Garage Spring Roll festival – “Tradicija se nastavlja!”

4290

Pred nama je i treće izdanje Garage Spring Roll festivala te smo zavirili iza njegovih kulisa i saznali kako teku pripreme. S nama su bili organizatori, Goran i Žaki, poznatiji kao članovi bendova The Welcomin’ Committee in Flames i Erotic Biljan & His Heretics, koji su nam predstavili festival i ovogodišnje bendove.

Za početak, recite nam tko stoji iza festivala i kako ste uopće došli na ideju organizirati ovakav jedan događaj?
Žaki: Iza festivala stoji Goran Lautar prvenstveno koji je na divnu ideju organiziranja garage festivala u Zagrebu došao prije tri godine, budući da je već i prije dovodio bendove slične provenijencije u Zagreb, a onda…

Goran: … a onda je došao Žaki (smijeh). Od cijele priče ne bi bilo ništa jer se meni vjerojatno ne bi dalo više nakon prve godine, bilo je prilično naporno i stresno i onda je Žaki povukao i sa svoje strane, tako da sad radimo obojica.

Kako se jedan ovakav festival financira? Znamo naime da je prve godine upad na oba dana bio besplatan, što je zaista rijetkost.
Goran: Tako je, ovo je treći festival po redu, prve godine održavao se isključivo u Spunku dvije večeri i u biti smo lovu dobili od samog Spunka. Dobili smo određeni iznos kojim smo pokrili troškove dovođenja bendova, svi bendovi su došli za benzin, svirali su za sobu i hranu.

U biti je tako i dan danas ostalo, s tim da smo sad malo proširili budžet i mogućnosti, tako da možemo dovoditi bendove iz malo udaljenijih krajeva. Jedna večer će biti kao i prošle godine ponovo u Spunku, a druga večer će biti u KSET-u. Tamo će se naplaćivati upad kako bismo mogli pokriti sve troškove.

Žaki: Da nema KSET-a ne bismo uspjeli dovesti sve te bendove. KSET ima veće logističke mogućnosti od Spunka, mogu se naplatiti ulaznice, razglas je pošten, ljudi mogu pošteno vidjeti bend… mislim, nije da Spunk nema svoje čari, naravno. To planiramo i dalje tako održavati, da jedna večer bude u Spunku, da se održi ta tradicija malog kluba za ljude koji se vole gužvati. A KSET je tu da se proširi malo i ponuda bendova i da se proširi kvaliteta.

Muziku podržava

Budući da obojica svirate u bendovima s kojima često odlazite na turneje vani, nameće se pitanje je li bilo lakše dovesti bendove, budući da ste ih već poznavali, imali neke kontakte?
Goran: Apsolutno, pogotovo što smo mogli dogovoriti manje-više da bendovi ne naplaćuju svoj honorar koji bi inače tražili. Da, istina, dosta toga je na prijateljskoj bazi, a bendovima je na neki način isto u interesu lijepo se provesti, doći u Zagreb. Ovdje ima puno ljudi koje to zanima i pročuo se glas uokolo da festival ima svojih vrijednosti, svojih draži i svoju kvalitetu.

Recimo ove godine smo dosta bendova morali odbiti, bendovi su nam se sami javljali, iz svih krajeva Europe čak. Nažalost ograničeni smo vremenom, i Spunk i KSET rade otprilike do ponoći, tako da će sve definitivno vrlo rano početi, najava će biti na vrijeme kada će točno početi, vjerojatno već negdje oko 20:30-21 h.

Žaki: Apsolutno pomaže to što sviramo okolo pa automatski i vidimo bendove kako zvuče na stageu, jer potpuno drugačije je kad slušaš stvari na MySpaceu ili CD nekog benda, a kad ih dođeš uživo pogledati onda se razočaraš.

To su sve bendovi koje smo negdje vidjeli, sreli, pozvali po preporuci, tako da smo sigurni što dovodimo. I naravno da drugačiji kontakt ostvaruješ kad ti već poznaješ ljude, a drugačiji kada bi sad trebao nekoga navlačiti za rukav, pogotovo neki bend da ti dođe svirati za 100 eura iz Austrije, recimo.

