George Martin (1926. – 2016.) – producentski gigant

U godini kada ponajbolji album The Beatlesa i svih vremena “Revolver” obilježava 50. obljetnicu snimanja i izdavanja, prestalo je kucati srce arhitekta njihovog zvuka, Georgea Martina.

Iako dijeli ime i prezime s Amerikancem Georgeom R. R. Martinom, autorom
“Igre prijestolja”, producentsko prijestolje kod Georgea Martina je
bilo uglavnom neupitno.

Koliko je George Martin bio velik? Danas za svaki album najveće svjetske pop-zvijezde uzmu bar tri producenta (Beyonce, Adele…). The Beatlesi su kroz 95% svoje diskografske karijere imali jednog. Sjetimo se malo karijere The Beatlesa, u kojoj su dotakli sve postojeće trendove, stvorili nove i, iz današnjeg kuta gledano, osim rapa i electronice nije bilo stilske niše u koju se nisu uspješno uklopili. Kroz veliku većinu tih istraživanja ih je pratio George Martin: počevši od klasičnih pop-početaka do eksperimenata s psihodelijom, indijskom muzikom i heavy metalom. George Martin je bio sinonim za znanje, proaktivnost i gospoštinu.Klasično obrazovan glazbenik, rođen 3.1.1926. imao je dovoljno strpljenja i takta slijediti i usmjeravati svoje darovite ‘učenike’. Lennon, McCartney, Harrison i Starr su, bar u počecima, upravo to i bili. Martin je, zapravo, više ‘kupljen’ šarmom liverpulske četvorke, ali ne i njihovim pjesmama, i nije smatrao da će biti nešto od njih, no pristao je raditi s njima jer su mu se činili kao simpatični ljudi.U svojoj poruci na Facebooku, kondolirajući njegovoj familiji, McCartney je naglasio da je Martin bio njegov drugi otac: zamislite danas profesionalni odnos u kojem, na samom početku karijere, iskusan producent ponudi ‘siguran top hit’ i bend ga odbije pod izlikom da želi raditi autorske stvari, kao što je “Love Me Do”. Potonja je pjesma jedva ušla u britanski TOP 20, a Martinov prijedlog, “How Do You Do It” je završio na broju jedan u njegovoj produkciji i u izvedbi sa sastavom Gerry and The Pacemakers, a Martinova reakcija na to bila je prijedlog da se promijeni izdavač pjesama The Beatlesa, koji će raditi bolju promociju. To je jedan od mnogih primjera roditeljske strpljivosti kakve je imao Martin i kakve teško da ima u današnjem muzičkom biznisu.Naravno, The Beatlesi su se brzo ‘iskupili’ za odbijanje podarivši nisku ‘broj jedan’ hitova, a Martin je, što je manje poznato, skupljao uspješnice producirajući za druge izvođače: Cillu Black, gore spomenute Gerrya and The Pacemakerse, Billya Kramera i Dakotas, poslije raspada The Beatlesa je producirao ploče za Jeffa Becka, Kennya Rogersa, Eltona Johna, Ultravox, Americu, Garya Brookera, Cheap Trick pa i Celine Dion. Ipak, najpoznatiji je bio po radu s The Beatlesima. Dok je Philu Spectoru zaštitni znak bio ‘zvučni zid’, Martin je bio prilagodljiviji, dajući pjesmama ono što im je najpotrebnije da zvuče jasno i pristupačno, ali ne i banalno. Upravo je Martin predložio angažman gudačkog kvarteta u pjesmi “Yesterday”, na McCartneyev prvotni skepticizam, Martin je aranžirao “Eleanor Rigby”, a Tony Visconti je, prema vlastitim riječima objavljenim na Facebooku, spoznao što želi raditi u životu nakon što je čuo klavirski solo na pjesmi “In My Life”. Taj solo je svirao George Martin.Martin je još 1965., dakle još u debelo doba mono-standarda razmišljao o stereo-formatima, napravivši originalne stereomikseve za albume “Help” i “Rubber Soul”. Da podsjetim, The Beatlesi su razmišljali kako će njihove ploče zvučati na većini gramofona u svijetu, a tada je dominantan sistem bio – mono i bilo im je mnogo važniji mono format nego stereo format. Stereo će polako preuzimati primat i Martin je i na tom području bio spreman kvalitetno obaviti svoj posao.

