

Kultur Shock i dalje je bend čija aktualnost ne jenjava. Osim što su multikulturalan bend koji žanrovski spaja sve što im je u glazbenom interesu (od etno utjecaja Balkana, world musica, pa do rocka i punka), također su bend koji ima veliku bazu slušatelja i poklonika.

Njihov zadnji album “Minstry of Culture” dobro je prihvaćen od publike, a svoj glazbeni put nastavili su turnejama i snimanjem EP-a “Tales Of Grandpa Guru Vol1”.

Frontmen Gino u intervjuu uoči nastupa na Špancirfestu otkrio je što to donosi novi EP i koje su iduće stanice gdje će ih njihovi fanovi moći vidjeti, ali i novi slušatelji moći upoznati s energijom i glazbom Kultur Shocka.Prošlo je nešto više od godinu dana od kada je album “Ministry of Kultur” vani. Kakve su reakcije publike na album?
Zar je samo godina prošla? Meni to izgleda kao prije 100 godina. Mi obožavamo naše prijatelje koji prate naš rad jer ne volim riječ fan. Sretni smo kad su oni sretni, ali mi još uvijek snimamo albume i sviramo onako kako se prvenstveno sami osjećamo. Raduje nas da nam je album prihvaćen, ali svrha našeg postojanja nije biti prihvaćen od publike, nego naše osobno zadovoljstvo. Neki su čak rekli da nam je to najbolji album koji smo snimili. Ne znam jesu li u pravu. I kako se to uopće vrednuje? Međutim, ako i postoji rasprava na temu je li nam sedmi album najbolji dosad, mislim da smo uspjeli ostvariti svoj cilj. A to je da ne snimamo albume ‘samo onako’, nego zato što imamo nešto za reći.
Evo, novi EP je već snimljen. Gdje vas publika više prati, vani ili ipak najviše fanova imate u Hrvatskoj?
Ne znam. Ja obično ne volim brojati publiku. Drugačiji je osjećaj svirati pred svojim narodima (u što uključujem i Bugare, Mađare, Grke, Rumunje i Turke) ili zapadno od Slovenije. Mi se međusobno razumijemo.Je li na albumu “Ministry of Kultur” zastupljeno više balkanskih etno segmenata nego na prošlom albumu ili razlike nema?
Kao što već rekoh – mi ništa ne radimo namjerno. Sad kad poslušam sedmi album čini mi se mračniji i ozbiljniji od ostalih, a je li više ili manje pod utjecajem Balkana nije ni bitno.

Hoće li zvuk kakav njegujete i u bliskoj budućnosti biti vodilja vašeg stvaranja ili ćete ipak napraviti nekakav zaokret?
Utjecaj Balkana je tu, htio ja to ili ne. To sam ja, a ja nikad ne bježim od sebe. Što je da je – moje je. Kad smo već kod stila koji sviramo: mi smo ga napravili i ako budemo htjeli, mi ćemo ga i promijeniti. Na zemaljskoj kugli nema nijedan bend kao mi i potrudit ćemo se da tako i ostane.

Kad smo već kod novih pjesama, spomenuo si da uskoro izlazi EP koji nosi naziv “Tales Of Grandpa Guru Vol1”. Što možeš reći o tom EP-u?
Evo na tu temu su nam već rekli da novi EP ima manje etno utjecaja nego ranije. Ja to ne znam ocijeniti. Ja samo pišem muziku kako mi dođe. Grandpa Guru je alter ego koji sam prihvatio shodno svojim godinama. Šalim se, al’ znate onu u svakoj šali… Ako ništa drugo, nemam više strah od toga da ću postati stari rocker s maramom (ili kapom) na glavi iz čijih očiju maše kompleks Doriana Graya. Mi stalno radimo nove stvari. Dok bude tako postojat ćemo. Nema nostalgije. Kad prestanemo svirati – nećete nas više vidjeti ni na stageu ni na reality TV-u.