Možete li nam ukratko predstaviti ovogodišnje bendove?
Goran: Evo ja ću prvo reći za KSET, koji je prvi dan, to je petak 3. travnja. Nažalost, ništa od The Anomalys koje smo prvotno imali u planu, ipak se nije posrećilo da dođu ove godine, ali nebo se smilovalo i umjesto njih dolazi jednako, ako ne i još zanimljiviji i uzbudljiviji bend.

Ravno iz Istanbula dolaze divlji The Raws, turski primitivni garage r’n’r o kojem se mnogo priča ovih dana na europskoj garage sceni. Dvije zujave gitare + fenomenalan bubnjar i pjesme naslova poput “Rape Ma Baby”. Ne zovu ih uzalud azijski Black Lips. Ne propustiti!

Ostala dva strana benda te večeri u KSET-u su iz Švicarske, jedan je bend s kojim sam ja zajedno sa svojim bendom išao na turneju po Švicarskoj. Zovu se The Budget Boozers, odličan bend. U biti, u sklopu The Budget Boozersa ćemo gledati dva benda; na pola materijala im je na mjestu pjevača gitarist, a na polovici materijala se pridružuje pjevačica. Zabavni su i jako kvalitetni uživo, ja mislim da će napraviti dobar koncert.

A drugi švicarski bend su The Monofones, njih smo također upoznali na jednoj od tih svirki u Švicarskoj i to je trio gitara-bubanj i ženski vokal, meni najviše baca na Yeah Yeah Yeahs, ali s puno garažnih ’60s elemenata, zanimljiv bend, nedavno su izdali album i imaju dosta potencijala. Mislim da će se za njih čuti i šire, tako da ih je dobro vidjeti još dok su mladi i nevini (smijeh).

Žaki: Drugi dan od stranih bendova imamo The Roadrunners, mladi bend iz Graza, s njima smo imali prilike svirati prošle godine u Austriji na jednom festivalu. Isto atraktivan bend, više onako straight ’60s garaža, imaju basisticu, jako su zabavni, jako uvježbani i jako dobri.

Muškat Hamburg iz Maribora su već poznati hrvatskoj publici, punk-rock-heavy, mješavina svačega, pjevaju na slovenskom.

Među domaćim bendovima koji ove godine nastupaju posebnu pažnju privlači okupljanje jednog bivšeg benda, odn. nekih njegovih članova?
Žaki: Da, jedan član bivših The Stoned Cows iz Rijeke, Vojo, oformio je novi bend, sva sreća. Zovu se The Pontiacs i sviraju soul/garage/r’n’b kombinaciju, ja ih nisam slušao uživo, ali pričaju mi dečki iz My Buddy Moose, a i ti si ih Goran gledao uživo, da su jako dobri. Znači na ostavštini The Stoned Cowsa nastao je novi bend koji i dalje drži neku garage scenu u Rijeci i baš me jako zanima kako zvuče. Ovo će im ujedno biti i prvi nastup u Zagrebu, u Rijeci mislim da su imali dva, tri možda.

Goran: Dodao bih samo da su se ponovo okupili i riječki Avlijaneri, što mi je isto drago čuti i šteta što ih nećemo imati prilike vidjeti, nažalost previše je bendova, satnica je popunjena i nadam se da će biti druge godine prilike za sve bendove koje bi nas zanimali.

Goran: Od domaćih bendova tu je još Roadkill Egzotix, mladi bend iz Zagreba, sad su snimili nedavno materijal, ja mislim da će ga uskoro i objaviti, doduše u svojoj režiji, to je bend koji osobno baš volim i pokušavamo ih malo isfurati po svirkama. Oni su već dosta svirali po Zagrebu, između ostalog i u KSET-u, a ovaj put će baš biti prilika da ih vide ljudi koje zanima takva vrsta mjuze pa se nadam da će im to biti dobra prilika da se pokažu.