Iako je i poslije imao sjajnih radova, albumi “Revolver” i “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” se nameću, uz pripadajuće singlove “Paperback Writer/Rain” te “Strawberry Fields Forever/Penny Lane” kao vrhunci Martinovog produkcijskog rada.

Distorzirane gitare u “Taxman”, “She Said She Said”, “And Your Bird Can Sing” i “Rain” postavile su temelj za čitavu karijeru grupe Oasis, koja se pojavila dvije i pol dekade godina kasnije, a “Tomorrow Never Knows” s albuma “Revolver” može stajati kao prvi primjer trip-hopa. Orkestriraniji “Sgt Pepper” dao je Martinu mogućnosti da se izrazi kao aranžer, iako nije aranžirao “She’s Leaving Home”, što je neko vrijeme zamjerao McCartneyu. Iz uloge oca Martin se lako prilagodio ulozi moderatora, pa i istraživača-kolege koji je sa svojim suradnicima tražio najbolji zvuk za određenu pjesmu.

Ta uloga moderatora će mu pojesti nešto živaca tijekom snimanja “Bijelog albuma”: unatoč tome što je Martin inzistirao da album “The Beatles” (odnosno “Bijeli album”) bude jednostruki, grupa ga je nadglasala, a rezultat je neujednačen, ali najprodavaniji album The Beatlesa do tada. S grupom će tada nakratko prekinuti suradnju, da bi se u punoj formi vratili jedni drugima na albumu “Abbey Road”. Manje je poznato da je uvjete ponovne suradnje diktirao – Martin, što je možda i najjasnije priznanje za ovog gospodina i glazbenog erudita koji je godinama uspijevao pratiti divljački radni tempo najbolje grupe na svijetu, a ne jednom i anticipirati njihove kreativne želje. Pitanje je koji bi u današnje vrijeme producent mogao najvećoj, najprodavanijoj i najpoznatijoj grupi na svijetu diktirati uvjete dalje suradnje. Uostalom, bez Martina The Beatlesi su snimili “Let It Be”, album s kojim su se veliki producenti Glyn Johns i Phil Spector mučili da ga kompletiraju.

Razlaz The Beatlesa nije značio i prekid pojedinačne suradnje: s Ringom je surađivao na albumu “Sentimental Journey”, a s McCartneyem je surađivao na naslovnoj pjesmi iz filma o Jamesu Bondu “Live and Let Die“, koja, prema nekim popisima u medijima, spada među tri najbolje pjesme iz ciklusa Bondovih filmova svih vremena i na albumima “Tug of War” i “Pipes of Peace” te na pjesmi “No More Lonely Nights” iz 1984.

Martin je producirao i verziju pjesme Eltona Johna “Candle In the Wind” iz 1997. koja je bila posvećena tragično preminuloj Lady Diani, a valja spomenuti i suradnju s Jeffom Beckom na uglavnom instrumentalnom albumu “Blow By Blow”. Veliki gitarist se na toj ploči naklonio The Beatlesima reggae-jazz obradom pjesme “She’s A Woman”. Jasan, zvonki, prirodan zvuk ove kolekcije govori u prilog tome da Martin nije morao imati The Beatlese kraj sebe da bi snimio veliku ploču.

“Ako je netko zaslužio biti ‘Peti Beatle’, to je bio on” stoji još u McCartneyevoj izjavi o Georgeu Martinu na Facebooku. Nećemo se svađati s Paulom oko toga, valjda čovjek zna.