U vašoj glazbi očituje se toliko energije zbog svih glazbenih elemenata, ali i zbog različitih ličnosti unutar benda jer svatko na svoj individualan način pridonosi onome što stvarate. Vaš live nastup isto ima podosta energije, odakle crpite toliko energije?
Ja sam uvijek bio vrlo ponosan na našu spontanost. Mi smo ono što jesmo i u životu i na stageu. Prevare nema. Onako kako se osjećamo, mi svi, tako ce nam zvučati i produkt koji ostvarimo. U pravu ste kad kažete da svi u bendu na svoj individualan način doprinose toj energiji svojstvenoj za Kultur Shock. Ponosni smo na to. Nitko u ovom bendu nije slučajno. Sve su to ljudi vrlo stručni i cijenjeni u svom poslu. Često se međutim u životu dogodi da stručni ljudi iz ovog ili onog razloga izgube entuzijazam. Nama ne. Mislim da smo imali sreće da smo se našli. Od prvog dana postanka Kultur Shocka pa do zadnjeg (kad god to bude), svirat ćemo svaku pjesmu kao da nam je zadnja.

Politički i socijalni angažman vrlo je zastupljen u vašim tekstovima. Mnogo toga kritizirate, na mnogo toga upozoravate kroz tekstove…
Ma volio bih ja pjevati o cvijeću, pticama, ljubavi i sreći. I jesam kad mi je to bila svakodnevnica. Svakodnevnica je međutim danas mnogo drugačija. Okrenite se oko sebe i pogledajte svijet u kojem živite. Ako vam još uvijek prvo ‘ljubičice’ padnu na pamet, povlačim sve što sam rekao. Ja imam vrlo malo kontrole oko toga što će izaći iz mojih usta i glave. Kugla se okreće, a ja gledam i reagiram. Balkan je inspiracija. Ne samo meni. Svima. Balkan je centar svijeta. U doslovnom smislu. Kada se Rimsko carstvo podijelilo (mirnim putem, prvi i zadnji put), podijelilo se posred Balkana. Do dana današnjeg mi smo ostali granica između istoka i zapada – centar svijeta koji svi negiraju, omalovažavaju, ali bi ga htjeli imati u svom posjedu.

Tko je autor tekstova? Isključivo ti ili svi sudjeluju u pisanju tekstova?
Većinom ja. Ponekad koristimo knjige, pjesme i tekstove naših velikih renomiranih književnika (Aleksa Šantić, Meša Selimović). Ako pjevam na nekom od jezika koje manje razumijem, ne stidim se zatražiti pomoć od raje u bendu ili drugih prijatelja.

U pjesmi “Tamni Vilajet” za uho su mi zapeli stihovi “Nikada niko na svijetu nije nikoga zajebo ko svoj svoga/Do jučer smo bili što danas nećemo, a nismo postali ništa drugo/Preziru nas braća-preziru stranci, a mi se branimo mržnjom i ponosom/Stid nas je pogledati unazad, a nemamo kuda naprijed“. O čemu se točno radi, jesu li oni kritika onih prošlih, ‘boljih’ vremena koja sežu u Jugoslaviju, ili je to više opis čistog mentaliteta Balkana?
Stihovi za pjesmu “Tamni Vilajet” rimovana je i uglazbljena verzija dijela knjige “Derviš i Smrt” Meše Selimovića. Nije vezana za vrijeme, nego za karakter. Velika mi je čast koristiti riječi i misli ovog velikog pisca. Nitko kao Meša nije opisao naš mentalitet. Balkanski kompleks! Ja svesrdno radim na objelodanjivanju ovog pojma. Što prije prihvatimo njegovo postojanje, lakše i brže ćemo ga se riješiti.

Koliko ste upućeni u situaciju na Balkanu budući da ste bend iz Seattlea? Ne bi li bilo malo licemjerno kritizirati područje s kojim niste u svakodnevnom doticaju?
Ja ne pišem o svakodnevnim previranjima i dnevno-političkoj situaciji na Balkanu. Ja pišem o karakteru i mentalitetu mene i moga naroda. Jer to je moj karakter i moj mentalitet! Gdje god da odem tu je, sa mnom. Nisam odgovoran za tuđe komplekse i za to tko kako razumije moje pjesme. To je njihova osobna stvar. Ne miješajte mene u to. Ja pjevam o sebi, ne o njima. Osim toga, mi smo bend iz aviona i s ceste (ne iz Seattlea). Zadnjih deset godina više smo vremena proveli u Europi nego u Americi, a pola od toga na Balkanu.

Mislite li da se stanje na Balkanu mijenja, da je stanje politički i socijalno donekle unaprijeđeno ili je sve unazađeno?
Ne znam. Volio bih da granice nestanu i da svi budemo u EU. Volio bih da mi od Zagreba do Sarajeva ne treba sedam do deset sati vožnje.