Žaki: Drugi dan svira i domaći bend Revolts iz Zagreba, mladi, jako mladi dečki, 16, 17 godina, Goran ih je negdje vidio, čuo za njih…

Goran: U biti mi je o njima pričao Nikša, Nikša iz studija Kramasonic, gdje su oni nešto snimali, tako da ih je on na neki način otkrio, preporučio i snimio im materijal i sâm sam se uvjerio da su baš originalni i jako dobri, imaju puno potencijala i baš me zanima kako će se snaći pred tom publikom.

Žaki: Mene isto jako zanimaju, čuo sam na MySpaceu da im je zvuk jako zreo, začuđujuće za tako mlade dečke, dosta utjecaja Black Keys i tih nekih blues-garage bendova, The White Stripes naravno, tako da stvarno jedva čekam da ih vidim uživo.

Gorane, ti odnedavno imaš novi bend koji će također svirati na ovom festivalu?
Goran: Da, moj novi bend zove se Eichmann Family, to je u biti tek treća svirka tog benda, to je nekakva moja nova ideja. Postavu čine Dodo Eichmann na gitari, to je moja malenkost, Ed Eichmann na kontrabasu i Almir Eichmann na bubnjevima, tako da imamo nekakvu ‘ajmo reći rockabilly/psychobilly postavu, ali imamo ipak film da ne budemo takav žanrovski bend, nego da malo zvučimo i garažno i punkerski… Ponovo sam se malo zaželio pjevati, tako da je to isto jedna od tih ideja (smijeh).

Spomenuli ste da ste ove godine morali odbiti dosta bendova. Baš mi je sada palo na pamet, kad ste spomenuli Revolts, jeste li ikad razmišljali o tome da napravite nešto poput natječaja, gdje bi se onda jedan od tih mladih bendova mogao probiti i dobio priliku zasvirati jednu večer, dakle napraviti nešto kao predizbor za festival?
Goran: Pa zapravo i nismo, budući da bendove biramo prema vlastitom ukusu, to je naše mišljenje koje ne mora biti točno, ali je naše mišljenje da je nešto dobro i kvalitetno. Scena je jako mala, za sve bendove se u Hrvatskoj manje-više zna, naravno da uvijek ima iznenađenja, ali ono što nas zanima je koncept festivala, dakle garažni rock’n’roll, malo proširen. To je neka osnovna ideja toga. Za sada. Mislim, ja se nadam da sve bendove znamo, da nikog nismo propustili, (smijeh)!

Žaki: Mislim da to nikad nećemo napraviti. Prvenstveno, sama ideja nekog natječaja je ‘onak, komercijalizirana…

Goran: mi želimo da to ostane unutar žanra, to je muzika koju mi slušamo i koju sviramo sa svojim bendovima. To je na neki način zaokružena priča… Ali definitivno, ako se neki novi bend pojavi, ako misli da se uklapa u ovaj koncept ili se vidi u tome, nek’ se slobodno javi! Uvijek možemo i pomoći, možda i na neki drugi način, bit će nam vrlo drago pomoći sa svojim kontaktima.

Žaki: Mislim da je to koncept festivala, kad stavimo te neke bendove za koje nitko nije čuo, mi smo nekim svojim kanalima saznali za njih po svirkama, od ljudi iz studija itd., što se pokazalo kao relativno dobra stvar. Ne želim sad tu imputirati da mi otkrivamo toplu vodu ili da radimo neku novu scenu, ali bendovi koji su svirali već na Garage Springu su sad recimo neki afirmirani underground bendovi koji već imaju neku priču – Shoot Me Wendy naprimjer, Heroina… to su bendovi koji sad već imaju neko ime u našim krugovima.

Obojica ste dosta svirali vani, pa što biste rekli, u kojoj zemlji postoji trenutno jaka garažna scena?
Žaki: Pa Njemačka je uvijek jaka za sve scene, to je definitivno jedan od El Dorada.

Goran: Ja bih izdvojio zemlju u kojoj nisam svirao, ali sve najbolje o tim bendovima i šteta što još nismo imali prilike dovesti ih, a to je Francuska. Tamo je trenutno jako propulzivna, aktivna, živa scena. Nekoliko francuskih bendova smo već dofurali u Spunk, ljudi koji prate tu scenu vjerojatno znaju o kojim je bendovima riječ, tako da definitivno, u ovom trenu mislim da je francuska scena najjača.

Kako to da onda nema nijedan bend iz Njemačke ili Francuske?
Žaki: Recimo iz Francuske su nam se javili bendovi, to je ono o čemu je Goran pričao da smo morali odbiti neke bendove, ali već smo imali zaokruženu priču, već smo imali sve bendove dogovorene za ovu godinu. Meni su se dva benda javila na MySpace koji su rekli da će si sami organizirati turneju kako bi došli ovdje i nadam se da ćemo sljedeće godine imati neki francuski bend. Mislim da smo u tjedan dana, negdje u 12. mjesecu već imali posložene bendove. Ove godine smo se dobro organizirali (smijeh).

Imate li neke želje za budućnost? Neko ime koje niste uspjeli dovesti?
Žaki: Pa mislim da mi nikada nećemo biti tako veliki festival da možemo Jack Whitea dovesti ili Black Keyse, ali ako će doći za putne troškove, bit će nam drago, (smijeh)!

Goran: Ja se nadam da naš trud nije uzaludan, bendovi se ovdje osjećaju kao kad dođu kod prijatelja u goste. Samim time je sve na prijateljskoj bazi.

Kako mediji doživljavaju ovaj festival i primijećujete li vi možda neki napredak u odnosu na prvu godinu?
Žaki: Pa evo, dajemo intervju za Muzika.hr, (smijeh)!

Goran: Nisam nikad ni razmišljao o tome, naša promocija ipak ide najviše usmenom predajom, preko internetskih foruma i MySpacea… KSET će vrlo vjerojatno biti pun, možda čak i prepun, daj Bože, nemamo sad nikakvu posebnu potrebu eksponirati festival. Ljudi koje dosita zanima takva muzika mislim da će nekim kanalima i saznati.

Žaki: Mislim da je već potvrđeno da nam ne treba neka veća medijska podrška, jer svake godine je bilo 300, 400, 500 ljudi oba dana.

Spomenuo si jedan svoj bend, pa možeš li nam ukratko reći što se događa s tvojim drugim bendom?
Goran: Evo, bio sam baš jedan vikend u Londonu i Brightonu s The Welcomin’ Committee In Flames, bili smo tamo prvi put, ja sam osim toga bio prvi put u Engleskoj, puni smo dojmova, svirali smo s Nero Burns, koji su svirali na oba dosadašnja Garage Spring festivala, to su naši prijatelji Englezi koji inače žive u Sloveniji. Bio je poseban osjećaj, naravno i iskustvo svirati tamo, dobro smo prihvaćeni i jedva čekamo ponovo složiti tamo nešto malo duže, nešto malo ozbiljnije. Nadam se sa albumom koji će valjda biti ove godine vani.

A Hereticsi? Kako je prošao koncert u Austriji sa Supersuckersima?
Žaki: Da, svirali smo sa Supersuckersima u Beču i mogu reći da je bilo dobro, mi smo dobro odsvirali, Supersuckersi su dobro odsvirali, ali možda nedjelja u Beču i nije baš neki dan za koncerte. No, bili smo mjesec dana prije toga u Beču i bilo je odlično. Imali smo i jednu mini-turneju po Njemačkoj, to nam je isto super prošlo, a trenutno smo na maloj pauzi pa ćemo u svibnju najvjerojatnije u studio. Nadamo se isto da ćemo ove godine snimiti drugi album. A svirke – ad hoc. Možda festivali neki po ljeti, imam neke dogovore za Austriju i Sloveniju i to je to.

0 Shares
Muziku podržava