U prošlom intervjuu za Muzika.hr izjavili ste “da vam dođe da se odreknete world etno Balkan sranja kad vidite tko se sve gura i predstavlja ‘balkanskim zvukom“. Je li se promijenio vaš stav oko toga? Tko vam to smeta?
Zar ja sličim na osobu kojoj neko smeta? Meni smeta stara priča u kojoj bogati iskorištavaju siromašne, pa ih onda bace u smeće kad im više ne trebaju. Barcelona zarađuje na prodaji flamenca iz Andaluzije, dok ih u isto vrijeme zove pogrdnim imenom, Espana profunda (seljačka Španjolska), Makedonija ne može koristiti i mora izmisliti novo ime za ajvar, jer su Slovenci zaštitili ime i sad to prodaju širom EU i tako dalje. Mi (Balkanci) i naša muzika, film, umjetnost u globalu smo zapadu zanimljivi za vikend.

Od nas se očekuje da ih zabavimo dok piju i igraju se Balkan bad boysa u diskotekama po Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj. U ponedjeljak se oni vraćaju na posao, a mi u svoju rupu, ili ako smo gastarbajteri u WC koji čistimo. Tako je to počelo. Mi smo njih zabavljali, oni su se veselili. Potom se dogodilo ovo: budući da iz naše umjetnosti (bez obzira na njihovu namjeru da se koristi isključivo u zabavljačke svrhe) izlazi jedan nekontrolirani vapaj za nikad ostvarenom pravdom, mi njima smetamo. Ne naša muzika, nego mi. Njima trebaju poslušni zabavljači. Naši ljudi su sve samo nisu poslušni. Tako da oni sada prave svoje (većinom DJ) projekte u kojima koriste sampleove iz naše kulture. Baš me briga, neka koriste. Muzika je tu da bi se dijelila svima nama, ali ne stavljajte mene i njih u isti koš! Ja nisam zabavljač!

Ima li koji bend s područja Balkana koji vam je posebno zanimljiv?
Edo Maajka, Dubioza kolektiv, Golem, Kontra, Gatuzo, ABOP, Goribor… ali tko sam ja da dajem sudove? Vjerujem da postoji mnogo dobrih bendova koje još nismo ni čuli. Alternativa nikad nije bila bolja na našim prostorima.

Pomalo ste buntovnički i revolucionaran bend. Poznata je činjenica da revolucija jede svoju djecu, a u svijetu i dalje postoje predrasude prema onima koji su drugačiji.
Ne znam što znači to buntovnički? Protiv koga? Što nazivate revolucijom? Ja se zalažem da se svijet i stvari u njemu postave u prirodno stanje. Prirodno stanje je situacija u kojoj nitko nikoga ne iskorištava, nitko nikome ne nameće svoje mišljenje i nitko nikoga ne tjera da radi ono što neće. Prirodno stanje je situacija u kojoj je tolerancija konstantna vrijednost. Opet se sad dotičemo našeg mentaliteta.

Možete vi meni opet reći da, budući da provodim manje od 12 (ili koliko god je etablirana dozvoljena mjera) mjeseci u godini na Balkanu, nemam pravo govoriti svoje mišljenje o mentalitetu mene i moga naroda, ali to neće promijeniti našu narav. To neće promijeniti negativne posljedice koje dolaze kao odraz naše naravi i mentaliteta. Predrasude i konzervativizam su karakteristika naših naroda. Nije u pitanju revolucija. O njoj se može razmišljati tek kad uhvatimo korak s ostatkom razvijenog svijeta. A da bi se to dogodilo potrebno je da u potpunosti, u teoriji i praksi, prihvatimo materijalizaciju ostvarenja ljudskih prava i eliminaciju predrasuda svih vrsta: vjerskih, nacionalnih, rasnih i seksualnih. Ovo između ostalog uključuje i potpunu eliminaciju homofobije kroz izjednačavanje ljudskih prava između žena i muškaraca, te heteroseksualnih i homoseksualnih građana naših zemalja. Ovo sve meni ne zvuči buntovnički nego prirodno

Mislite li da kroz svoje tekstove možete promijeniti svijest okoline?
Da, ako ništa mora se od nečega i nekoga početi.

Svijet je i dalje zajeban i inspirativan?
Da, vrlo.

Gdje će vas hrvatska publika imati prilike čuti i vidjeti u skorije vrijeme?
Na Lastovu 24. kolovoza i 26. kolovoza na Špancirfestu u Varaždinu, to je jedan od najstarijih i najcjenjenijih festivala u Hrvatskoj i čast nam je tamo nastupiti.